Hrvatska je malena zemlja nebitnog ustava i jakih nevladinih organizacija. Vlast u Hrvatskoj ne pripada narodu nego nevladinim organizacijama,
Onaj tko kontrolira medije i miljenik je medija taj može osvojiti novi mandat. Onaj tko je medijima mrzak taj gubi vlast.
Hrvatska je nekada donekle zadovoljavala medijske slobode i služila građanima sve dok su mediji u Hrvatskoj bili slobodni.
A onda se pojavio Facebook i njegov algoritam.
Stvar se stubokom promijenila. Prvo jr Facebook parazitski rastao na hrvatskim portalima. Uvjerili su ih da bez Facebook Pagea ne možeš postojati kao medij.
Potom je Facebook počeo nadzirati pisanje tih portala. Napišeš nešto što se ne sviđa Facebook algoritmu on te kazni.
Iz društva čitanih kritika, analiza i kolumni postali smo društvo dopaminskih lajkača. Društvo clickbaita. Društvo lakih nebitnih tema. Facebook je postao skretač s važnih tema. Alat koji je oglupio društvo. Preko noći su sociopati i histrioni dobili nevjeojatno oružje. Faceook ih strašno honorira jer stvaraju novu sljedbu. Oni trebaju njima Facebook treba njih.
Zapitajte se sami, kada ste zadnji put pročitali neku kolumnu dužu od kartice teksta?
Primjer koji često navodimo kao dokaz hladne debilne mašinerije Facebooka jeste rušenje table s imenom Ratka Mladića u Istočnom Sarajevu. Svi koji su objavili taj video s pozitivnim uvodom (tipa bravo momci, to!, jebenica!) kažnjeni su od Facebook Algoritma jer eto “promoviraju nasilje”. Pa tako i naš portal kojem potom Faktograf i Facebook ruše doseg. Na stranu što se u komentaru podržava rušenje table s imenom osuđenog ratnog zločinca. Za ne baš malen zločin.
Zabole neka srtvar Facebook programski kod, neka tamo Srebrenica. Bitno je da se na njihovoj stranici ne promovira nasilno udaranje metalne urbane opreme na ulicama.
Vratimo se na Hrvatsku.
Faktograf je udruga kojoj je Vlada RH dala puno povjerenje da se registrira. Jer iza nje stoje dvije ozbiljne udruge: Ozbiljni GONG i U-važeni HND. Gong je kako znamo Soroševa organizacija. Imaju ogroman proračun u koji se sliva globalni kolonijalni kapital. HND je privatni fukodrom Hrvoja Zovke Dežulovićevog intimusa. Također su financirani uglavnom izvana.
Faktograf je dobio licencu od Facebooka da postane jedini ocjenjivač ispravnosti vijesti na tlu Hrvatske i šire. No ne libe se oni uređivati i po BIH i Srbiji. To je monopolistički položaj koji je žestoko protuustavan. No RH Vladu , ne zanima RH Ustava.
Kako radi Faktograf?
Faktograf radi tako da se s njim ne zajebaješ. Kao u Matrixu.
Imaš dva izbora kako bi rekao US ambasador u BIH Murphey – ili ćeš slijediti našu agendu ili nećeš.
Ako nećeš Faktograf će te nazvati “rubnim portalom”.
Uvjeti da ne postaneš rubni portal:
Moraš promovirati LGBT agendu, dakle LGBT nije više subverzija nego mainstream.
Moraš pratiti ideološku matricu i istinu koju su odredili Hrvoje Zovko i GONG.
To ukratko recimo na primjeru BIH znači sljedeće: Armija BIH je branila BIH. Njihovi zločini su nesistematski. Haaški Tribunal je odlično uradio posao. Boris Dežulović je živi svetac. HVO i VRS bili su zločinačke i paravojne formacije. RS se mora ugasiti. Hrvati u BIH mogu opstati samo ako slušaju Hrvoja Zovka i Borisa Dežulovića.
A sada stanimo tu. Na Borisu Dežuloviću.
Boris Dežulović prije par godina nasjeda na govno. Trčkarajući za Svetlanom Broz i Šteficom Galić po Bosnama i Hercegovinama, nadničario je za neku globalnu nadnicu. Potpomogao je selebritizaciju jedne lažne priče u kojoj je posredno i neposredno promovirao ratnog zločinca.
Taj ratni zločinac kum je Štefice Galić i u trenutku snimanja filma koji je Dežulović post festum i predfestum promovirao, optužen je za silovanje srpskih zatočenica u logoru Dretelj u Čapljini. Optužnica je čak i javno objavljena.
Od cijele ekipe sa snimanja filma samo je Svetlana Broz priznala da ta činjenica ipak jeste “mali problem”. No to ju nije spriječilo da dalje po Europama prima nagrade za film u kojem je ekranizirala ratnog zločinca kao humanistu. Kao ni Borisa Dežulovića NGO snajperistu da puca po svakome tko se usudio ukazati na taj detalj.
Taj logor je tada u 1992. logor koji nadziru rubni HOS teABIH a stanje u njemu i zadovoljnost silovanih žena uslugom provjerava osobno Rasim Delić te ponekad Blaž Kraljević. Nikada međutim na medijima pod kontrolom Hrvoja Zovke nećete pročitati loše vijesti o Blažu Kraljeviću. Taj Ustaša naprosto je hit kompletne Facebook ljevice. Zna li to Zuckerberg?
Poskok informira Dežulovića da je pojeo govno. I da možda nije svjestan što čini. Apelira na čovjeka kojeg cijeni da stane s propagandom.
No Dežulović odbija savjete i nastavlja s propagandom.
Zašto?
Zato što zna da su stvari u Hrvatskoj već pod njegovom kontrolom.
Mi smo samo kasnije shvatili ono što je Dežulović već tada znao. Stvoren je novi klaster u Hrvatskoj. Slobodni mediji više ne postoje.
I polako se stvar odvija točno onako kako se trebala odviti u sustavu monopola nad informacijama:
Niti jedan medij neće prenijeti tu informaciju. Svi urednici su prestrašeni novim režimom. I Dežulović zna da ako on nešto nazove antifašizmom da to ostaje antifašizam makar to nešto bilo fašizam u bijegu.
Naime Miro Hrstić nakon što je dao izjavu za film, “Neđo od Ljubuškog” čitaj “Neđo od Bodeža Kurana i Biblije iliti jednostavno Neđo od HOS-a” u kojem je Hrstić, dakle zločinac predstavljen kao humanist i prijatelj teme filma, “Humaniste Neđe” bježi preko granice u Dalmaciju.
Sud BIH naime optužio ga je za višestruko silovanje zatočenica.
U međuvremenu izlazi knjiga Olge Draško kao i njene video izjave u kojima potanko opisuje kako ju je Miroslav Hrstić silovao s pitanjem “Znaš li čiji je ovo kurac, ovo ti je kurac ustaškog časnika”.
Daljnjim istraživanjem zločina, o kojem naravno Boris Dežulović šuti, kao pussy, jer Boris Dežulović, kao i Hrvoje Zovko, kao i cijeli Faktorgraf jesu skupine ustaških pussies, otkrivamo da je “heroj antifašizma” Miroslav Hrstić jednom prilikom ljutit što je jedan vojnik zaključao zatočenice kako bi ih poštedio od silovanja , sutradan tog istog prebio a taj dan ih je silovao policijskim pendrekom kroz rešetke , nekima gurajući pištolj u usta.
Kakav horor. No nimalo zanimljiv za srpske Novossti kojima kormilari tko? Boris Dežulović. I na čijoj naslovnici izlazi tko? Štefica Galić – osoba koja je ekranizirala silovatelja Srpkinja. To je ustaška Hrvatska Borisa Dežulovića i Hrvoja Zovka danas.Na naslovnici manjinskog lista izići će romansijerka silovatelja Srpkinja nikako silovana Srpkinja. Olga Draško , žrtva rata, danas mrtva, koja je raskrinkala i Dežulovića i Zovka , nikada nije dobila niti jedan mm kvadratni prostora u tim medijima. Slovoslagači cyber neoustašizma naprosto su je živu pokopali.
Kako je moguće da ostalim novinarima Ferala ovakvi detalji promiču? Gdje je Đikić? Gdje je onaj grlati Marinko? Eno ga u uredništv srpskih Novosstiju. Kako je moguće da se Heni Erceg nije javno odrekla Dežulovića? Kako je moguće da Pupovac ne traži smjenu uredništva Novosstiju i nakon što je ovo objavljeno?
Pa lijepo. Objavljeno je u rubnom mediju.
Idemo dalje. Pišemo HND-u o ovome u nadi da će se zauzeti da cenzura ne vlada Hrvatskom. Mi u tom trenutku pojma nemamo da je HND, čitaj Zovko iznad Faktografa. Da je njegov osnivač. Čak im se u dobroj vjeri žalimo na cenzuru Faktografa koja je iz dana u dan sve teža i puca po “rubnim portalima”.
Iz HND-a ne dobijamo nikakav odgovor. Mi smo samo rubni portal koji je poslao rubni mail. Ne shvaćamo da smo u nekoj vrsti karantene za ideološki gubave medije.
No za par dana stiže vijest: Boris The Pussie proglašen je novinarem godine u Hrvatskoj.
Svi portali koji nisu rubni recimo nerubni Index, koji dobiva silne pare od istih fondacija koje financiraju Gong slavodobitno objavljuje vijest. Kao da je sam Index dobio nagradu.
I Indexu smo prije tog pisali o slučaju Dežulović i promociji ratnog zločinca. Kada se jedan Index nije usudio objaviti ovu informaciju onda vam je jasno u kakvom medijskom režimu živimo.
Shvatili smo dakle što je novinarstvo u Hrvatskoj. Smisao življenja u novinarskoj Hrvatskoj Hrvoja Ustaše jeste da se odrekneš slobodne misli, i da pišeš što od tebe očekuje Zovko.
Treba osluškivati ideološke harfe Hrvoja Zovka i Borisa Dežulovića, pisati kako oni pišu. I nadati se povećanju dosega na mreži svih mreža na čijem čelu sjedi jedan Židov koji pojma nema tko mu uređuje franšizu u Hrvatskoj.
Ni slučajno ne smiješ primjetiti da je novinarstvo u Hrvatskoj mrtvo. I da se preko Faktografa a pred očima RH vlade odvija takva cenzura koju ovaj narod ne pamti. Komunizam je bio hiperliberalan za ovo što danas živimo.
Dobar primjer opće medijske cenzure je Goran Šarić. Koji danas postoji samo zato što Facebook nije kupio Youtube. Na Facebooku je on rubni intelektualac. Na hrvatskim medijima je izbrisan .Samo zato jer ne slijedi opći antisrpski šovinizam i ukazuje na viševjekovno prijateljstvo naša dva naroda istog izvora.
10.6. 1993 u Vitezu je ubijeno osmero hrvatske djece navođenom granatom i nakon što su namamljeni na dječije igralište. Samo taj dan nije bilo niti jednog bošnjačkog djeteta na igralištu. Slučajno? Malo sutra slučajno.
Jedna od egida Hrvoja Zovka i Borisa Dežulovića jeste nepisanje o zločinima džihada u BIH.
Svi mediji koji o tome pišu bit će “rubni portali” i de facto će biti nazivani “ustaškim i desničarskim”.
O zločinu Handžar divizije u Sisku nad Srbima zarobljenicima koje je SDA Sarajevo provodila preko SDA Labin 1991 ne smije se također pisati.
Ukratko putem algoritama Facebooka Hrvoje Zovko , iz starog ustaškog plemena Zovke, natjerao je Hrvatsku pa i Borisa Dežulovića da stoje iza ustaštva, cenzurira se svaki ustaški ispad Borisa Dežulovića, čak mu se u godini u kojoj je otkriveno da je promovirao ustašu daju nagrade za novinara godine, a svi koji o tome pišu, postaju rubni.
Je li stoga Hrvoje Zovko najveći ustaša koji je živio na ovim prostorima?
Jeste. On je najveći ustaša svijeta. Jer živjeti u malenoj Hrvatskoj, koja se diči antifašizmom, a cenzurirati napade na fašizam te najmćnijeg Židova svijeta Zuckerberga i njegovu mrežu staviti pod svoju kontrolu, a na teritiriju Balkana Titovu unuku Svetlanu Broz, to obične ustaše mogu samo sanjati.
Kad god su ustaše bile jake Hrvatska je bila na dnu. A Hrvati se u njoj ništa nisu pitali.
Hrvoje Zovko je mnogo jak. Od njega i židovskih algoritama koje je preoteo izrabljujući rodni i lgbt sektor strepi i Plenković.
On zna da vlast ne ovisi o narodu nego o tome koliko će i kako će Faktograf , monopolist dostave informacija, prenijeti vijesti pred oči RH građanina.
On zna, kao i mi da se s Faktografom nije zajebavati.
Je li vam stoga jasnije zašto RH Vlada ne dira u Faktograf, zašto vijeće za Elektronske medije ne propituje cenzuru u Hrvatskoj i zašto je Dežulović novinar godine a svi koji su otkrili da je pička su rubni?
Pa zato što živite u državi za Ustašu. Za Hrvoja Zovku.
Od hrvatske vlasti samo je gora hrvatska oporba. U nekoliko tekstova pokušali smo ih pojasniti kako radi Faktograf i kako radi Facebook. Umjesto zahtjeva RH Vladi u Saboru da se stavi na glasanje je li djelovanje Faktografa protuustavno budući da je svaki monopolizam u medijima zabranjen, dobili smo tek njihove rasprave s Faktografom umjesto saborskog prijedloga da se rad toj udruzi zabrani. A Hrvoju Zovku makne s čela HND-a.
Evo zašto je rad Faktografa protuustavan.
Kao što znate 101-ica se morala ugasiti jer je njen vlasnik ušao u prostor radijskog monopola. Tako je to i s novinama i drugim medijima. Postoji postotak tržišta koji ne smiješ prijeći.
Uzmimo sada da je vlasništvo u Hrvatskoj korektno, no da samo jedan distributer dostavlja npr novine na adrese, i odlučuje koliko će koja novina tiskati primjeraka.
Ako bi postojao distributer koji bi određivao kolliko građana RH danas smije pročitati Index-ov članak, koliko članak Večernjeg lista a koliko članak Hrvatskog lista te ako bi taj distributer, jedini i po svojoj volji sam odredio da će 80% građana pročitati njegovog favorita a manje od 20% ostale taj distributer bi kršio zakon o monopolu. Iako nije direktno izdavač on praktički određuje strujanje svijeta informacija u Hrvatskoj. Ima monopol na dostavu informacija.
Faktograf je upravo to. Oni nadziru medijski najvažniji alat u Hrvatskoj Facebook. Od njihoe prosudbe, svega par ljudi ovisi hoće li neka vijest imati doseg ili neće. Oni odlučuju koji će mediji biti mainstream a koji “rubni”. Potom ćeš, ako ne poštuješ monopolistu postati “rubni”. A ako poštuješ, makar pojeo govno, kao Dežulović, postat ćeš “govnar godine”.
Plenković je Faktografu omogućio neometan rad. Očito uz nagodbu. I uz pojašnjenje da se radi o privatnoj mreži. Privatne su i radio stanice i tisak pa se prati da ne uđu u stadij monopoliste.
U ovome leži tajna “najdugovječnijeg premijera”.
Faktograf ti zada agendu: Zelene politike, LGTB, dizanje ruku od prava BH Hrvata, neprocesuirane zločinaca Armije BIH, nepropitivanje porijekla mudžahedina i nekritičko pisanje o USA politici u BIH.
Uzmi ili ostavi.
Plenković to zna.
Ako hrvatski premijer mora paziti što će reći, kako ne bi izgubio vlast silom strane socijalne mreže i odlukama troje, četvero ljudi iz Zovkove udruge onda je jasno o kojem se teroru radi.
Taj terorizam na svojoj koži je osjetila najprogonjenija novinarka na tlu Hrvatske. Željka Markić. Sviđalo se nekome što ona piše i radi ili ne gđa Zovko je građanka s punim pravima pred Ustavom i njeno ustavno pravo na dostojanstvo kao i njeno ustavno pravo na rad, bez da pri tome ne bude linčovana od strane Zovkinih fašista, RH Vlad morala bi štititi.
Portal Željke Markić jedini je primjetio da je vijest o Kordiću plasirana 10.6. 1993 kako bi se tom hibridnom , tempiranom i izrezanom viješću, umjetno stvorenim skandalom prikrilo ono o čemu je govorio Zoran Milanović – o zločinu nad viteškom djecom.
Milanović je u ovoj priči pak fenomen. Što ga više Faktograf i Zovko pokušavaju diskreditirati algoritmi ga bolje nose. No jedan je Milanović i njegova pozicija omogućuje mu da probije cenzuru.
Sve ostalo je strpano u Zovkin medijski Jasenovac. Prostor za rubne i nepoželjne.
Tu još nema Miroslava Hrstića i ustaških časnika. Jer se boji Suda u BIH.
Ali ostali čuvari logora odavno su nam poznati.
ish l poskok.info
wpDiscuz