Hrvate iz BIH posebno će zaboljeti činjenica, da naš novi parlamentarac, koji je ušao u državni parlament jašući na Komšiću, dok je ovaj jahao na antihrvatskom fašizmu, dolazi iz Bugojna. Tragičnost njegovog lika i djela dodatno pojačava činjenica da je prve mišiće na nogama stjecao na stadionu Iskra. Koji 90-ih postaje logor za Hrvate i Srbe Bugojna. Na tom stadionu pobijeno je više ljudi nego u 50 Dretelja i Heliodroma. No što bi naš Glavaš o tome govorio. Njemu je samo važna lijepa umjetnost i sport. I da se lijepo obuče.
Čuti od prve kopačke Zlatnog Ljiljana koju riječ o tome kako se u BIH provode rasistički zakoni kad su u pitanju sudski progoni zločinaca, nećete.
A kako ćete to čuti od nekog tko izjave daje portalu Bakira Alispahića. Ratnog šefa AID-a kojeg se preživjeli iz Dusine, sjećaju kao jednog od suaktera tog zločina koji se dogodio u prvom mjesecu 1993-e godine.
Vlatko Glavaš je izabran za poslanika Demokratske fronte i u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ističe, zastupat će interese svih građana.Glavaš je prvi igrač nebošnjak koji je 1994. godine obukao nacionalni dres Bosne i Hercegovine. Na to je i danas posebno ponosan. Uvijek ističe da je te godine odabrao svoj put s kojeg ne želi skrenuti. U nogometnu reprezentaciju BiH lično ga je pozvao tadašnji predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović.
– Ponosim se što sam od prvih nastupa učestvovao u stvaranju naše reprezentacije. Iako je bilo ogromnih pritisaka na moju porodicu, moje prijatelje, drugove…, ja se nisam uplašio ni ustuknuo – kaže Glavaš u komentaru za Patriju.
Komentirajući svoj politički angažman ističe da u ovom trenutku velika obećanja nisu moguća, ali vjeruje da je moguće “da živimo u građanskoj BiH.”Rođen je u Bugojnu gdje je u Iskri i započeo svoje prve nogometne korake. U teška ratna vremena nogometni put vodi ga u njemački Rot Weiss Esen, a zatim u Wupertaler. Nakon toga, od 1993. do 1997. godine nosio je dres Fortune iz Dusseldorfa, čiji je bio standardni član, nedugo zatim zadužio i kapitensku traku, a onda postao i legenda kluba koja je svojim golovima Fortunu uvela u Bundesligu. Navijači tima iz Dusseldorfa i danas skandiraju ime Bugojanca, pozivaju ga na svoje utakmice i druženja. Navijači mu nikada nisu prestali slati poruke.
Od dresa reprezentacije BiH oprostio se u susretu sa reprezentacijom Svijeta na Koševu 2000. godine. Koševom se prolamalo “Vlatko Glavaš“, dok su navijači sa suzama u očima pozdravljali svog kapitena i “čovjeka iz naroda”. Nakon toga postat će trener u stručnom štabu A reprezentacije od 2002. do 2007. godine. Reprezentaciju je sa klupe predvodio Blaž Slišković. Glavaš je vodio i timove u Njemačkoj, Hrvatskoj, a u BiH Olimpic, Slobodu i Čelik.
– Volim Hrvatsku, ali najviše volim Bosnu i Hercegovinu. Svi koji su rođeni ovdje su Bosanci i Hercegovci. Ne razumijem ljude koji negiraju da je Bosna i Hercegovina njihova zemlja. To me povrijedilo. Ja sam obilježen ’94. kao što je sada obilježen Željko Komšić – ističe Glavaš, vjerujući da je moguće da se svijest o takvim stvarima promijeni.(NAP/Amila Alijagić)
Portali 100posto.hr i jutarnji.hr , prema našim saznanjima dobili su lijepe pare ovih dana kako bi pustili što više “simpatičnih” tekstova o Komšiću i Komšogluima. Ovo je jedan od njih.
wpDiscuz