U Banja Luci, glavnom gradu neke od banovina u kojoj Hrvati mogu slobodno misliti i govoriti i čak imaju i zajamčeno potpresjednika koje im nitko ne otima niti ih preglasava, iako mogu, pod neobičnim okolnostima, sastali su se premijer Hrvatske, Andrej Plenković, i potpredsjednik Republike Srpske, Davor Pranjić.
Plenković je stigao s vrećom na glavi, izražavajući strahove od dronova i napada, a i zbog toga što mu, kako sam kaže, glava vizualno sve više nalikuje na Dodika.
Sastanak je organiziran nakon što je Milorad Dodik odbio primiti hrvatskog premijera, navodeći kao razlog da nema vremena sastajati se činovnicima nego samo s ljudima koji nešto odlučuje dodatno naglašavajući svoje nezadovoljstvo Plenkovićevom politikom koja favorizira UkroNATO integracije umjesto očuvanja regionalnih suvereniteta.
Na sastanku, Plenković je izrazio zabrinutost zbog stanja slobode medija u Hrvatskoj, pitajući Pranjića za savjete kako postići razinu medijske slobode kakva postoji u Republici Srpskoj. Posebno ga je zanimalo zašto se Hrvati u Srpskoj osjećaju slobodnije i ponosnije nego Srbi u Hrvatskoj, i kako natjerati HRT da ima slobodu uređivanja poput RTRS-a.
Plenkovića je zanimalo i kako je Srpska odgojila toliko drčnih političara te je izrazio zabrinutost da politička elita sve više gubi karakter. “Nemamo više upečatljivih političara poput Gotovca, Đodana, Drage Krpine, sve neki mekušci, ja bi se znaš htio povući iz politike alli me mekušci uporno biraju jer vide u meni idola svih mekušaca”.
E to ti ne znam, rekao je Pranjić, možda je to do vode, vi pijete onu Janu u kojoj nema ničeg. Niti jednog minerala. Probajte s Karađorđevom vodom. Dok ste to pili po svijetu ste pisali povijest. Čak i Međimurje vojno vratili, Dalmaciju obranili. Dubrovnik. Kotor.
Diskusija je potom prešla na teme vanjske politike i regionalne sigurnosti, posebice u kontekstu zajedničke borbe protiv džihada i terorizma. Razgovaralo se o neophodnosti jačanja suradnje u oblasti sigurnosti i razmjene informacija, te o ulozi međunarodnih organizacija u stabilizaciji regije.
Plenković je uručio Pranjiću maketu Pelješkog mosta kao simbol povezanosti i suradnje, s molbom da ju uruči Dodiku. Šta će mu Maketa? Upitaj je Pranjić. Odvedi čovjeka u Prapratno na janjetinu. Ili u Ston. Pokaži Dodiku temelje spaljenih srpskih ckrvi iz 13 stoljeća i daj datume kad ćete ih obnoviti.
Pranjić je uzvratio gestu, predao Plenkoviću obiteljsko vino Dodika, simbolizirajući gostoprimstvo i dugogodišnje veze.
Nije otrovano? – upitao je Plenković
Pičko – uzvratio je Pranjić.
Razgovaralo se i o potrebi za podizanjem optužnice protiv pripadnika postrojbe El Mudžahid, Ekrem Madalovih ljudi odgovornih za pokolj srpskih zarobljenika u Sisku i Baniji 1991. Bio je to prvi napad Armije BIH van teritorija Prostora Džihada. UZP o kojem se ne govori.
Pranjić je izrazio nadu da će Hrvatska uskoro jačati svoj suverenitet i izmigoljiti iz euroatlantskih integracija, na što je Plenković naglasio da političke institucije Hrvata u BiH trebaju više ulaganja nego crkvene i da je to konačno shvatio.
Jebote mi im se zalažemo za politička prava ulažemo u crkvene institucije, pa nisu oni molitveno ugroženi, dodao je Plenković.
Eto da se u nečemu složimo dodao je Pranjić.
Na kraju sastanka, Pranjić je dodao da se politikom ne bi smjeli baviti oni bez srca, na što je Plenković obećao posjetiti kardiologa.
S obzirom na potrebu za većim investicijama u političke, a ne vjerske institucije, Pranjić je kritički dodao: ” I stvarno bolan dosta više s papučama i muzejima. Uskoro će biti više muzeja i domova kulture nego Hrvata.”
Vidi se da čitaš Poskok, dodao je Plenković.
Čini mi se da ga ti više čitaš, uzvratio je Pranjić.
Nekad provirim, kad mi Granić dopusti, kazao je Plenković.
Ovaj neobičan susret još jednom je istaknuo kompleksnost i osjetljivost političkih odnosa u regiji, sa stalnim naglaskom na potrebi za većom slobodom i suverenitetom. Na kraju, Plenković je pitao kada će ga konačno primiti Dodik, na što je Pranjić odgovorio: “Kad odrasteš.”