Prepoznajte ih: Skriveni simptomi raka bubrega

Mnogi ljudi jednostavno ne brinu o opasnostima raka sve dok ne čuju tu strašnu dijagnozu. Ova opaka bolest može se razviti zbog najneobičnijih razloga kao što su umjetne grudi ili prečesto letenje zrakoplovom. Ponekad bolest prate i neobični simptomi kao što je bio slučaj s Charlotte Wittman. Ona je mislila da osip na prsima uzrokuje previše agresivni deterdžent za rublje, ali se ispostavilo da je riječ o agresivnom raku dojke.

Svi smo čuli za češće vrste raka, kao što je rak mozga, pluća ili dojke, ali postoje i znatno rjeđe vrste kao što je rak bubrega. Ovakvu vrstu teške bolesti ako je teško dijagnosticirati u ranim fazama zato što praktički nema neke značajne simptome koji bi uzbunili oboljelu osobu. U kasnijim fazamarak bubrega mogu pratiti:

• krv u mokraći
• stalna bol u bokovima ili leđima
• gubitak apetita
• gubitak kilograma
• teški umor
• iznenadne promjene temperature tijela

Glavni uzrok raka su genetske mutacije na staničnoj razini, a mogu biti naslijeđene ili uzrokovane okolinskim faktorima kao što su razne kancerogene tvari, posebno je tu riječ o raznim elementima duhanskog dima. Pušenje, uključujući čak i neizravno, povećavaju rizik od raka bubrega zato što oni filtriraju krv često zasićenu štetnim tvarima koje su u organizam ušle kroz pluća.

Stariji ljudi, ali i pretili, oboljeli od hipertenzije, limfoma ili s ovisnosti o tabletama protiv bolova spadaju među skupine s povećanim rizikom od raka bubrega.

Osim jasnih simptoma bolesti, postoje i skriveni koje smo skloni ignorirati:

• povećan dijastolički krvni tlak
• anemija
• bolovi s lijeve ili desne strane abdomena
• oteknuti gležnjevi
• kod muškaraca može biti i riječi o nateknutim venama oko desnog testisa.

Na širenje raka po drugim organima može ukazivati i otežano disanje, osjećaj boli u kostima i iskašljavanje krvi.

Ovakve vrste raka teško je dijagnosticirati na sistematskom ponajviše zbog smještaja bubrega u unutrašnjosti tijela. Međutim, važno je napomenuti da izlječenje moguće. Obično uključuje kirurško odstranjivanje tkiva i naknadne terapije. Stopa preživljavanja ovakve bolesti je relativno visoka, čak i kod starijih pacijenata.