Jedna presuda za ratni zločin ponovno je uzburkala strasti u Bosni i Hercegovini. Nacionalne, naravno.
U pitanju je slučaj Slobodana Stojanovića, 12-godišnjaka iz sela Donje Kamenice kod Zvornika. Njegov krvnik bila je jedna žena, tada 32-godišnja Elfeta Veseli, pripadnica Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje Armije BiH.
Na optuženičku klupu sjela je tek 25 godina poslije. Mirno je do 2017. godine živjela kod brata u jednom švicarskom gradiću, da bi nakon gotovo dvije godine suđenja, ovoga tjedna bila osuđena na 10 godina zatvora.
Presuda je zgrozila mnoge, pogotovo zbog iznesenih stravičnih okolnosti pod kojima je okončan život jednog nevinog dječaka. Slobodanu je Elfeta Veseli prišla sleđa i zaklala ga, a zatim mu još pucala u glavu iz neposredne blizine. I to je učinila pred očima svojih suboraca.
A do rata su bili susjedi u Bajrićima – Novom Selu. Elfeta Veseli, zvana Hosovka, rođena je 1960. godine u Uroševcu na Kosovu, odakle se s obitelji preselila u istočnu Bosnu, u Donju Kamenicu. Tu je živjela s ocem Rahmanom, inače lokalnim šumarom.
Kada je zapucalo u Podrinju, Slobodan je s ocem Ilijom, majkom Desankom i sestrom Slađanom izbjegao u susjedno selo. U sveopćemu metežu zaboravili su Slobina psa Lesija i dječak se nakon nekog vremena odlučuje sam vratiti u selo i spasiti psa. To će se za njega pokazati fatalnim. Identificiran je u srpnju 1993. godine, nakon što su mu posmrtni ostaci iskopani u masovnoj grobnici kod Novog Sela. Unakaženo tijelo bilo je bez odjeće, odsječenih prstiju, polomljenih ekstremiteta i nasilno izvađenih prednjih zubi. Bilo je umotano u plavi radnički mantil s natpisom “Primorje”.
Otac i majka nisu dočekali presudu, ali, unatoč velikoj boli, sestra nije posustala ni jednog trenutka. Ona ga je i identificirala.
Presuda nije adekvatna s obzirom na to da je ubijen na monstruozan i surov način i da je u zadnjim trenucima života pretrpio vrlo teške patnje i bol, komentirao je Zoran Stanković, patolog iz Beograda, koji je obavio obdukciju tijela dječaka Slobodana i bio jedan od svjedoka pred Sudom BiH.
Uz 10-godišnju zatvorsku kaznu Elfeti, sada je jednako sporna i oslobađajuća presuda njezinu zapovjedniku Sakibu Haliloviću, koji je gledao ubojstvo dječaka i propustio kazniti Veselijevu. Pojašnjeno je da u Kaznenom zakonu SFRJ nije propisano djelo za koje je on bio optužen po objektivnoj zapovjednoj odgovornosti.
I tu se sada uključila srpska politika u BiH, ističući slučaj zaštićenog svjedoka kodnog imena S-1, inače jedinog očevica, i tvrdeći da je na sudu u Sarajevu učinjeno sve da ga se diskreditira, jer se navodno trebao pojaviti u nekim drugim postupcima u kojima se cilja Nasera Orića, ratnog zapovjednika obrane Srebrenice i tog dijela uz Drinu. Orić je već dugo meta srpskih optužaba s ciljem da se dokaže kako su genocidu u Srebrenici prethodili brojni slučajevi u kojima su Srbi bili žrtve Bošnjaka, od kojih je jedan i onaj 12-godišnjeg Slobodana Stojanovića.
Nema političke stranke i boračke organizacije u Republici Srpskoj čiji čelni ljudi nisu komentirali ovotjednu presudu, tvrdeći da je njome drugi put ubijen. Argumente suda oko Halilovića uspjeli su poljuljati navodeći da je za isto djelo za koje je terećen Halilović u Sudu BiH nedavno kod njih osuđen Mensur Đakić, koji je kao zapovjednik Armije BiH u okolici Brčkog gledao ubojstvo trojice zarobljenika srpske nacionalnosti i ništa nije poduzeo, piše Slobodna Dalmacija.
To je sramna presuda da netko tko je zaklao dijete dobije 10 godina zatvora. Ljudi su presuđivani na puno veće kazne za djela koja ne djeluju tako zastrašujuće kao što je ovo, komentirala je Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske i bliska suradnica Milorada Dodika.
U silnoj buci gotovo se zaboravilo da je riječ tek o prvostupanjskoj presudi i da su žalbe najavile obje strane.
wpDiscuz