Sažetak: Ovaj članak analizira alternativne prijedloge za institucionalnu budućnost Bosne i Hercegovine (BiH), uključujući mogućnost gašenja federalnih institucija Federacije BiH i prijenos njihovih ovlasti na državnu razinu. Predloženi proces, koji bi Hrvati mogli inicirati, omogućio bi jačanje države BiH kroz transformaciju Vijeća ministara u punopravnu državnu vladu, uz ravnopravnost kantona i Republike Srpske kao federalnih jedinica. Iako bi takav prijedlog naišao na protivljenje određenih aktera, njegov uspjeh mogao bi osigurati dugoročni mir i stabilnost Bosne i Hercegovine te njen europski put.
Ključne riječi: Federacija BiH, Republika Srpska, jačanje državnih institucija, prijenos ovlasti, europski integracijski proces, politička stabilnost.
1. Uvod
Politička struktura Bosne i Hercegovine, definirana Daytonskim sporazumom, uvijek je bila predmet rasprava i potencijalnih reformi. Jedan od povijesnih prijedloga uključivao je ujedinjenje Republike Srpske (RS) i Federacije BiH, čime bi entiteti nestali, a državna vlada preuzela glavnu izvršnu funkciju. Iako su se Srbi odlučno odupirali ovoj ideji, proces jačanja države BiH kroz smanjenje entitetskih ovlasti i prijenos na državni nivo ostaje jedini put prema integraciji Bosne i Hercegovine u europske i međunarodne strukture.
U konačnici, Federacija BiH ima demokratsko pravo odlučiti o vlastitom gašenju i prijenosu svojih ovlasti na državu. Republika Srpska ne može spriječiti Federaciju da kroz svoje unutarnje mehanizme pokrene ovaj proces, pri čemu bi Vijeće ministara postalo punopravna vlada BiH, a kantoni postali ravnopravne federalne jedinice s RS-om kao najvećom jedinicom.
Ova vizija transformacije institucija Bosne i Hercegovine može biti ključna za dugoročno jačanje državnih struktura, ali i osiguranje stabilnosti i političke kohezije unutar zemlje.
2. Alternativni prijedlog: Gašenje federalnih institucija
Jedan od prijedloga, koji bi potencijalno inicirali Hrvati, uključuje potpunu transformaciju Federacije BiH. Prema ovom prijedlogu, sve federalne institucije bi se postupno ugasile, a njihove bi ovlasti prešle na državne institucije (Bose, 2002). Vijeće ministara BiH, koje trenutačno funkcionira kao ograničeno administrativno tijelo, preuzelo bi punu ulogu vlade BiH. Kantoni bi zadržali svoju autonomiju, ali bi postali ravnopravne federalne jedinice s Republikom Srpskom kao najvećom federalnom jedinicom.
S obzirom na trenutačne političke realnosti, prijedlog ne predviđa promjenu teritorijalne strukture Republike Srpske, ali bi se kroz jačanje državne vlasti smanjile tenzije između entiteta i države, što bi dugoročno omogućilo učinkovitije funkcioniranje Bosne i Hercegovine.
3. Politička perspektiva Hrvata: Inicijacija procesa
Ključni akteri ovog prijedloga bili bi Hrvati, koji se trenutno osjećaju marginalizirano unutar Federacije BiH zbog dominacije bošnjačkih stranaka u institucijama entiteta. Iniciranjem procesa prijenosa ovlasti na državni nivo, Hrvati bi mogli osigurati veću ravnotežu i ulogu u političkom sustavu BiH (Keil, 2013). Time bi ostvarili i veći utjecaj unutar državnih institucija, osiguravajući bolju zaštitu svojih ustavnih prava.
Osim toga, ovaj prijedlog omogućio bi Bosni i Hercegovini daljnje integracije s Europskom unijom, jer bi centralizirane državne institucije mogle učinkovitije ispunjavati zahtjeve europskih integracija (Donais, 2005). Ovaj proces jačanja države bio bi usklađen s europskim standardima političke stabilnosti i demokratskog upravljanja.
4. Međunarodne reakcije i unutarnji otpor
Važna dimenzija ovog procesa bila bi reakcija međunarodnih aktera, osobito Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Inicijativa Hrvata za jačanje države BiH mogla bi osigurati veću podršku međunarodne zajednice, osobito Europske unije, koja zagovara stabilnu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu kao uvjet za članstvo (Venneri, 2010).
Međutim, reakcija međunarodnih aktera, osobito američkog veleposlanika u BiH, Michaela Murpheya, mogla bi biti ključna. Način na koji će veleposlanik Murphey reagirati nakon konzultacija s drugim utjecajnim faktorima unutar BiH, poput predstavnika bošnjačkih stranaka i vanjskih aktera, bit će indikativan za budućnost ovog prijedloga. Iako bi proces mogao naići na otpor, osobito od strane bošnjačkih stranaka koje zadržavaju ključne pozicije unutar Federacije, reakcija Europske unije mogla bi otkriti tko su glavni destruktivni akteri unutar političkog sistema BiH.
5. RS kao najveća federalna jedinica: Očuvanje teritorijalnog integriteta
Jedan od važnih aspekata ovog prijedloga jest činjenica da bi Republika Srpska ostala najveća federalna jedinica unutar Bosne i Hercegovine. Ova činjenica, iako može izazvati zabrinutost, omogućila bi političku stabilnost i očuvanje teritorijalnog integriteta RS-a. Ovaj proces ne bi tražio promjenu granica Republike Srpske, nego bi osigurao da RS bude ravnopravna s kantonima unutar federalnog sustava BiH (Chandler, 2000).
Jačanje državnih institucija, uz očuvanje autonomije Republike Srpske, moglo bi osigurati stabilan prijelaz u sustav u kojem svi dijelovi BiH funkcioniraju unutar integriranog političkog i pravnog okvira.
6. Zaključak
Prijedlog gašenja federalnih institucija Federacije BiH i prijenos njihovih ovlasti na državni nivo predstavlja ključnu priliku za jačanje Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države. Inicijativa Hrvata, u kontekstu europskih integracija, mogla bi poslužiti kao pokretač tog procesa. Iako bi prijedlog naišao na otpor određenih političkih aktera unutar BiH, reakcije međunarodne zajednice, osobito Europske unije, mogle bi osigurati podršku ovoj reformi.
Federacija BiH, kroz žrtvovanje vlastitih ovlasti, ponovno bi mogla odigrati ključnu ulogu u stabilizaciji i jačanju državnih institucija, omogućujući BiH dugoročno članstvo u Europskoj uniji. Način na koji će međunarodni akteri, osobito veleposlanik SAD-a, reagirati na ovaj prijedlog otkrit će tko su glavni destruktivni faktori u političkom sustavu Bosne i Hercegovine.
Autor: Ivan Urkov
Bibliografija:
- Bose, Sumantra. (2002). Bosnia after Dayton: Nationalist Partition and International Intervention. Oxford University Press.
- Donais, Timothy. (2005). The Political Economy of Peacebuilding in Post-Dayton Bosnia. Routledge.
- Keil, Soeren. (2013). Multinational Federalism in Bosnia and Herzegovina. Ashgate Publishing.
- Chandler, David. (2000). Bosnia: Faking Democracy After Dayton. Pluto Press.
- Venneri, Giulio. (2010). Post-conflict Statebuilding and National Ownership: The Case of Bosnia and Herzegovina. Nomos Verlagsgesellschaft.
Zaključak: Ovaj prijedlog o gašenju federalnih institucija Federacije BiH i prijenosu njihovih ovlasti na državni nivo predstavlja realan put prema jačanju državnih institucija i dugoročnoj stabilnosti Bosne i Hercegovine.