Što je krajnji rok za objavu rezultata zlosretnog popisa stanovništva bliži, to situacija oko njegova objavljivanja postaje dublje i dublje sumanuta i apsurdna. Kako je moguće da 2,5 godina nakon što je stanovnišvo luđačke košulje pobrojano popis još ne izlazi? Pitanje za milijun dolara.
ČEGA SE BOJE IVANIĆ I DODIK
Sada, kad je jedinstvena popisna metodologija donešena (iako na krajnje neobičan način)- izgleda da nema reseta rezultata popisa, koji će po svemu sudeći, morati biti objavljeni do zadanog roka, (01.07.2016) iako je nedavno, ako je vjerovati nekolicini istaknutih političara iz srpskog naroda dogovoreno da će se glasovati da se zakonski produži rok za objavu.
Naime, zakonski, Velimir Jukić, direktor agencije za statistiku BiH jedina je osoba koja uz slaganje svojih pomoćnika, direktora federalne, te agencije za statistiku RS, Emira Kremića i Radmile Čičković može svojim potpisom potvrditi metodologiju koju zajednički dogovore. U ovom slučaju, Čičković nije dala nikakvu suglasnost, dok je Kremić, prema vlastitom priznanju novinarki Pršović Gadžo svakodnevno vršio pritiske na Jukića da što prije pošalje popis u proceduru.
Podsjećam, 18.05.2016 nakon većeg broja mučnih i teških poslijepodnevnih sastanaka statističkih zavoda koji su trajali mjesecima, jedina osoba sa autoritetom da svojim potpisom odobri metodologiju, Velimir Jukić (nije posve nebitno za priču da je član HDZa) konačno stavlja potpis na onu koja je i preporučena od međunarodnog monitoring tima (IMO).
Ono što će se kasnije pokazati je da je Jukić potpis stavio nakon dugotrajnog oklijevanja jer je bilo nemoguće usuglasiti metodologiju zbog očiglednog neslaganja svih uključenih aktera glede cca 200 000 ljudi koji su proglašeni spornima.
Ipak, Jukić nije mogao vječno izbjegavati odgovornost (a kroz kuloare se spominju i ucjene i prijetnje) te je toga dana konačno pukao i potpisao dokument.
Prema od Jukića potpisanoj metodologiji, često spominjanih 196 000 popisnica, tj. papira sa podacima stvarnih i živih osoba računati će se kao rezidenti čemu se iz RS grčevito protive.
Demograf i statističar Hasan Zolić za Faktor.ba objasnio je kako nije došlo do usklađivanja entitetskih propisa o stalnom stanovniku zemlje. Međunarodni monitoring tim (IMO) je, prema riječima Zolića, tokom posjete pozvao na usaglašavanje među entitetskim zavodima za statistiku.
“Što se tiče pitanja 40. za ocjenjivanje rezidentnog stanovništva, oni su decidno rekli: u zakonu to ne piše i ne treba se uzeti u obzir. Međutim, Republika Srpska to ne prihvata i danas egzistira pet varijanti o broju rezidentnog stanovništva. RS predlaže dvije varijante, ali ubacuje pitanje 40. odnosno mjesto rada i školovanja i na osnovu toga bi se broj stanovnika trebao umanjiti za 437 hiljada. IMO tim smatra da pitanje 40. ne treba ulaziti kao varijabla za ocjenu rezidentnog stanovništva, a na tome RS insistira”, kazao je Zolić.
I u tome je sav problem. Ako razumijete što je Zolić htio reći.
Ako niste, pojednostavnit ću. Devedesetih smo imali rat. Rat je mnoge ljude raselio i potjerao. Rat je završen, dobili smo Daytonsku državu. Država je krenula prema EU integracijama. Ok, da budemo potpuno jasni, Dragan Čović je državu okrenuo prema EU, kako bi u povijesti bio zapamćen kao političar koji je pokrenuo proces EU integracije a ne političar koji je promijenio tok rijeke Radobolje da poveća estetsku privlačnost svoje vile, bez obzira što realno BiH nema nikakve šanse da bude zaista prihvaćena kao punopravna članica (osim iz neke sadake i samilosti europskih birokrata)
Za kvalitetne EU integracije treba imati funkcionalan i realan popis, točnije, takav popis je fundament za popunjavanje pristupnog upitnika, čije je prvo pitanje – Broj stanovnika države.
I stvarno, 2013. država je krenula popisivati. Realnom i istinitom popisu ispriječili su se ratni sentimenti. Jer se puno ljudi koji su za rata protjerani iz svojih rodnih mjesta po cijelom svijetu gdje su se snašli, zaposlili i nastanili, odlučilo popisati kako bi njihova etnija bila brojčano dominantnija.
Dakle još jednom, problem koji je nastao, nastao je isključivo zbog želje za osvetom, pa makar i nečim u principu blagim i neagresivnim kao popis. I zato danas moramo raspravljati o tome, je li netko tko radi u Malmou, Zurichu ili Stuttgartu stalni stanovnik BiH ili nije. I zbog čega međunarodni monitoring tim na čelu sa nizozemcem Pieterom Everaersom, Ured visokog predstavnika, specijalni delegat EU Wigemark i svi članovi PIC-a smatraju da je u redu tih circa 200 000 ljudi svrstati pod stalne stanovnike, točnije, bezočno slagati broj stanovnika u prvom pitanju u pristupnim pregovorima.
Ponovit ću, dužnosnici EU koji se kunu da ih ne zanima nacionalna zastupljenost nego isključivo točan broj ljudi u BiH, da bi se pokrenule nužne ekonomske reforme svjesni su pitanja 40. koje razotkriva sve one koji ne dijele sudbinu nas jadnika s nesrećom da nastanjujemo BiH. Stav statističkog zavoda RS je da oni koji u popisu izjave da imaju radno mjesto u susjednoj zemlji, npr Srbiji ili Hrvatskoj mogu proći kao rezidenti, iz prostog razloga jer je fizički izvedivo otići autom ili javnim prijevozom na posao u susjednu državu i vratiti se isti dan, pogotovo kada se zna dužina granice BiH sa tim zemljama, međutim, oni koji se na popisu izjasne kao ljudi koji rade u Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj, naravno nisu rezidenti jer je to poprilično očigledno, osim ako u Bosni nije izumljen stroj za teleportaciju.
Tu dolazimo do razloga ljutnje srpskih političara. Oni se jednostavno osjećaju ugroženo. Spominje se zadnjih dana vezivanje zastava SDA i HDZ, a kroz njih i bošnjačkog i hrvatskog etnosa, spominju se međusobni ustupci na štetu srba, kladionice, status Mostara, ispadi vjerskih dužnosnika, spominje se štošta i političari iz RS jednostavno pokazuju velike oči u strahu, ali zanimljivo je što se hrvatski nacionalni korpus ponaša kao grupa ovčica koja nema pojma o popisu, niti ih je pretjerano briga, vjeruju svom vrhovniku da će on napraviti ono najbolje za njih.
Srbi se također boje, jer ukoliko broj Bošnjaka pređe 50%, iz međunarodne zajednice najavljivane buduće ustavne promjene ići će u prilog najbrojnijem narodu. Što automatski znači da druga dva naroda time gube. Hrvatima je manje više svejedno jer su svakako malobrojni i prilično lišeni prava i sloboda, ali ustavne promjene mogu ozbiljno zaprijetiti stabilnosti, pa i postojanju RS-a. Srbi znaju da su Bošnjaci toga svjesni i vice versa.
Zbog toga su međusobne relacije nikad napetije i zbog toga je Bakir Izetbegović nikada hrabriji u izjavama. Ima super poziciju, vjerojatnu većinu stanovništva u državi (lažnu i navučenu, ali ipak većinu), vladajuću koaliciju unutar bošnjačkog korpusa sa Radončićem koju ne može ugroziti nikad jadnija oporba te pomahnitalog turskog diktatora Erdogana koji mu čuva leđa.
KAKO SU BOŠNJACI POŽDERALI BOSANCE
Iako je samo popisivanje započelo 01.10.2013, zanimljive i poprilično bijedne su bile akcije sva 3 nacionalizma prije samog popisa. Najžustrije je krenuo bošnjački nacionalizam ovjekovječen u maskoti tzv. Broote, dječaka od nekih 7, 8 godina iskorištenog za viralnu youtube reklamu od strane roditelja kompleksaša okupljenih u građansku, dakle nevladinu udrugu okc (omladinski kulturni centar) Gradačac. Sam video, nakon burnih reakcija i brojnih parodija sklonjen je sa youtubea i društvenih mreža, ali kao BIH kulturološki meme u kolektivnoj svijesti stanovništva opstao je plavokosi dječak “Broto”, i njegove tvrdnje kako je on bošnjak, a ne tamo neki bosanac jer je to podvala (valjda neprijatelja bošnjačkog naroda). Inače, kanal okc gradačac je i dalje veoma aktivan a sadržaj je prilično zabrinjavajući. Broto i dalje glumi, izgleda da roditelji nisu ništa naučili iz prethodnih grešaka.
Privatnost i bezbrižno djetinjstvo dječaka iz filma prva su žrtva nacionalizma kojim je popis počeo smrdjeti još i od prije nego što je samo popisivanje počelo.
Otužnoj kampanji pridružio se i izvjesni Mujo Aganović sa pjesmom “Bošnjačka himna za popis 2013” koja je I dalje dostupna na youtube servisu.
U svemu tome, valjda sumnjajući u inteligenciju stanovništva, bošnjačke vjerske i političke elite krenule su dodavati još jači nacionalistički gas postavljanjem jumbo plakata sa natpisom koji je valjda trebao služiti kao podsjetnik što reći popisivaču: Vjera: ISLAM, Nacija: BOŠNJAK, Jezik: BOSANSKI.
Da se ne bi tko zajebao.
Bivši dugogodišnji reis, Mustafa Cerić pozvao je također u više navrata sve svoje sunarodnjake u domovini i svijetu da se na popisu stanovništva izjasne o tome ko su i šta su- Bošnjaci kojima je vjera islam a jezik bosanski. U čitavu priču umiješan je duboko i sadašnji reis Kavazović. On je održao nekoliko hutbi kroz koje je ponovio Cerićeve preporuke, koje su koincidentalno i preporuke iz vrha SDA, vrha ABIH, te iz usta svakog hardcore bošnjačkog nacionaliste..
Do 2016, Kavazović je čak uspio izgraditi reputaciju miroljubivog i pomirljivog reisa, koju je nedavno uspio zamrljati ružnim incidentom u Švicarskoj u kojem je u svojstvu vjerskog poglavara naredio svim vjernicima da se prijave u Srebrenici kako “Vlah” (uvredljiv naziv za srbina, kasnije se neuvjerljivo pravdao da je mislio na one koji negiraju genocid, konkretno na Milana Grujičića, kandidata srpskih stranaka za načelnika općine Srebrenica) ne bi vladao. Ukoliko to ne bi ispunili, to bi im bio haram (grijeh) te zbog toga ne bi završili u džennetu (raju).
POPIS KAO NASTAVAK RATA STATISTIKOM
Najružnije i najpodlije od svega je što je dominacija preko popisa bila rađena s predumišljajem. Naime, na stranici http://popis2013.net/ osim snažno bošnjačkim nacionalizmom nabijenih analiza i tekstova nalaze se jasne upute stanovništvu dijaspore, kako prevariti popis, tj kako se popisati iz inozemstva da budete tretirani kao rezident. Linkovi sa savjetima i preporukama su i dalje aktivni:
http://popis2013.net/index.php?docid=975
http://popis2013.net/index.php?docid=994
http://popis2013.net/index.php?docid=1011
Prilično su realistične pretpostavke određenih analitičara iz RS da su Bošnjaci vidjevši efikasnost lažnog prijavljivanja u Srebrenici u organizaciji koalicije Prvi mart kako bi majorizacijom pogazili demokraciju (iako sa naizgled plemenitim ciljem) i izabrali načelnika koji ne smije biti da citiram Kavazovića Vlah krenuli istom strategijom i na popis stanovništva. Prijavi što je moguće više dijaspore kao stalne stanovnike, nikad ne znaš za šta će sve u budućnosti napumpane brojke biti korisne.
Dakle, ljute li se s pravom Srbi? Izgleda da ljute, jer ovakva neodgovornost, najprije međunarodnih faktora u BiH, a onda i bošnjačkih vjerskih i političkih lidera vodi novim sukobima i novom međuetničkom raslojavanju što generalno ne odgovara nikome osim njih samih jer ipak su izbori za manje od 4 mjeseca, a izbore treba dobiti po svaku cijenu. A naši iskusni političari najbolje znaju kako pretvoriti mržnju među narodima u glasove.
Ostaje pitanje, čemu licemjerje stranih dužnosnika po pitanju broja stanovnika. Zašto EU odgovara da joj priđemo očigledno lažući koliko nas je stvarno. Kako će se 200 000 ljudi koji ne postoje odraziti na ekonomske reforme kojih su EU ćatama puna usta. Jer, prema ovome ispada prvo da ćemo imati 200 000 dodatnih nezaposlenih ili 200 000 lažno zaposlenih što opet od statistike radi sprdnju, a moguće je i da će se od novca poreznih obveznika praviti škole, bolnice, igrališta, ceste i ostala infrastruktura u zaraslim mjestima u kojima kroz godinu nema skoro nikoga, za ljude koji u BiH provedu maksimalno jedan ljetni mjesec odmora od svog stvarnog života koji je tamo negdje daleko. Dođu, ošišaju se, poprave zube, obiđu zavičaj i vraćaju se na crnčenje u istu onu EU koja uživa u tome da je bezočno lažemo u oči dok pokušavamo ući u nju.
I naravno, emocionalni argument stoji, to je i dalje njihova domovina, nitko im ne brani da se vrate, obnove i pokrenu posao, zna se tko ih je protjerao, svaki od vojnika koji su sudjelovali u etničkim čišćenjima treba biti procesuiran i tu nema rasprave.
I znakovito je koliko od donošenja metodologije bošnjači političari univočno ponavljaju da je sve po zakonu, podsjećajući na bivšeg premijera Vlade Federacije BiH Nedžada Brankovića koji je u interviewu za CIN mrtav hladan, praveći se lud, tupav i glupav na sve argumente novinarke samo ponavljao da je stan na Ciglanama koji očigledno nije stekao zakonito otkupio po zakonu. Slična se stvar događa i sada, političari se prave ludi na očitu nepravdu i besmisao laganja Europi o tome koliko nas ima. Sve je po zakonu, to što je taj zakon manjkav i dugoročno loš za ukupnost BH građanstva, nema veze, jer trenutno odgovara vladajućoj ideologiji mišljenja.
Najtužnije od svega je što se i oni koji se trebaju brinuti za transparentnost procesa popisivanja, EU dužnosnici dodijeljeni ovoj državi isto prave ludi, te zabijaju glavu u pijesak tolerirajući da se kao stalni stanovnici broje i oni koji to očigledno nisu, samo zato da se zadovolje apetiti i sentimenti najbrojnijeg naroda. Ako , kako oni tvrde cilj priznavanja ovih 196 000 ljudi nije zadovoljavanje Bošnjačke potrebe za dominacijom, onda bi bilo pošteno priznati što jest stvarni razlog pristajanja na ovu bezočnu laž. Stanovništvo BiH zaslužuje znati kažnjava li se ovim inženjeringom možda Dodik koji godinama otvoreno rovari protiv državnosti BiH i šuruje sa Putinom i Vučićem te odbija NATO.
Jer ako je stvar u tome, Wigemark i Inzko bi trebali izvaditi glave iz vlastitih guzica i jasno reći o čemu je riječ. Jer nepravda može samo izroditi novu nepravdu a opetovanje nepravdi može izroditi samo mržnju koja jedino može dovesti do novih sukoba. Do novih sukoba do kojih nikome tko BiH želi dobro nije ili barem ne bi trebalo biti stalo. Ako do sukoba dođe, barem znamo da u njima ovih 200 000 lažnih rezidenata najvjerojatnije neće sudjelovati, oni će kao i EU političari sa sigurne distance promatrati kako se BiH pretvara u Geto iz istoimenog SF romana Veselina Gatala i jednako kao i EU dužnosnici vjerojatno će pomisliti da smo mi ovdje primitivna stoka i kako je dobro što su se oni na vrijeme maknuli iz ovoga mulja.
B.N. l poskok.info
wpDiscuz