U posjedu smo pisma koje je u posljednjim danima poslano s nepoznate adrese na više ključnih adresa u Zagrebu i šire. Njegov sadržaj, premda kratak, izazvao je veliki interes – pa i šok – među onima koji su ga primili. Pismo nosi jasne poruke o povijesnoj odgovornosti, političkom nasljeđu i potrebama naroda, a svaka riječ čini se pomno biranom kako bi potaknula dublje promišljanje o trenutnoj situaciji. Ovime otvaramo priliku da javnost sagleda pismo i procijeni njegov značaj u vremenu kad su riječi ponekad moćnije od bilo kakvog čina.
POVJERLJIVO PISMO
Ambasada Savezne Republike Njemačke – Zagreb
Kancelarijat Savezne vlade Republike Austrije – BečSoros Open Society
Za na ruke: Dr. W., Dr. H. i članove kulturno-strateškog odbora za Jugoistočnu Europu
Foundation (OSF) – Regionalni ured Jugoistočne Europe
Knez Mihailova 14, Beograd, Srbija
USAID – Misija za Jugoistočnu Europu
Zmaj Jovina 10, Beograd, Srbija
Woke Network Balkan
Trg Republike 3, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Ured za ljudska prava i civilne slobode – Globalni aktivizam
Zeleni trg 6, Zagreb, Hrvatska
Predmet: Eskalacija neautorizirane narodne mobilizacije pod vodstvom Marka P. T. – nužnost brze i diskretne koordinacije
Poštovani gospodine doktoru, dragi strateški partneri,
ljubim ruke u ovom kritičnom trenutku,
Obraćam vam se kao zabrinuti suradnik, čovjek pod iznimnim političkim pritiskom, jer više ne mogu šutjeti. Situacija u Zagrebu je izvan kontrole. Iako su nam se činile povoljnima, naše procjene i naši resursi više nisu dovoljni za držanje situacije pod kontrolom.
Pred zidinama glavnog grada – i to na samom Hipodromu, simbolu europske konjičke aristokracije – okuplja se vojska. Narodna vojska. Ne sa sabljama, već s pjesmama. Ne u uniformama, već u emociji. I predvodi ih Marko Perković Thompson – čovjek protiv kojeg nismo uspjeli ni prometni prekršaj ishoditi.
Riješili ste mi jednog Perkovića – onog koji je znao previše o Z-4, koji je srušio Krajinu, koji je tajno organizirao satelitske telefoni pred Oluju i prevario Martića. Ali ovaj drugi… ovaj drugi pjevač, ovaj drugi bard naroda… on je izmigoljio. Nikad nismo znali gdje točno živi. Niti gdje točno pjeva. Kreće se čudnovato i gubimo mu signal. Ko vuk je. Možda je i vukodlak. Al Morlak je definitivno. I to onaj najgore vrste. Nema PR agenciju. Nema fondaciju. Samo ima narod.
I narod mu dolazi. Dolaze Vojvođani, Bunjevci, Crnogorci iz Nikšića, Boke, Kotors, Bosanci iz Posavine i Humljani iz Hercegovine. Dolaze oni za koje smo mislili da su zauvijek izgubljeni u tranziciji. A oni – evo ih – pjevaju s njim. I ne pjevaju „Za dom“, kako su nas učili u starim doktrinama. “Za dom” je značilo odanost Austriji. No sada oni pjevaju „Pismo Kati“. A to je, oprostite na izrazu, najopasniji oblik oporbe – onaj koji izgleda kao nostalgija, a nosi ratnu memorij okrenutu protiv Beča. Protiv svega što mi jesmo. A mi jesmo Mali Beč. Nikakvi Hrvati.
Hipodrom, koji je do jučer bio bečki relikt i destinacija za sterilne manifestacije EU fondova, sada je kulturno bojište. Naš soft-power je zakazao. Naše kvote nisu uspjele. Naši kolumnisti šute. A naši agenti više ne znaju što označiti kao govor mržnje, jer im narod sve komentira citatima iz pjesama.
Sorošev kadar, okupljen pod brendom “Možemo”, paraliziran je. Nemaju protunarativ. Nemaju čime parirati jer više ne kontroliraju emociju – a to je najskuplja valuta Balkana.
Ako se ovo ne zaustavi –
Zagreb će pasti. A kad padne Zagreb, ni Beč više nije siguran.
Jer ovo nije samo narod. Ovo je energija otpora. Oni ne žele EU. Oni žele sebe.
I najgore – oni su sretni. A sretne ljude ne možete potkupiti.
Prijedlozi za daljnje korake:
- Kulturna dekontaminacija: Aktivirati mreže kulturnih centara, zaklada i nevladinih organizacija kako bi ponudili alternativne narative. Povećati broj projekata koji promoviraju “europske vrijednosti” i dodatno financirati kulturne sadržaje usmjerene na mlađe generacije, nudeći privlačne i suvremene formate.
- Medijska strategija: Osigurati da ključni regionalni i međunarodni mediji promoviraju sadržaje koji su u skladu s našim vrijednostima. Povećati prisutnost utjecajnih glasova koji zagovaraju otvoreno društvo i pro-europske narative.
- Pravne mjere: Istražiti pravne opcije za regulaciju sadržaja koji potencijalno podrivaju ustavni poredak ili potiču kulturnu segregaciju.
- Povećanje regionalne suradnje: Aktivirati mreže na Balkanu kako bi osigurali koordiniranu reakciju. Podrška projektima koji promoviraju zajedničku kulturnu baštinu, smanjujući naglasak na nacionalnim simbolima.
- Analitički pristup: Provesti detaljne studije o utjecaju ovakvih kulturnih fenomena i koristiti rezultate za formiranje dugoročne strategije.
- Uvođenje dodatnih izazova na samom koncertu: Kako bismo narušili Thompsonov imidž besprijekorne publike, potrebno je uključiti diskretne elemente koji mogu izazvati podjele ili kontroverze. Preporučujem da se na ključnim lokacijama nađu osobe koje će nositi simbole i odjeću koje njegovi protivnici mogu lako iskoristiti u medijskim kampanjama. To mogu biti mlade osobe s U kapama ili sličnim provokativnim obilježjima. Cilj je stvoriti slike koje se mogu plasirati u medije kako bi se neutralizirao pozitivan imidž koncerta.
Gospodo, ovo pišem drhtave ruke, ali čistog uma.
Ovo je trenutak kad Hrvatska možda ne napušta Zapad, ali prestaje o njemu sanjati.
U trenutku dok ovo pišem, pred Zagrebom se okuplja 500 000 Hrvata, svi naoružani samo domoljubljem, spremni stati pred grad.
Ovo se ne smije dogoditi. Zagreb ne smije postati metropola hrvatske – mora ostati istureni punkt bečke grofovije, onaj grad u kojem za Zrinskog i Frankopana neće biti mjesta da ih se označava kao žrtve i junake, već isključivo kao urotnike protiv sustava, protiv svijetlog našeg, dragog cara bečkog.
Agitirajte ako ništa da se “Pismo Kati” što prije zabrani na razini EU kao protubečko nuklearno oružje s ciljanim navođenjem.
S dubokim poštovanjem i nervozom,
dr. Mate Granić
privremeni koordinator odnosa s Berlinom i Bečom (iz sjene)
otac Andrejev, Božinovićev, Jadrankin i Karamarkov
Zagreb, 2025.
napomena: Tekst je konceptualna umjetnost
wpDiscuz
