PORTAL HALILOVIĆA MLAĐEG: Nije babo razapinjao Hrvate na križeve, Ališpago je

Iz dole fotografirane presude sa  web stranice ICTY, jasno stoji sljedeći citat: “Sudsko vijeće napominje da je borbeno naređenje za početak borbenih djelovanja na pravcu (Grabovica paragraf) izdano od strane Zulfikara Ališpage, kao komandanta pravca. Sudsko vijeće napominje da je jedinica 9.motorizirane brigade bila pod komandom Zulfikara Ališpage u trenutnu kada je zločin počinjen.”

BNN međutim ne problematizira, kako to da Haag nije osudio Sefera Halilovića prema istoj onoj praksi prema kojoj je osuđen Dario Kordić. Naime Kordić nije izdao borbeno naređenje za Ahmiće. Osuđen je jer nije poduzeo potrebne korake da taj zločin spriječi niti je nakon zločina naredio istragu. Razlika između Kordića i Halilovića je još u jednoj stvari. Kordić nije bio uopće vojno lice. Niti je imao zapovjednu odgovornost kao što ju ima Halilović pa je u tom smislu selektivni pristup Haaga očitiji. Štoviše ako se zna da je Rasim Delić tražio od Halilovića pokretanje istrage oko Grabovice, što je dokaz da je vojni vrh ABIH znao za Grabovicu, onda je zaključak kako je Halilović praktički imao jake veze u Haagu nešto što se nameće samo po sebi. Štoviše, Delić se zbog tog zahtijeva čini kao profesionalan vojnik iako je osuđen za zločine mudžahedina. Doduše na smiješnu kaznu. Premda sam Delić nije činio mudžahedinske zločine niti ih je naređivao. Dakle u slučaju Delića imamo smiješnu presudu prema zapovjednoj odgovornosti dok kod Halilovića imamo poptuno lišavanje od zapovjedne odgovornosit. Iako je Delićevo pismo Haliloviću dokaz njegove zapovijedne odgovornosti. Kada bi se kriterij Haaga koji je primjenjen na Srbe i Hrvate primjenio na ABIH , Delić bi dobio preko 20 godina zatvora, potom bi bili procesuirani glavni akteri mudžahedinske postrojbe, Ališpago bi odavno trunuo u zatvoru skupa s nadređenim Halilovićem a akcija Neretva zvala bi se UZP. No da se to dogodi međunarodni sud pravde bi morao biti pravosudna nepristrana institucija, tužitelji tog suda ne bi smjeli pušiti šišu s ratnim zločincima istočnog Mostara, a korupcija u Haagu bila bi zabranjena i strogo kažnjiva. Ovako imamo stvarnost u kojoj je kazano da sječa glava, razapinjanje g. Brekala na križ , silovanje njegove supruge i potpuni genocid nad Grabovicom, te Bugojno, Uzdol, Križančevo, Dusina, i konačno rušenje WTC-a 2001-e u NewYorsku, što je jedini i ujedno uspješni zračni napad Armije BIH nisu neki naročiti UZP-ovi.

Vratimo se na tekst Halilovićevog portala, koji proziva Ališpagu, nastojeći tati odgoditi podizanje optužnice:

Iz ovog citata sudske presude suda Ujedinjenih nacija za bivšu Jugoslaviju, nedvojbeno je zaključeno da su jedinice koje su počinile zločin, u trenutku njegovog počinjenja, bile pod komandom Zulfikara Ališpage.

Pod čijom komandom je bio Ališpago, Halilovićev portal ne navodi.

Zašto Tužilaštvo Bosne i Hercegovine već 11 godina izbjegava da po ovom pitanju otovori istragu, podigne optužnicu ili provede presudu suda Ujedinjenih nacija, nije teško zaključiti, odnosno odgovor se može pronaći u brojnim koruptivnim radnjama koje su utvrdili specijalni izvjestioci prilikom kontrole brojnih predmeta ratnih zločina piše BNN.ba

Također, u presudi Trbiunala u Den Haagu, jasno se navodi da je Zulfikar Ališpago izdao naređenje za početak operacije, ne “Neretva 93”, kako mediji pogrešno navode godinama, već operacije “Obrana narodnih prava – Vrdi 93”, u kojoj je rasporedio “Ćeline” vojnike i komandirao istima.

Kako to da jedan vlasnik kafića u Sarajevu, Ališpago, eventualno može zaustaviti provedbu međunarodne presude i istragu po pitanju presude suda Ujedinjenih nacija, to je pitanje za pravosuđe Bosne i Hercegovine koje 11 godina dopušta da se medijska saga o Grabovici nastavlja i pored presude najveće sudske instance na svijetu, umjesto da ovaj predmet procesuiraju do kraja, kao što su učinili, djelimično, u slučaju Uzdol.

Kada je u pitanju Ališpagina najava da će “tužiti BNN”, poručujemo ovim putem da se tužbi po ovom pitanju radujemo, da ćemo na suđenje dovesti veliki broj svjedoka i izvesti veliki broj dokumenata i sa istog redovnom izvještavati.

Nadamo se da će to biti podstrek da pravosuđe uradi svoj dio posla kada je u pitanju Ališpago. Također vrlo će biti zanimljivo kako će to izgledati da “bolesni Ališpago” može dolaziti na suđenja za “klevetu” a ne može na suđenja za ratni zločin u Trusini koje izbjegava već godinama, iako su svi njegovi potčinjeni već osuđeni za isti.

Također, na istom suđenju ćemo tražiti da se utvrditi indentitet eventualnog tužitelja, odnosno da sud utvrdi ko je, zapravo, Zulfikar Ališpago, da li je to ista osoba kao i Zulfo Alić i kada je i pod kojim okolnostima promijenio ime i prezime jer dokumentacija u zvaničnim organima države BiH o tome ne postoji.