Događaji oko posuške gimnazije natjerali su mnoge da fokus prebace na stanje u školstvu. Radi se ipak o djeci, o našoj mladosti i o onima koji će sutra biti nositelji ovog društva. Ljudi iz drugih gradova kažu, ovo je samo inicijalna kapsula, stanje u školstvu je svugdje ovako, teško. Brdo je problema. Ovdje je isplivao samo jedan problem, problem selektivnog ocjenjivanja i problem rada institucija, koje nadziru školstvo. Brdo ostalih problema još nije otvoreno. I tek treba biti otvoreno.
Ono što se događalo oko škole, i u školi, te narativ koji se mogao čuti i na prosvjedima, te neke rečenice koje ne priliče nikome, najmanje gimnazijalcu, koji pita ministricu “kad će vama iz guzice u glavu” što pokazuje što i kako se odgaja u našim gimnazijama ili neke rečenice nekih iz prosvjete koje ovdje nećemo navoditi ali koje ne priliče ni medijevalnim kočijašima a koje smo mogli čuti tijekom razgovora s ministricom i ranije na ulici, trebali bi biti okidač za ozbiljnu reformu školstva u ZHŽ i ne samo u ZHŽ ukoliko se utvrdi da je ovakvo stanje i u drugim gimnazijama koje rade po hrvatskom školskom programu.
Budući da svi o tome šutimo, evo nekoliko pitanja koja bi morala biti u interesu i roditeljima i učenicima i cijeloj zajednici. Slobodno ih dopunite. I slobodno ih odbacite ako ih smatrate blesavima.
Teze:
1.Cilj svakog društva je imati kvalitetno obrazovanje.
2.Kvalitetnog obrazovanja nema bez kvalitetne prosvjete. Kvalitetne srednjoškolskog obrazovanja uz najbolju prosvjetu nema bez kvalitetne prosvjetne baze u osnovnoj školi.
3. Loš učitelj u osnovnoj školi uništit će i genijalca,najbolji profesor od učenika koji je uništen lošom prosvjetom u osnovnoj školi, ne može više napraviti genijalca. Društvo koje prosvjetu bira po podobnosti,a ne stručnosti ne treba postojati. To društvo treba nestati.
Kako doći do dobre prosvjete, i ne samo u ZHŽ?
1.Ministarstvo mora uvesti bodovanje i učitelja i profesora. Učitelji u osnovnim školama, profesori u gimnazijama, i strukovnim školama morali bi se raspoređivati po kriterijima izvrsnosti , ne po kriterijima stranačke pripadnosti, rodbinstva, kumstva ili staža na birou. Stečen posao u prosvjeti ne znači njegovo trajno zadržavanje. Ukoliko se profesor ne trudi uvijek ga može izgubiti. Ukoliko stekne previše negativnih bodova može mu se trajno zabraniti rad u prosvjeti.
2.Prosvjeta je apolitična institucija. Svoje političke svjetonazore svaki prosvjetni radnik ostavlja ispred ulaznih vrata gimnazije. Gimnazija kao i svaka druga škola njeguje i jača vrline kod mlada čovjeka. Ne bavi se njegovim političkim oblikovanjem. Politički put svakog gimnazijalca njegov je osobni put koji će sam odabrati.
3. Prosvjeta je pedagoška institucija ma koliko neki tvrdili da nije. Devijacije na učenicima profesor primjećuje i u razgovoru s roditeljima ih popravlja. Ne izlaže dijete koje ima devijaciju, ma o kakvoj se radilo, ovoj ili onoj poruzi ili linču. Ni na kakav način prosvjeta ne smije utjecati na moderiranje odnosa unutar jedne generacije, ma kojem god sloju dijete pripadala i bilo čije dijete bilo. Dijete ne bira roditelje ni svoj materijalni status, ne bira s kojim stupnjem inteligencije će se roditi, ono je skup utjecaja na njega. Dijete ne smije biti meta prosvjete. Samo subjekt kojim se prosvjeta u dobroj namjeri bavi.
4. Profesor u gimnaziji je erudit. On prenosi znanje, kulturu ophođenja, življenja i mnoštvo drugih savjeta djeci, koji izlaze iz njegove direktne domene predmeta koji predaje. Profesor koji se ponaša nedostojno profesorskom pozivu, i koji od strane učenika bude više puta prijavljen, zbog ispada koji budu potvrđeni, ne smije biti profesor u srednjim školama u ZHŽ. Djeci se u prvom srednje dijele naputci, kada i kako trebaju prijaviti pojedinog profesora ukoliko primjete da njegovo ponašanje odstupa od profesorske etike.
5. Kvalitetan učiteljski/profesorski kadar morao bi na sve moguće načine biti zadržan u Hercegovini. Točno onako kako je to radio bivši sistem. Poticajnom stanogradnjom, kreditima, pogodnostima od društva, bilo čim. Nekvalitetan profesorski kadar nek se bori na tržištu rada kako zna. Tu smo s komunizmom završili. To što je Sveučilište u Mostaru naštancalo brdo pedagoških diploma nije problem ovog društva. Naprosto nema potrebe za tolikim pedagoškim kadrom. Osim za onim najboljima.
6. Naše društvo u prosvjeti želi najbolje koje imamo. I taj stav morao bi biti stav koji se ne propituje. Oko toga svi imamo konsenzus. Kao što na kirurgiji želimo imati najbolje kirurge tako i u školama želimo najbolje među nama da kopaju po mozgu i duši naše djece.
7. Isto vrijedi i za ministarstvo prosvjete. Prevažno je to ministarstvo da bi u njemu radilo 5,6 generacija raznih slojeva uposlenih od ove il one vlade koji tamo love zjake i ubiru staž. Dok su potpuno nekompetentni za posao koji rade. U tom ministarstvu mora raditi najbolji kadar koji imamo. Kada bismo sada napravili krvnu sliku tog ministarstva, sa svim životopisima koji tamo rade, vjerujte nam, pola vas bi rizalo vene.
8 U MZ ZHŽ-a danas nemamo obrazovane korespodente za pristupne pregovore s EU. Imamo? Dajte nam imena. Možete li ih nabrojati pet?
9. Pošto Sarajevo blokira na sve moguće načine formiranje Zavoda za školstvo za 4 većinske hrvatske županije, i to nazivaju obnovom HercegBosne, (vidite li sada koliko je važno obrazovanje?) županija sama, svaka za sebe bi morala formirati zavod koji bi radio na podizanju kvalitete nastave. Ta 4 Zavoda međusobno bi komunicirali, razmjenjivali iskustva i podizali kvalitet nastave. Zavodi se mogu formirati od ureda već postojećih prosvjetnih Inspekcija.
10. Kada se odredi kriterij znanja, za primjerice gimnaziju, sve što se nađe ispod tog kriterija treba biti oboreno. Nebitno čija djeca, tajkunska il sirotinjska nebitno iz koje im je tata partije. Makar se radilo o djeci profesora. Svaka molba, pritisak, bilo kojeg roditelja prijavljuje se policiji. Bez medija, bez kuknjave. U tišini i u cilju zaštite identiteta djeteta. Jedini kriterij obaranja je znanje. Drugog kriterija NEMA.
11. Nema tajnih dogovora pred sam dan zaključivanja u zbornici, nema lobiranja, nema popuštanja ovih il onih, il obaranja ovih il onih i stvaranja razdora među generacijom. Takve stvare bi Inspektorat sankcionirao otkazima profesorima.
12. Svaki predmet je jednako vrijedan. Ne može netko past jer ga je rulet zaključivanja potrefio na profesore koji ne popuštaju a drugi proći zato jer mu je rulet bio naklonjen. Neznanje je neznanje. Znanje je znanje. I to je to.
13. Strogost i ozbiljnost institucija kakva je Gimnazija naprosto se mora vratiti. U Gimnazijiu koja je stroga i teška onaj koji je svjestan vlastite lijenosti ili pak neznanja neće se upisivati. Svima koji se upišu u gimnaziju i nakon prvog polugodišta prvog razreda shvate da im je preteška treba biti legalno omogućen prijelaz u lakšu školu.
14. Profesori koji ne znaju nositi se s važnošću profesorske profesije ne trebaju predavati u Gimnazijama. Ukoliko dopuste da ih učenik na ulici pozdravlja sa “Đe si jarane” umjesto sa “Dobar dan Profesore” nije im mjesto u gimnaziji.
15. Razmisliti o stvaranju elitnog diverzantskog odreda – najboljih od najboljih, razreda od 20 učenika, iz sve 4 općine koji bi se oformio u trećem i četvrtom gimnazije i bio smješten u jednoj od četiri općine. Taj elitni odred ne bi bio zamišljen kao odred koji bi se potom uputio u Zagreb ili Beč čime bismo izgubili najbolju sivu masu koju imamo. Morali bi ih uputiti nit manje nit više nego u Mordor. U Sarajevo. Al uz svjesnost koja razina asimilacije im gore prijeti, i što mogu postati ukoliko tog nisu svjesni. Pojasniti im što im je gore zadatak. I da su naš ponos a ne nešto što nas treba izdati. Nego nas sutra moraju braniti. I biti prvi u tome.
16. Pod hitno uvesti dodatnu izobrazbu u predmete povijesti i politologije, u svim srednjim školama u kojima bi se učenike obrazovalo o najosnovnijim događajima 90-ih te o političkom sustavu u kojem žive. Informacija koja ledi krv u žilama jeste ta da prosječan maturant u BIH koji uči po hrvatskom školskom programu o tome zna tek ponešto iz medija. BIH mu je privremeni prostor življenja. Učiti ga da je vrijednost borba za opstajanje na prostoru na kojem je netko mogao dati život da se tu slobodno živi. Učiti ga uspjeh iseljavanja nije uspjeh. Uvesti gostovanja uglednih politologa, filozofa i javnih radnika koji bi po našim gimnazijama jednom u sezoni obavili gostujuća predavanja i zainteresirali ih za javni život u BIH. Obavezno uvesti predmet “građansko obrazovanje” , koji je na glup način odbije i kroz koji bi učenicima pojasnili osnovna ustavna prava, metode borbe za ravnopravnost svog naroda i što znači zapravo danas živjeti u BIH.
17. Ukratko prosvjeti u ZHŽ-u moramo pristupiti odgovorno kao kad recimo pristupamo njegovoj svetosti NK Širokom ili NK Zrinjskom. To je naime jedino polje, sport, u kojem smo se dokazali kao prvaci i nepobjedivi. U te klubove ne puštamo špiceve koji loše igraju. Ni djecu rodijaka i kumove. Nego angažiramo najbolje. I zato jesmo prvaci.
18. Moramo pronaći špiceve i u prosvjeti. Ili nas neće biti. Tako bi moralo biti i u školstvu i u politici. Logika najboljih špiceva, koja je primjenjena u NK Širokom i NK Zrinjskom, mora biti i u školstvu, i u nadzornim odborima, i u parlamentima i u svakom sektoru. Premalo nas je da bi smo si mogli priskrbiti logiku nepotizma, rodbinstva i kumstva. To je plemenska logija. Ona nas ubija. Ili ćemo to mijenjati ili nas naprosto biti neće.
19. Uz sve to hrvatsko školski program mora biti inkluzivan prema pripadnicima drugih naroda u sredinama u kojima su Hrvati većina a drugi manjina i ti drugi odluče se upisati školu po hrvatskom školskom programu. Ukratko te škole moraju osmisliti programe koji se neće zvati “dvije škole pod jednim krovom” niti će segregirati djecu, nego će hrvatsku djecu, učiti drugačijem, i poštivanjem drugih i drugačijih u istoj klupi. To moraju biti škole u istoj klupi. A ne pod istim krovom. Hrvatski školski program mora postati najpoželjniji model obrazovanja u od tri modela u BIH. I nešto što će se onda prekopirati na cijelu zemlju.
20. Naš je stav da nacija koja ulaže milijune u sport, a gazi po svojoj prosvjeti, nema medije, proizvodi neobrazovane ljude, loše špiceve logički ide ka nestanku.
Nacija u kojoj je kopačka jednog Wagnera skuplja od 5 profesorskih plaća, ne treba postojati.
Jer džaba sva ustavna prava, i izborni zakoni, i entiteti, uzalud je sve, ako će taj prostor naseljavati neuk i neprosvijećen čovjek. I ako nikog učenog tu biti neće. Prava se brane znanjem, i najlakše, u tišini, bez rata, ruše se tako što nekom narodu pobrišeš znanje.
Pa vi sad kako hoćete.