Pretužna priča se krije iza odlaska Tajči u vrijeme najveće slave…

Zaputila se u New York s dva kofera i nekoliko stotina dolara u džepu, a sada, gotovo 30 godina poslije, ispričala je u HRT-ovoj emisiji U svom filmu što je prethodilo njenoj odluci.

“Bavim se glazbom od četvrte godine, to nije bio uspjeh preko noći, meni je to bila nuspojava. Sa 17 godina sam s Noći od kristala pobijedila na Zagrebačkom festivalu, bila sam svugdje, što je bio logičan nastavak tog mog uloženog rada, a moj cilj je bio da se bavim glazbom i kroz nju stvorim nešto lijepo, da ljudima uljepšam dan”, započela je.

“Strašno intenzivna slava, nikad prije se tako nešto nije dogodilo jer to nije bila samo zgodna pjesma, već opći doživljaj. Kao 19-godišnjakinja nisam bila na to spremna, no taj osjećaj… To nije bila regularna slava, u tom trenutku nisam imala alate ni mentalnu podršku ni nekog tko bi mi oko tog pomogao.”

Dodala je i da ju je tadašnji menadžer Zrinko Tutić pokušavao odgovoriti od te odluke.

“To mi je bilo teško, otišla sam jer nisam znala na koji način funkcionirati. Ja sam imala teških stvari koje sam prošla i prije nego što mi se dogodila ta slava. Nisam otišla zato što sam ja htjela drugdje napraviti karijeru ili zato što sam bila ljuta, nego nisam vidjela drugi izlaz.”

“Kao društvo nismo bili dovoljno osviješteni oko mentalnih problema. Mi nismo tada govorili ni o mentalnom zdravlju, ni o depresiji, ni o anksioznosti… U jednom trenutku sam zaželjela da sve to prestane. Imala sam ozbiljnije suicidalne misli, ili ću spasiti svoj život ili ću otići u drogu.”

Nakon pet godina Tajči se iz New Yorka preselila u Los Angeles gdje je upoznala pokojnog supruga Matthewa s kojim je u braku bila 17 godina i dobila tri sina.

“To je bilo teško jer mi je tata isto obolio od raka mozga. Kad je tata bio bolestan, Matthew je bio uz mene. Mjesec dana prije nego što je moj suprug preminuo imala sam jedan trenutak kad sam otpustila taj strah, mjesec dana nakon tog mog smirenja, Matthew je obolio”, rekla je.

Priznala je da se nakon tatine smrti počela liječiti od depresije.

“Trebalo mi je nekoliko godina terapije da spoznaja oko toga što mi se dogodilo izađe van jer to je toliki tabu i mi žene ne želimo razgovarati, ne želimo priznati da nam se to dogodilo. Ni ne znamo je li nam se to dogodilo jer smo mi to tražile ili je to bilo normalno.”

“Jedna žena došla mi je i primila me za ruke i privila se skroz uz mene i šapnula: ‘Bila sam silovana u 17. godini. Nikome nikad nisam rekla. Ti si prva osoba’”, rekla je i zaključila kako je tada shvatila da želi podizati svijest o tome i progovoriti za druge.