“Azil-Derviša” je transeksualka, muslimanka i Romkinja, rođena kao Derviš. U Regensburg je došla proteklog lipnja i podnijela zahtjev ta azil. Dan prije nego što je trebala biti vraćena u BiH, pokušala je samoubojstvo
Priče obično imaju jedan početak. Dervišina ima dva. Kada je u Jajcu, veljače 1991. godine, došla na svijet, dobila je ime Derviš. Bila je dječak, rođen u pogrešnom tijelu. Godinama kasnije, kada Derviš odlučuje postati Derviša, počinje njegov drugi život.
Derviša je Romkinja, muslimanka i transeksualka. Prije nekoliko dana pokušala je izvršiti samoubojstvo. Da joj je to pošlo za rukom, ne bi doživjela svoj 24. rođendan. U sebe je sasula ogromne količine votke i šampona, uz to jake sedative. Dan ranije ova azilantkinja je trebala biti vraćena u BiH. Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) odbacio je njezin zahtjev za azil u Njemačkoj. Upravni sud u Regensburgu također smatra da je njezin povratak moguć. Borci za ljudska prava iz lijevog spektra organizirali su demonstracije ispred Dervišinog smještaja i na taj način spriječili njezin prisilni povratak u BiH. Marion puhli iz Foruma za izbjeglice koja se brine o Derviši potpuno je ubijeđena da za Romkinju nema povratka: “Ako se Derviša vrati u BiH, to za nju znači smrt!”
Dugo je potrajalo, dok Marion puhli nije zadobila Dervišino povjerenje. Derviša se još kao dječak, igrala se s barbikama, a ne autićima. Sa 14 se prvi put počinje oblačiti kao žena. Branka, Dervišina prevoditeljica iz Srbije, pojašnjava: “Dervišu u Bosni doživljavaju kao provokaciju”. U školi Dervišu psuju i tuku. Roditelji je istjeruju iz kuće jer se plaše da bi zbog nje sami mogli postati žrtve napada. Traži hranu po kontejnerima, nekako uspijeva preživjeti skupljajući i prodajući karton i staro željezo. Kada siđe u grad Jajce, poručuju joj: “Zapalićemo te na lomači, Zakučac te na križ kao Isusa na križu!” Derviša svjedoči o brojnim napadima i silovanjima, kojima je bila izložena.
Transeksualnost u BiH nije zabranjena, ali je prezrena u društvu. To se može zaključiti iz brojnih izvješća EU i američkog State Departmenta. Nakon napada ne dolazi do podizanja tužbi. Dervišine iskaze nitko ne registrira. Umjesto toga psuju na nju i govore joj da treba da se ponaša kao muškarac. Kažu joj, ako je netko muči i diskriminira, da joj se to događa s pravom. Minute pred Upravnim sudom u Regensburgu opisuje ovako: “Točno je da me je sudac pitao mogu li sakriti transeksualnost i rekla sam mu da ne mogu. Osjećala sam se kao pred bosanskom policijom”. Sudac je ipak povjerovao Derviši da je transeksualka. Pošto tužbu nije odbacio kao potpuno neutemeljenu, Derviši ostaje mogućnost pravnog lijeka. Ali, zašto sudac ipak nije odlučio u korist Derviše? Jer sud smatra da se ona može vratiti i preseliti u Sarajevo, nestati u masi i potražiti pomoć. Da tamo postoji Organizacija za transeksualce i ombudsman kao i da je anonimnost velikog grada rješenje.
Ljudi koji pomažu Derviši nadaju se da će peticijom pokrajinskom parlamentu moći odluku o vraćanju Derviše u Bosnu stave izvan snage. Šanse nisu tako loše, jer je Derviša konačno navela da je bila silovana. U okružnoj bolnici u Regensburgu nad njom bdiju dan i noć. Zbog prijetnje povratkom u BiH, rizik za novi pokušaj samoubojstva je veliki “, piše između ostalog Tageszeitung iz Berlina.
Izvor: Deutsche Welle
wpDiscuz