Južnokorejski feministički pokret 4B, poznat po radikalnom stavu protiv muškaraca i tradicionalnih društvenih normi, sve je popularniji među mladim ženama u Južnoj Koreji, a odnedavno privlači pozornost i žena u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pokret 4B, čije ime označava četiri “B” stavke – “bi-hon” (bez braka), “bi-yeonae” (bez izlazaka), “bi-chulsan” (bez djece) i “bi-sex” (bez seksa) – izrastao je kao odgovor na duboku rodnu nejednakost i alarmantnu stopu nasilja nad ženama u Južnoj Koreji. Aktivistice tvrde kako je potpuna izolacija od muškaraca jedini način da žene zaštite svoje dostojanstvo i sigurnost.
Rodna nejednakost i nasilje
Južna Koreja spada među zemlje s najvećim razlikama u plaćama među spolovima, a broj brutalnih ubojstava žena, najčešće od strane partnera, dodatno je potaknuo ovaj pokret. Aktivistice vjeruju kako će ignoriranje muškaraca natjerati društvo na ozbiljan pristup rješavanju rodne neravnopravnosti.
Politički učinak
Rodne podjele dodatno su se zaoštrile tijekom posljednjih predsjedničkih izbora u Južnoj Koreji. Aktualni predsjednik Jun Suk Jeol, poznat po antifeminističkoj retorici, osigurao je pobjedu zahvaljujući podršci mladih muškaraca, koji se osjećaju zapostavljeno u eri povećane rodne svijesti i pokreta poput #MeToo.
Mladi muškarci u Južnoj Koreji često smatraju da su oni diskriminirani, unatoč podacima koji ukazuju na suprotno: 50% mladih žena u zemlji prijavilo je diskriminaciju na poslu, dok isto tvrdi samo 30% muškaraca.
Širenje trenda na SAD
Zanimljivo je da pokret 4B sada nalazi odjek i među mladim Amerikankama. Žene na društvenim mrežama, poput TikToka, ističu kako su nakon loših veza i iskustava s muškarcima odlučile preuzeti kontrolu nad vlastitim životima, odbacujući tradicionalne odnose.
“Pridružila sam se pokretu nakon što sam raskinula s dečkom republikancem”, priznala je jedna mlada Amerikanka, ističući da ne želi slijediti patrijarhalne obrasce.
Hoće li 4B oblikovati budućnost?
Pokret 4B postavlja ozbiljna pitanja o rodnim ulogama i odnosima u suvremenim društvima. I dok jedni smatraju da radikalni pristup nije rješenje, drugi vjeruju da je to jedini način da se društvo suoči s neravnopravnošću.
wpDiscuz
