Dana 29. studenog 2017. godine, general Slobodan Praljak izgovorio je riječi koje su odjeknule ne samo u Hrvatskoj nego i širom svijeta: “Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu.” Nakon tih riječi, pred očima javnosti, popio je otrov i oduzeo sebi život, ostavljajući iza sebe šokiranu sudnicu, javnost i političku scenu.
No, iako je njegov čin bio protest protiv očite nepravde Haškog suda, koji je potpuno izignorirao Praljkovu dokazanu kronologiju sukoba, koju je kao lav dokumentirao, koji je potom pročitao unaprijed sročenu presudu, ostaje pitanje: je li to zaista bio potreban čin? Je li vrijedilo žrtvovati vlastiti život zbog presude suda koji to nije i koji je odavno izgubio moralni i pravni kredibilitet i pretvorio se u habsurško-osmanski geopolitički NGO za novo kroćenje Srba i Hrvata na Balkanu?
Haaški sud – tvornica nepravde
Haški sud, osnovan kao tijelo za međunarodnu pravdu, odavno je pokazao svoju pristranost. Carla Del Ponte, nekadašnja tužiteljica, priznala je usred Viteza da su zločini koje su počinili Bošnjaci i Armija BiH svjesno ignorirani. Da ima naputak da njihova obredna klanja po Srednjoj Bosni zaobilazi.
Od zločina u Dusini, infanticida u Vitezu, genocida u Grabovici, pa do stradanja hrvatskih civila u Bugojnu ovo smetlište od sudaca i tužitelja, šaka korumpirane gamadi je zatvarala oči pred strašnim činjenicama i sistematski zaobilazila sve dokaze koji su svjedočili o umiješanosti Al Qaede i jedne velike sile u obredna ubojstva širom BiH i Hrvatske. Ne zaboravimo da su Clintonovi i Bin Ladenovi vojnici ubijali, uz potpis Alije Izetbegovića i zarobljene srpske civile u Sisku 1991.
Louise Arbour, također tužiteljica, govorila je o političkim pritiscima koji su oblikovali rad suda. Kazala je novinaru Miliću sljedeću rečenicu: “Zločini muslimana nad katolicima nisu i neće biti u fokusu Haaškog suda”.
Iako znaju za ovo nitko u Saboru RH niti Vladi RH ne pokreće kaznene prijave a Zakon o suradnji s ovim smetlištem i dalje je na snazi. Čak su svog generala tamo držali 7 godina. Antu Gotovinu.
Ovaj sud, prema jasnim i nedvosmislenim priznanjem vlastitih tužitelja, bio je kriminalni sud – sud koji je dijelio selektivnu pravdu i time osramotio ideju međunarodnog prava. Toliko su bili bahati da to nisu niti krili i imali su kao kakvi demoni potrebu to reći u oči i žrtvama Alijine Al Qaede.
Praljak kao simbol otpora
Slobodan Praljak bio je mnogo više od generala. Bio je intelektualac, umjetnik i čovjek s iznimnim osjećajem za pravdu. Netko tko je uvodio red. Zato ga je Tuta i mrzio. Zato mu je i stavio pištolj u usta i spremio “udbaško goveče na noge Šušku” a potom dok su ga kao goveče izvodili iz Mostara naredio da se krene granatirati “Praljku ta mila ćuprija koju je iz nekog razloga zaštitio letvama, da se dodvori balijama”. Eto tim je riječima hrvatski general ispraćen iz Hercegovine od hrvatskog kriminalca Tute, čovjeka čiji će kasnije zločini biti natovareni Praljku. Jesu li špaliri eksploziva ispalili u isto vrijeme kad je glupi Tuta dokazivao svoj ego na “Praljkovoj ćupriji” ne znamo, ali ovo vam je istina kako je počelo granatiranje mosta s hrvatske strane. Prije toga ga nije bilo. Most je bio oštećen od srpskih granata iz 1992.
Praljkov tragični čin bio je protest protiv suda koji nije sudio na osnovu dokaza, nego prema političkim nalozima globalnih sila. Jedna vojska Alijina i jedan pokret Alijin morao je biti proglašen nevin da bi se krenulo u desrbizaciju BiH, po željama Beča i Ankare. A da bi Armija Al Qaede ostala nevina, naravno da je princip bio da zločini nad Hrvatima ne smiju biti predmeti Haaškog suda. Jerbo ne možeš govoriti o narodu žrtvi genocida ako je vojska tog naroda počinila prvi genocid u BIH i to još 1993. Ne možeš govoriti o narodu koji se samo branio ako dosudiš kazne za ubojstvo djece u Vitetu, na ljuljačkama, tijekom primirja. Nema govora o narodu najvećoj žrtvi logora Dretelj i Heliodrom ako nakon presude za Bugojno i Iskru Dretelj i Heliodrom krenu izlgedati kao hoteli s tri zvjezdice. Nema govora o antifašističkoj i multietničkoj vojsci ABIH ako Haaški sud presudi za džihadistička obredna klanja, za Patkovićevo vađenje srca živom čovjeku, za komadanje tijela u Travniku, i nema govora o planiramo UZP-u u Hercegovini te etnička čišćenja Bošnjaka od strane HVO-a ako se presude etnička čišćenja odrediba Fatih i Mudžahdi u Kaknju, Zenici, Fojnici, Travniku, Konjicu, Jablanici.
Zato je Praljak morao biti presuđen a Haaški sud mogao je biti toliko milostiv da su čovjeku na vrijeme, ispod stola, nekom tajnom porukom mogli reći: “Uzalud ti sve te knjige i dokazi, ovdje su presude unaprijed napisane”. Oduzeti mu tolike godine na borbu, pa potom čovjeku presuditi kao da niti jedne riječi obrane nije iznio, nakon tog one koji su tamio preostali , ucjenjivati uranjenom slobodom ako potpišu pismo da se za sve kaju, i sve najednom eto priznaju, to ozbiljni sudovi ne rade. To čak ni sud u Sarajevu ne radi.
Praljak je svojom žrtvom osudio sud koji je sramotno zanemario istinu i pravdu.
Ali upravo zato taj čin nije bio potreban. Haški sud presudio je sam sebi kroz svoju pristranost, kroz ignoriranje dokaza i kroz služenje političkim interesima bogatog bliskoistočnog naftnog kartela. Srbi su prepresuđeni i zbog Rusije a Hrvate se osudilo kako to s Hrvatima obično ide. Jebi ga dragi ste nam. al eto opet moramo s vama u jame. Čak su i jednom Gotovini nabili 25 godina robije da bi se netko od tih NGO mlatipravdaša sjetio da je Gotovinina akcija odrađena uz NATO avione, i tapšanje čika Clintona, pa su se pravosudni rektumi brzo predomislili. Pravda kažu progledala. Inače bi Gotovina, što se naroda hrvatskog tiče i njegovog ponosa, čekaj da ovdje pljunemo, i danas trunuo tamo a hitovi MPT-a pjevali bi se s dozom ozlojađenosti i osjećaja da je u zraku nešto duboko lažno. Recimo osjećaj da si spreman žrtvovati se za domovinu a onda mrtav hladan svom najvažnijem čovjeku rata oduzmeš 7 godina života . Ko ćuki.
Praljak je svojim činom dodatno ukazao na taj moralni bankrot, ali njegov život je daleko iznad bijednog autoriteta Haaške kuće prostitucije. Njegov život mogao je biti daleko vredniji živim svjedočenjem o tim nepravdama. Moralo mu je biti jasno, našao je tamo fotografiju Augustine Grebenar, malene Hrvatice , najmlađe od osmero ubijene viteške djece, vidio ju je Praljak među hrpom dokaznog materijala koje su bošnjačke udruge donijele kako bi smjestile HVO-u. Djevojčica im je valjda bila toliko lijepa da nisu mogli odoljeti da ju pokušaju podvaliti kao bošnjačku žrtvu od HVO granate. Toliku su nadmoć osjećali na tom sudu a njihovo dovođenje na dan čitanja presude od tog suda je načinilo dodatan vašar. Govori Safeta Oručevića pred tim sudom teku su nam otvorili oči čije je to stratište i čije su glave unaprijed bile zacrtane za sječu na tom sudištu koje, pazite sad, niti jednog jedinog arapskog vojnika niti zapovjednika, niti njima odgovorne, nije smjelo privesti i procesuirati iako je općepoznato da su najdovratniji zločini rata u BIH 90-ih počinjeni od palestinskih, turskih, egipatskih, alžirskih i saudijskih ruku. Čak se i zločin na koji je direktno potakao Ejup Ganić u Africi nije istraživao iako postoje dokumenti i videa u kojima huška Alžirske Teroriste na radnike hrvatske Hidrogradnje i misionare iz Francuske, Isusovce. Pa kad je već suđen Šešelj za huškanja koja su dovela do ubojstava zašto nije i Ejup? Barem postoje čvršći dokazi. Evo zašto nije: Zato što je Veliki Brat Amerikanac, taj sud nazvao smećem i jasno mu dao do znanja koje se vojne formacije ne smiju dirati. Jedna od njih je Al Qaeda. Ona ista koja će iz Bosne poletjeti 2001 i srušiti WTC. Što iz aviona što navigacijom iz Alijine ambasade u UN-u gdje će teroriste navigavati Abu Meali, prvi čovjek Al Qaede u Europi i “bosanac pod lažnim imenom” u UN ambasadi u NYC. Koliko je arapski kapital jak, najbolje govori podatak da SDA još uvijek nije zabranjena kao teroristička organizacija koja je Al Qaedi izdavala europske putovnice i lažne identitete. Ne postoji niti minimum šanse da bi HDZ ili SNSD danas postojale kao stranke danas da im je otkriveno pomaganje Al Qaedi. Posebno tijekom rušenja WTC-a. U kojem je sudjelovalo četvero ne Praljkovih nego Alijinih vojnika i u kojem je ubijeno 5 Srba i 5 Hrvata koji su se zatekli u toj zgradi. I začudo niti jedan Bošnjak.
Više vrijedan živ nego mrtav
Iz ljudskog i kršćanskog stajališta, oduzimanje života nikada nije rješenje. Praljak je bio dovoljan simbol otpora i živ, ali živ je mogao nastaviti pomagati narodu kojem je toliko dao. Njegova porodica, prijatelji i mnogi muslimani kojima je pomagao – svi oni bi imali koristi od njegovog prisustva i svjedočenja o istini i danas da je živ.
Njegova smrt ostavila je neizbrisiv trag, ali je također lišila hrvatski narod, porodicu i njegove suradnike borca koji je mogao nastaviti bitku protiv nepravde. Njegov čin bio je protest, ali protest koji nije morao završiti tragično.
Nakon smrti tražio je da ga se spali a njegov pepeo pospe po Jadranu. Koji je danas najljepši Praljkov grob. Grob silan i uvijek živ.
S druge strane nepresuđeni Alija, jedan od najvećih nepresuđenih masovnih ubojica koji je na tlo Europe vratio kulturu klanja i ubijanja kakva ovdje nije viđena od pada osmanske tiranije. pokopan je na način da je njegov grob Erdogan posuo prašinom s kabura El Fatiha sultana osvajača.
Kome nije jasno što to znači ne treba dalje čitati. No hvala Erdoganu i SDA-u što nam je dokazao ono što i sami tvrdimo. Alija je bio fanatični džihadist. Islamistički borac. Nikakav borac za BIH. Alijino ime, sve dok Bošnjaci sami ne zatraže skidanje s njegovog mezara ostataka turskog kalifa, koji je dokrajčio bosansko kraljevstvo u BIH te potom počinio genocid nad našim narodom koji je na kraju završio elitocidom nad muslimanskom domaćom inteligencijom u 19 stoljeću, dakle to ime Izetbegovsko se mora izučavati uz epitete gađenja, izdajništva, kolaboracije i prevare ne samo bošnjačkog naroda nego i cijele međunarodne zajednice.
Posuti Alijin grob kaburom El Fatihovim bilo bi isto kao Tuđmanov kaburom Hitlerovim. A potom nastaviti pričati o njihovom državništvu i patriotizmu.
Pouka za budućnost
Slobodan Praljak ostaje simbol borbe za pravdu, ali i podsjetnik da su istina i borba za pravdu najjače oružje kad dolaze od živih. Haški sud, sa svojom pristranošću i selektivnom pravdom, sam se osramotio i pokazao da nije institucija koja zaslužuje poštovanje.
Praljakova borba nije trebala završiti u sudnici. Njegov život bio je daleko važniji i moćniji od bilo koje presude suda koji je odavno izgubio kredibilitet.
Neka njegov čin ostane podsjetnik na moralni bankrot međunarodne pravde, ali i pouka da borba za istinu nikada ne smije stati, jer živ čovjek može učiniti daleko više nego mrtav heroj.
Neka ti je silan Jadran Posejdone naš.
IURKOV l POSKOK.info
wpDiscuz
