Nizozemka i po vlastitom izjašnjavanju Hercegovka Žana Merkus (Jeanne Merkus) najznačajnije je žensko ime hercegovačke povijesti 19 stoljeća. Sa takvim životopisom od kojeg se ledi krv u žilama.Premda su nam poznati tek fragmenti njenog života.
Bila je poznata avanturisticaa, filantrop, feministkinja. (Batavija, dan. Džakarta, 11.10. 1839 — Utreht 11.2. 1897), osnivač mreže bolnica u Francuskoj, članica Pariške komune, ljubavnica Mihaela Ljubibratića, najvećeg hercegovskog revolucionara i suradnica Mihaelovog brata po ustanku Don Ivana Musića Ljubušaka, pohodila Palestinu sa mističnim građevinskim planovima, bila siva eminancija u bosansko-hercegovačkom ustanku poznatijim kao Hercegovski ustanak.
Naravno da ovakvo silno ime, kojim bi se BIH trebala ponositi, kao i svaka feministica BIH nije došlo iz Sarajeva, u prijedlogu da neke novčanice ponesu ženske likove. Sramotno je ujedno da u cijeloj Hercegovini prepunoj bizarnih imena ulica po potpuno nevažnim likovima, ili antijunacima naše prošlosti nema niti jedne ulice po imenu velike Jeanne Merkus.
Tko je Žana Merkus među Otomanima zvana i kao “Crveni Đavo”: Heroina i amazonka Hercegovskog ustanka
Potaknuti činjenicom da likovi žena nisu zastupljeni na bh. novčanicama, Sarajevski otvoreni centar je uputio dopis Središnjoj banci Bosne i Hercegovine u kojem su predložili da Adela BerVukić, MicaTodorović, Vahida Magajlić, Vera Šnajder i Laura Papo Boherta budu stavljene na dio novčanice koji se odnosi na motiv lika. U nastavku pročitajte kratke biografije žena koje Sarajevski otvoreni centar predlaže da budu na bh. novčanicama.
Adela BerVukić (1888-1966) rođena je u Tuzli.
U Sarajevu je završila Višu djevojačku školu a nešto kasnije upisala je i učiteljsku školu u Sarajevu. 1908. godine otišla je u Beč gdje je pohađala privatnu slikarsku školu, a zatim i Umjetničku školu za žene (KunstschulefürFrauen und Mädchen). U vrijeme kada je Adela Ber postala prva školovana slikarica, žene u Bosni i Hercegovini su tek počele da se opismenjavanju.
Mica Todorović (1900-1980) rođena je u Sarajevu.
Bila je, pored AdeleBerVukić, jedna od najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnica. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Crteži koje je, nakon što je preživjela strahote logora, napravila predstavljaju izuzetno potresno viđenje i dokument o ljudskom stradanju. Bila je članica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Vahida Maglajlić (1907–1943) rođena je u Banjoj Luci.
Bila je sudionica u različitim akcijama te je angažirana i po pitanju emancipacije žena, prvo kao tajnica, a potom i kao predsjednica Ženskog pokreta. Na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ-a, izabrana je za članicu Središnjeg odbora AFŽ-a. Poginula je 1. travnja 1943. godine u selu Velika Ruiška. Za narodnu heroinu proglašena je 20. prosinca 1951. godine.
Vera Šnajder (1904–1974) rođena je u Sarajevu.
Bila je vrsna matematičarka i znanstvenica. Objavila je prvi znanstveni rad iz oblasti matematike koji je objavio neko iz BiH. Sudjelovala je u osnivanju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, te naročito u organiziranju Katedre za matematiku, kasnije Odsjeka za matematiku, na čijem čelu je bila dugi niz godina. Bila je i predsjednica Društva matematičara, fizičara i astronoma BiH, kao i organizatorica Četvrtog kongresa matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije, održanog 1965. godine u Sarajevu.
Laura Papo Bohoreta (1891-1942) rođena je u Sarajevu.
Bavila se skupljanjem romansi, pjesama, priča i sefardskih poslovica. Prevodila je i adaptirala djela određenih francuskih autora. Laura je smatrala da razvoj žena ne bi trebao zavisiti od okoline, nego od njih samih, od njihove želje da napreduju. Umrla je u sarajevskoj bolnici katoličkih sestara milosrdnica 1942. godine. ”Smatramo da bi se na ovaj način barem dijelom ustupilo zasluženo mjesto bh. ženama u javnom prostoru te da bi se rodna neravnopravnost i nejednaka zastupljenost umanjila, te na simboličan način pokazalo da se vrednuje i rad i doprinos ovih značajnih žena iz bosanskohercegovačke povijesti”, navedeno je u priopćenju SOC-a.
wpDiscuz