Žalbeno vijeće Haškog suda, u srijedu 29. studenog izreći će pravosnažnu presudu šestorici dužnosnika Hrvatske Republike Herceg Bosne.
Podsjetimo, Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Nepravomoćna presuda
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Pred žalbenim vijećem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu između 20 i 28. ožujka ove godine održana je sedmodnevna rasprava o žalbama koje su na prvostupanjsku presudu podnijela šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata osuđenih za ratne zločine u BiH te o žalbi tužiteljstva.
Hrvatski Medijski Servis podsjeća što je načelnik Glavnog stožera HVO-a, general Slobodan Praljak, 28. ožujka rekao u obraćanju Žalbenom vijeću Haškog suda.
General Praljak je kazao kako su pripadnici HVO-a bili frustrirani činjenicom da ih je napao saveznik Armija RBiH i da je svo oružje kojim ih je napao dobio od Hrvata.
Što su Hrvati mogli učiniti?
„Da bismo izbjegli sve ono o čemu je govorio dr. Prlić, što su Hrvati mogli? Mogli smo otići, predati se Armiji BiH i Vojsci RS, mogli smo pobjeći u Hrvatski ali to ne bi spriječilo količinu zločina“, rekao je Praljak.
Praljak je rekao i kako, kada se zapadne alijanse bore protiv vojnika ISIL-a onda su redom nužne kolateralne štete koje se događaju te da ako ne želite kolateralne žrve nemojte ni napadati – to je alternativa.
„Prošle 2016. godine, njemačko ministarstvo registriralo je 317 napada na izbjeglice, ta je država primila na desetine izbjeglica, međutim, predvidljivost broja je teži posao, a predvidljivost pojedinačkog slučaja kada gdje i tko jednostavno nije moguć, broj tih kaznenih djela i počinitelja koji su pronađeni je neznatan“, rekao je general. Praljak je kazao kako je uragan Katrina u New Orleansu potaknuo na više 1700 kaznenih djela, silovanje ubojstava i pljačkih no da moćni atributi još moćnije Amerike to nisu spriječiti a da je pronalazak počinitelja neznatan.
Dodao je i kako su društvene znanosti utvrdile da promjena društvene strukture potiče veći broj pojedinaca na kriminalno ponašanje.
Nakon srpske agresije urušila se cijela državna struktura
„U BiH, 1992., nekoliko dana nakon srpske agresije, slomila se i urušila cjelokupna struktura države – nastupilo je stanje singularnosti a tada je moguće djelovati na dva načina – pokušati i pokušavati rekonstruirati normalne oblike vlasti i život zajednice što je težak, spor i neizvjestan posao“, rekao je Praljak.
„Broj mrtvih, ranjenih, prognanih, izbjeglih, neuspjesi mirovnih konferencija, izdaja muslimanske politike, agresija Armije RBiH na Hrvate i samo trajanje rata bitno obrezvrjeđuju napore i rušite postignuto“, izjavio je Praljak na zadnjem obraćanju Haaškom sudu.
„Za sebe tvrdim da sam djelovao tako, da i iz današnje perspektive, nakon 13 godine ne znam što bih promijenio, problem je što takvo djelovanje u tom kaosu ima maleni prostorni i vremenski doseg“, rekao je Praljak i dodao kako metodološka grešaka koja se naziva krivom pretpostavkom ili pogrešnom premisom, označava opću pojavu zapadne političke i društvene elite što je jasno i u ovom procesu.
„Izjenačavanje pojma željeti i htjeti, s pojmom moći neshvatljiva je pogreška. Od kuda toliki ratovi, s takvim posljedicama, ako ih nitko neće i ne žele, zašto je onda moć tako slaba?“, upitao se general Praljak.
„Stupanj efikasnosti i ono što u NATO- savezu označa zapovijed, kontrolu i komunikaciju, moguće je primijeniti na HVO samo ako se izjednači sadržaj pojmova vojske zemalja zapada i HVO-a, no sadržaj tih pojmova previše se razlike u svim elementima, jer krive premise onemogućuju razumijevanje u potpunosti“, istaknuto je Praljak.
Agresije Armije RBiH na frontu dužem od 200 kilometara
General Slobodan Praljak, kazao je, također, kako je agresija Armije RBiH trajala na frontu dužem od 200 kilometara s po tri i pol korupsa te da je trajnost njihovih napada na HVO- tijekom njegovog zapovijedanja doveo i vojnike i njega samog do ruba mentalne i fizičke iscrpljenosti.
„U takvim uvjetima zapovijedanje iz neke generalske sobe nije moguće, po 20 sati dnevno bio sam na terenu s vojnicima, bodrio ih i borio se s njima“; rekao je Praljak.
Na samom kraju, Praljak je napomenuo Sudskom vijeću kako je Armija BiH napadala HVO u Mostaru a ne obratno.
„Ustrajem u tvrdnji da je zakonit istinit, a ako na kraju zaključite da sam kriv, ne tražim olakotne okolnosti“, kazao je Žalbenom vijeću Haaškog suda optuženi general HVO-a Slobodan Praljak.
Dokument o savezništvu napisan u suglasju s Izetbegovićem
General Slobodan Praljak, obraćajući se haaškom tužiteljstvu kazao je kako je dokument o savezništvu napisan u potpunosti u suglanosti s Alijom Izetbegovićem, od 13. siječnja i 14. siječnja 1993. godine.
Praljak je kazao Sudskom vijeću kako su propustili dati pravi smisao tom dokumentu a dali mu potpuno pogrešan.
„Prema tom dokumentu, Armija BiH i HVO bili su ravnopravne obrambene komponente Oružanih snaga BiH, one moraju imati zajednička zapovjedništva, moraju biti organizirane na zrclanoj jednakosti“, rekao je Praljak i dodao, kako prema tome, nijedna vojna snaga ne može biti ultimativna od druge strane, što je elementarna logika.
Armija odbila savezništvo s HVO-om
General Praljak, također, je rekao, i da ako se ne ne stvore zajednička zapovjedništva između dvije vojske koje su partneri i saveznici, neće se moći izbjeći pojedinačni sukobi koji se mogu proširiti.
Kao primjer toga naveo je pad Jajca 1992., kada je, kako je kazao, HVO bio u strahu da će Armija RBiH napustiti linije, kao i Armija RBiH da će HVO to učiniti.
Praljak je naveo kako je abeceda, aksiom svakog vojnog zajedništva i savezništva zajedničko zapovjedništvo koje je tada, službeno Sarajevo, odbilo.
„Armija BiH je odbila savezništvo s Hrvatima i HVO-om, što je značilo da se spremaju na napad i da postoje njihovi temelji i planovi da se spremaju za ofenzivu što se i dogodilo“, reklao je Praljak.
Dodao je i kako je to odbijeno savezništvo u Sarajevu spremalo na rat protiv Hrvata.
„Armija BiH i muslimansko rukovodstvo kad su vidjeli, da se ne mogu suprotstaviti vojsci Republike Srpske, napali su HVO i Hrvate, kako bi nadoknadili izgubljeni teritorij“, rekao je Praljak.
Praljak je također, na samom kraju, kazao kako je HVO nakon 15. siječnja 1993. svo vrijeme uredno i neprestano Armiji BiH dostavljao svo potrebno naoružanje i sredstava i da su 90 posto cjelokupnog vojnog arsenala, kojim su raspolagali, dobili od Hrvata
wpDiscuz