Ministar, a potom i predsjednik UZP-a Krešimir Zubak ima izuzetnu pravosudnu i političku karijeru. Bio je predsjednik Okružnog suda u Doboju, a od 1980. do 1984. doministar pravosuđa u SR BiH. Nakon toga postaje predsjednik Višeg suda u Doboju do 1992., do trenutka kada je sa porodicom protjeran iz Doboja.Nakon povratka iz prognanstva imenovan je ministrom pravosuđa u Vladi Herceg-Bosne. Nakon ostavke Mate Bobana na mjesto predsjednika Herceg-Bosne, Zubak je izabran za njegovog nasljednika 1994.
Na Ustavotvornoj skupštini Federacije BiH 1994. je izabran za prvog predsjednika. Sudjelovao je u daytonskim pregovorima 1995. i tada odbio potpisati sporazum. Time se hvali. No potpisao ga je na svečanosti u Parizu u prosincu 1995. godine. čime je zapravo Dayton i stupio na snagu, jer bez potpisa domaćih lidera nije mogao niti stupiti. Ukratko bez potpisa lidera UZP-a Daytona danas ne bi bilo.
U intervjuu za novinsku agenciju Patria čiji je suosnivač Bakir Alispahić, čovjek s američke crne liste, u sarajevskim medijima optuživan za šurovanje s rahmetli Bin Ladenom i osnivanje terorističkog kampa u BiH, lider UZP-a govori o aktuelnoj političkoj situaciji, bh. političarima i odnosu međunarodne zajednice i Brisela prema Bosni i Hercegovini.
Zubak, kao pokajnik i suradnik majorizatorske politike danas u BIH nije pod istragom Tužiteljstva BIH za ratne zločine. Njegovi vojnici jesu. Ministar Grubeša, HDZ-ovac, imenovao ga je u pravosdunu
AID: Period rata u BiH se i 23 godine nakon sukoba javlja kao kamen spoticanja u zemlji. Takvo stanje generira etničke tenzije i nesigurnost. Trpe uglavnom obični građani. U drugim dijelovima Evrope također imamo primjere stradanja u prošlosti. Uzmimo samo primjer Njemačko-francuskog rata. Danas su te dvije zemlje ekonomske sile i važni strateški partneri. Kao to postići u BiH?
Šef UZP-a: Često se kao primjer uspješnog prevladavanja međusobnih sukoba uzima primjer Njemačke i Francuske. Na taj primjer ponekad ukazuju i predstavnici međunarodne zajednice. Ratovi između Francuske i Njemačke i njihovo prevladavanje mogu biti primjer za odnose između npr. BiH i Srbije, ili Srbije i Hrvatske. Naši problemi su problemi međunacionalnih odnosa koji su problematični bili i u prošlosti, ali su do krajnosti eskalirali tijekom rata “1992-1995”. Radi se, dakle o unutardržavnom sukobljavanju što je puno kompleksnije.
Pa i pored toga razdoblje od 23 godine od prestanka rata trebalo bi biti dovoljno za prevladavanje međunacionalnog sukobljavanja koje je i danas na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini.
Zašto je to tako? Odgovor je, po meni, jednostavan. Mir koji živimo je nepravedni mir. On je proistekao iz Daytonskog sporazuma-nametnut je. Kao takav, nepravedan, on će, po mojoj ocjeni, perpeturirati unutarnje sukobe u većoj ili manjoj mjeri izražene, ali u svakom slučaju permanentne.
KREŠIMIR ZUBAK Čudak koji posjeduje razornu moć: Sve što dirne propada
Po mom sudu BiH je potreban pravedan mir koji bi proizišao iz unutarnjeg društvenog dogovora-nešto što su svojedobno uradili Španjolci. Taj društveni dogovor trebao bi prolaziti od realnog stanja, a prije svega od činjenice da je BiH višenacionalna država i na tome tražiti rješenja za prevladavanje budućih sukoba u gradnji zajedničke države, imajući u vidu iskustvo drugih višenacionalnih država, koje su demokratske, ekonomski razvijene, socijalne, sekularne države. Drugim riječima dokaz su da i višenacionalne države mogu biti uspješne.
AID: Međunarodni zvaničnici govore da je Bosni i Hercegovini mjesto u Evropi. I da je EU napravila historijsku pogrešku prema BiH jer nije zaustavila stradanja devedesetih. S druge strane, Brisel ničim ne pokazuje da želi raskrstiti sa političarima iz BiH koji stalno generiraju te krize. Nije li to malo licemjerno ponašanje Brisela?
Šef UZP-a: Ne bih rekao da je licemjerje. Mislim da jednostavno lutaju i ne znaju kojim putem i kako pomoći da se prevlada stanje u BiH. Evidentno je da su odustali upotpunosti od prakse nametanja rješenja. Primjenjuju novu metodu: prepuštaju domaćim političarima da rješavajući unutarnje probleme istovremeno i politički sazrijevaju. Ta praksa je logična, ali kao što se vidi ne daje rezultate. Štoviše neki političari žele to iskoristiti i revidirati ono što je međunarodna zajednica učinila u BiH u smislu donošenja zakona i drugih važnih odluka. Osobno sam mišljenja kako su rano i naglo odustali od ranije prakse. Još smo mi daleko od sazrijevanja, nismo ni u pubertetu.
AID: Vjerujete li još uvijek da jednu retrogradnu političku opciju može pobijediti ideja da Hrvati, kao autohtoni narod Bosne i Hercegovine, moraju biti konstitutivni na cijelom prostoru BiH, a ne samo u jednom dijelu zemlje? Isto pitanje se može odnositi na Bošnjake i Srbe? Može li se u BiH pomiriti građansko i nacionalno?
Šef UZP-a: Konstitutivnost Bošnjaka,Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH je najčvršća garancija očuvanja cjelovitosti BiH. Mnogi borci za tkz.građansku državu-pri čemu misle na građanstvo s kraja 19.stroljeća,-uopće nisu svjesni da bi ono vodilo raspadu BiH. Čudim se i onim koji žele rastočiti BiH i koji se deklariraju kao tvrdi nacionalisti, kako ne vide da u njima imaju saveznike, jer im takvo “građanstvo” daje alat za podjelu. Takav vid građanstva mi već imamo u pojedinim područjima BiH, a ogleda se u apsolutnoj dominaciji brojnijih nad malobrojnijim konstitutivnim narodima.
Suvremena građanska društva i države podrazumijevaju i individualna i kolektivna prava. Ona nisu suprostavljena i međusobno se ne isključuju, nego prožimaju.
AID: Ima li HS BiH snage da se odupre dominaciji HDZ-a na sljedećim izborima?
Šef UZP-a: Hrvatska stranka BiH želi biti alternativa HDZ-u BiH. HDZ BiH je kleptokratski i klijentelistički organizirana stranka, tako djeluje i tako shvata politiku i obnašanje vlasti. Pozivanje na nacionalne interese samo je paravan.
AID: Može li se politika HDZ-a u bilo kojem scenariju odmaknuti od politike Dodikovog SNSD-a.
Šef UZP-a: Oni su ideološka i politička braća.