Krajem ožujka ove godine američki predsjednik Donald Trump trijumfalno je proglasio končanu pobjedu nad Islamskom državom, opakom terorističkom organizacijom koja je gotovo pet godina kontrolira velike dijelove Sirije i Iraka.
Nakon pada Baghuza nestalo je i posljednje uporište kalifata nad kojim je vladao zloglasni vođa ISIS-a Abu Bakr al-Baghdadi. Saveznička koalicija je slavila, nakaradna paradržava je teritorijalno nestala, a borci ISIS-a bačeni su na koljena.
No, groteskni društveni predak koji su uspostavili živi i dalje u kampu al-Hol na sjeveroistoku Sirije, mjestu čija je populacija nakon pada Baghuza narasla od 9.000 na 70.000 ljudi. Gotovo 50 tisuća njih su djeca, a većina ostalih su žene, supruge ISIS-ovih boraca i drugih muškaraca koji su živjeli na teritoriju kalifata. Oko 15 posto svih ljudi u al-Holu su stranci.
Kamp kontroliraju Kurdi, borci Sirijskih demokratskih snaga koji su na terenu izvojevali pobjedu nad Islamskom državom. Naravno, oni nemaju ni ljudi ni resursa da bi to mogli obavljati, a uvjeti u al-Holu su iz dana u dan sve teži. Naime, netko toliki broj ljudi treba hraniti, osigurati im medicinsku pomoć i održavati sigurnost – a ni jedna država, razumljivo, nije sklona izdvajati vlastita sredstva da bi uzdržavala žene i djecu najgorih terorista u posljednjih desetak godina.
Štoviše, većina zapadnih država ne želi ni čuti za svoje nekadašnje državljane koji su se pridružili ISIS-u, te će ima radije oduzeti dokumente, nego ih vratiti u svoje zemlje pa razmišljati što i kako s njima. Kome suditi, kome ne, koga smjestiti u zatvor, koliko dugo, vrijedi li možda pokušati s nekim program ponovnog uključivanja tih žena u društvo…? Sve su to pitanja koja si političari iz EU zemalja i SAD-a radnije ne bi postavljali.
No, to otvara ogroman problem.
Naime, prema svjedočenjima novinara i pripadnika nevladinih organizacija koji su bili u kampu, al-Hol se pretvorio u pakao, u epicentar iz kojeg bi mogao niknuti ISIS 2.0 – još jači i još ekstremniji nego prije.
Radikalni zakoni
Naime, priljevom ljudi koji su izbjegli nakon pada Baghuza u kamp su stigle i najradikalnije žene ISIS-ovih boraca koje su se vrlo brzo organizirale i uspostavile pravila koja se ne razlikuju od onih pod kojima su živjele na području Islamske države. Oni kojim se pokušavaju oduprijeti, riskiraju život.
Uvjerili su se u to i novinari CNN-a koji su ovih dana boravili u kampu. U prašnjavom, prljavom kampu sve vrvi od žena u crnom i mnoštvo djece koja hoda za njima. Pokrivene su nikabima, a neke od njih bisu raspoložene za razgovor.
“Sestro, nemoj im reći ništa”, viče jedna žena, dok druga tvrdi da “imaju pravo govoriti”, nakon čega između njih izbija žustra rasprava tijekom koje se žale kako nitko nema novaca, kako su djeca počela krasti i kako su im uvjeti života užasni.
U kampu ima mnogo očajnih žena i majki koje pokušavaju napustiti to mjesto. No, mnoge od njih nastoje oživjeti fundamentalističku utopiju u kojoj su živjele četiri i pol godine.
“Žene koje su posljednje stigle su vrlo dobro organizirane. Drže se hijerarhije, a imaju i svoju moralnu policiju”, kaže Mahmoud Karo, čovjek koji je na čelu kampova u okrugu Jazira u sjeveroistočnom dijelu Sirije.
Drakonski zakoni
Pod velom tajnovitosti ove radikalizirane žene nastavile su s provedbom drakonskih zakona nekadašnjeg “kalifata”. Za početak, nadziru druge žene i tjeraju ih da ostanu odane ISIS-u, kažnjavajući one čija privrženost terorističkoj grupi jenjava. Strogo se pazi da sve žene budu odjevene kako se to od njih zahtijevalo u Islamskoj državi. Ženama koje se toga ne pridržavaju prijeti smrt.
“Ovaj kamp je najbolje mjesto za razvoj novog ISIS-a. Ovdje je u tijeku restrukturiranje njihove indoktrinacije. Najgore je to što ne možete razlikovati one koji jesu članovi ISIS-a od onih koji nisu. Gotovo je nemoguće otkriti počinitelje zločina, budući da su sve žene obučene u nikab, a one najradikalnije k tome često mijenjaju šatore kako ih ne bi uhvatili”, kaže Karo.
Čak su i inspektori Pentagona u svojem izvješću prošlog mjeseca upozorili da ni Amerikanci, ni njihovi saveznici ne mogu pratiti kretanja unutar al-Hola. Oni tvrde da je povlačenje američkih snaga omogućilo “nesmetano širenje ideologije ISIS-a u kampu’. Uz, ističu da je posljednjih mjeseci na području cijele regije, dakle sjevernog Iraka i sjeveroistočne Sirije, zamijećen veći broj terorističkih napada što sugerira da je ISIS možda i bačen na koljena, ali nipošto nije poražen. I američki državni tajnik Mike Pompeo je prošlog mjeseca rekao da “postoje mjesta u kojima je ISIS jači danas, nego li je bio prije tri ili četiri godine”.
A pritom se upravo al-Hol pretvara u svojevrsni regrutacijski centar za teroriste, pa ga tako i kurdski službenici opisuju kao “ISIS-ovu akademiju”. Novinari CNN-a stekli su dojam da je kamp toksični miks onih koji žive i šire ideologiju ISIS-a i onih koji svoju povijest žele ostaviti za sebe i okrenuti se novom životu – samo što to, u ovakvom stanju stvari, ne mogu.
Tome je svakako uzrok i “pranje ruku” od strane međunarodne zajednice koja bi najradije plaćala Kurdima (ljudima bez svoje države, nemojte zaboraviti) da upravljaju kampom. To, jasno, nije realna opcija, a u međuvremenu ekstremistička ideologija u al-Holu cvjeta. Tako će žene u kampu kao svoj prioritet istaknuti puštanje njihovih zarobljenih muževa i starijih sinova, koji su u rukama Sirijskih demokratskih snaga.
“Svojoj djeci govorim da njihovog oca drže nevjernici. Ako se pusti zarobljenike, tada bismo mi i naša djeca možda i imali kakve takve simpatije za vas. No, ako ih se ne pusti, mržnja u srcima naših žena i djece samo će rasti”, rekla je novinarima CNN-a jedna od žena.
“Ako naši muškarci ne budu oslobođeni, žene će postati najveća ćelija”, rekla je druga.
I dok radikalne supruge džihadista zdvajaju nad sudbinom svojih muževa i odgajaju novu generaciju religioznih fanatika, ljudi koji su kampu bili prije teritorijalnog sloma Islamske države nastoje pobjeći kako mogu. Među njima je i Abdel Qader Mohammed koji je bio među prvim stanovnicima kampa prije tri godine, a u međuvremenu je otvorio i brijačnicu. On je jedan od rijetkih muškaraca u al-Holu, ujedno i jedina osoba s koja je u razgovoru s novinarima CNN-a otvoreno govorila protiv ISIS-a, prenosi Jutarnji.
“Stigao sam ovdje da bih pobjegao od ISIS-a, a sada ih je puni kamp. S njima se ne može razgovarati – čak i dok ih šišam počnu me optuživati da sam nevjernik.”
Koliko je situacija ekstremna pokazuje i vrlo raširena “fatva” (propis) koju je žena pod imenom Umm Bakr al-Ansariya izrekla u srpnju ove godine – u njoj traži da muslimanske humanitarke nose nikab ili se suoče s “kaznom mača”. Istog mjeseca u sirijskom djelu kampa zavijorila se zastava ISIS-a: “To je rezultat psihološkog pritiska na nas. Moraju biti svjesni da mi možemo učiniti puno više nego samo podignuti zastavu” – prijeti jedna od žena.
Izvan al-Hola nalazi se zatvor koji kontroliraju Sirijske demokratske snage koje izdašno financiraju Amerikanci. Tamo je slika dijametralno suprotna – zarobljeni džihadisti ISIS-a mogu se baviti i slikanjem, a zidovi zatvora su im oslikani raznim crtežima. Naravno, kad se tamo priča s muškarcima, nitko od njih nije kriv, svi tvrde da su ih ili prisilili na zločine ili da u njima nisu sudjelovali.
Maksimalna kazna zatvora za te ljude je 20 godina, smrtne kazne nema, a zbog dobrog ponašanja postoji mogućnost ranijeg otpusta, piše CNN. Za razliku od vlasti u Bagdadu i Damasku, Kurdi računaju da će im se “milosrdni” pristup više isplatiti. Osim toga, nastoje radikalne zatvorenike razdvojiti od onih koji su naizgled raščistili sa svojom prošlošću. U al-Holu takav pristup ne postoji – bez obzira na stavove ili bez obzira kako su se našli u kampu, prema svima je pristup isti.
A to, kako se vidi, je put u novu radikalizaciju i stvaranje iduće generacije džihadista, koji bi se mogli pokazati još ekstremnijima od svojih prethodnika, prenosi Jutarnji.hr
wpDiscuz