Povratak hladnoga rata i Berlinskoga zida

Ovaj je tjedan najzornije pokazao da je svijet polariziran kao prije tri desetljeća, a geopolitička ‘dvorišta’ još su aktivnija.
Kada bi se danas probudio netko tko je zaspao 1989. godine, puno toga ne bi mu bilo jasno, ali ne i politička situacija u svijetu. Ona bi mu bila potpuno jasna. Putin je jučer obznanio da suspendira sporazum sa SAD-om o eliminaciji viška plutonija u vojne svrhe zbog “neprijateljskih poteza Washingtona”, a Obama je odmah uzvrtatio da prekidaju svaki dijalog s Rusijom o Siriji.
Stari sukob u novom ruhu
Odnosi među najvećim svjetskim silama na geopolitičkoj pozornici gotovo su navlas isti kao da hladni rat i utrka u naoružanju nikada nisu ni završili. Svijet je polariziran kao i prije tri desetljeća, a geopolitička “dvorišta” aktivna su kao nikada prije.
Glavni suparnici na svjetskoj političkoj sceni i danas zveckaju oružjem, borbeni zrakoplovi lete tik uz granice zračnih prostora suprotnih snaga, ruski bombarderi spuštaju se Atlantikom sve do obala Velike Britanije. Retorika je žestoka gotovo do iste razine kao što je bila u vrijeme kada je Hruščov cipelom lupao po govornici Glavne skupštine UN-a.
U nekim elementima situacija je gotovo ista. Krajem osamdesetih sovjetske su se postrojbe grčevito borile protiv mudžahedinskih postrojbi u Afganistanu koje su imale više ili manje neskrivenu podršku SAD-a. Danas je ova pozornica preseljena znatno zapadnije, na područje Sirije, no scenografija je ostala gotovo ista. Rusija aktivno zračnim udarima potpomaže službenu sirijsku vlast i predsjednika Assada, dok Zapad aktivnu potporu pruža pobunjenicima koji pokušavaju svrgnuti režim. Dodatni faktor u ovoj računici, kojega prije 30 godina nije bilo, bar ne u obliku kakav je danas, islamski su radikali ISIL-a, Al-Nusre i Al-Qa’ide.
Problem s angažmanom Zapada u Siriji leži u činjenici što pobunjeničke snage nisu jasno razdvojene na sekularne postrojbe koje imaju puni legitimitet u borbi protiv Assadova režima i islamističke teroriste koji su na području Sirije osnovali kalifat.
Sličnost sa situacijom s kraja osamdesetih ne leži samo u zbivanjima na Bliskom istoku već i u događanjima u Europi. Doduše, granica između dvaju blokova znatno je pomaknuta na istok i svojevrsna linija razdvajanja više ne leži između Njemačke i Poljske ili Mađarske i Austrije, već su današnje “vruće zone” na istočnim granicama baltičkih zemalja i zemalja nekadašnjih članica Varšavskog pakta poput Ukrajine ili Slovačke. Ipak, sve se češće čuju analize kako bi Rusija mogla izvesti iznenadni prodor prema Europi, a NATO ojačava svoje, makar još uvijek simbolično prisustvo na istočnim granicama saveza.
Pokazivanje mišića
Posebna je priča nova utrka u naoružanju koja se razbuktava u svom najjačem obliku. Zapad je instalirao proturaketni štiti koji, vrlo očito, služi za rušenje raketa ispaljenih iz Rusije, a Moskva odgovara postavljanjem balističkih projektila usmjerenih na glavne europske gradove.
Rusija je kao posljednji potez suspendirala sporazum o uništavanju plutonija koji je moguće koristiti za izradu nuklearnog oružja, SAD suspendira pregovore o Siriji… Svijet je učinio iskorak – u osamdesete.
(Izvor: Večernji list HR)