Jedan od rijetkih Srba sa prostora BiH koji sve ove godine ‘nije šutio’ o bh ratu i koji je poznato ime ‘sedme sile’, zasigurno je Dragan Bursać profesor iz Banja Luke, publicista i novinar.

Čest je gost u bh medijima, posebno sada kad piše za ‘Al Jazeera Balkans’ odakle svojim oštrim perom prati i bilježi, posebno je da kažem nemilosrdan i kritičan prema ‘svojima’ što mu je u Republici Srpskoj odavno donijelo epitet ‘izdajnika’ a u redovima Bošnjaka slavu i popularnost.

Njegov rad su prepoznali i u Evropi pa je tako 2019. za priču ‘Treće strijeljanje dječaka Petra iz Konjica’ u kojoj se osvrnuo na ratni zločin ArBiH dobio prestižnu nagradu programa ‘European Press Prize’ koji svake godine u konkurenciji od 47 evropskih zemalja i njihovih novinara odaberu jednog novinara ili pisca i nagrade ga, nagradu koja je po važnosti u rangu svjetskog Pulitzera (Joseph Pulitzer, američki novinar i iizdavač mađarskog porijekla koji je umro 1911. godine i u čiju čast je Univerzitet Columbia osnovao fondaciju koja svake godine dodijeljuju prestižne nagrade iz domena modernog novinarstva).

Ova njegova priča je s pravom osvojila nagradu ali je kod Bošnjaka izazvala pravi revolt i haos među nacionalistima i islamistima svih fela zbog čega je mjesecima bio na stubu srama.

Isto se ponovilo i sa pričom ‘Silovana djevojčica i trenerka crvena’ gdje je iznio ratnu tragediju o devetogodišnjoj djevojčici Mirjani Dragičević koju su brutalno silovali više puta pripadnici zloglasne mudžahedinske 7. Muslimanske ‘slavne’ Br. ArBiH pred očima majke u selu Bioča decembra 1992 a potom je ubili, a da za ovaj ratni zločin još niko nije odgovarao.

Omalovažavanje, pljuvanje i prijetnje smrću ‘zaradio’ je i zbog priče „Šutio sam dok je Bihać granatiran“ a u targetiranju su bili složni i Srbi i Bošnjaci, sve zavisno od priče Bursaća koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim.

Bošnjaci su, a u čemu je prednjačio ‘istoriograf’ i ‘režiser’ Avdo Huseinović bivši folker, tvrdili čak da su to sve samo ‘filmske fikcije’, jer Allahova vojska ne može biti i nije bila griješna, čista je kao suza.

Rekli bi kao krvava suza silovane i ubijene Mirjane Dragičević

Nisu ovo jedini dometi novinara Bursaća o koje smo već pisali u povodu evropske nagrade, možda ga se ne bi sjetili ni sada dok svakodnevno komentariše bh događanja i pojave posebno one ratne i nacionalističke, da nije prije nekoliko dana od strane Vijeća Kongresa Bošnjaka u Sarajevu uz njihov jubilej 31. godina rada i postojanja nagrađen kao laureat posebnom plaketom.

Koja nagrada je Bursaća svrstala u saff islamista i nacionalista a njegovu evropsku nagradu načisto pojeftinila.

Našao se (da li svojom voljom ili slučajno) tamo gdje mu nije ni mjesto ni vrijeme.

A nije se javno ni ogradio ili nedaj bože odbio takvu nagradu, što je zasigurno trebao učiniti budući da ovakva plaketa iz ovakve udruge nije ništa drugo nego licemjeran i namjeran potez Vijeća Kongresa Bošnjaka, kojim hoće dokazati kako su za zajedništvo, suživot i demokratske vrijednosti, dok dobitnici ovih odličja i njihova ‘djela’ govore sasvim drugačije.

Nema nikakvog utemeljenja ni rezona osim onog ‘da se Vlasi ne dosjete’ (a dosjetili se Bošnjaci) da u istom saffu nagradu primaju i Bursać i recimo notorni i fašizoidni islamista Esad Krcić urednik web sraone Bošnjaci.net, ili recimo džematlija ‘akadenmik’ Muftije Zukorlića iz Novog Pazara iz nekakvog ‘instituta za izučavanje genocida’ džemata u Canadi Emira Ramića.

I, još da Bursać bude proglašen ‘laureatom’ bošnjačkih intelektualaca, onaj koji je po definiciji ‘ovjenčan lovorom’.

Podsjećamo. O Ramiću i njegovim ‘genocidnim’ istraživačkim vratolomijama pisali smo više puta i on je na ovom nagrađenom portalu prisutan stalno, portal finansira IZ BiH, Reis i dijaspora džematska Sjeverne Amerike i Canade a Emir ‘izučava genocid’ koji je utvrđen presudom.

Piše pisma i crta mete na čelo neistomišljenika po Americi i Evropi, postira slike iz bh rata a u društvu ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića, hafiza, vehabija i bivših agenata AIDa ili cazinskog džamijskog vrapca ‘pisca’ Muhameda Mahmutovića te svakodnevno širi mržnju i haos, posebno prozivajući Srbe četnike i Hrvate ustaše.

Piše zahtjeve, odapinje prijetnje dok su njegova pisma obavezno popraćena morbidnim i primitivnim crtežima, noževima i mrtvački glavama, kokardama i montažama (kao ona kad pas opšti sa srpskim predsjednikom RS Dodikom i sl.)  da ti se načisto omili bošnjački ‘čisti’ novinarski zanat.

Pisali smo i o uredniku Bošnjaci.net Krciću i pisaćemo uvijek i opet, budući da ovaj Sandžaklija oneređuje ovu bljuvotinu decenijama uz dobru lovu koju namakne posjetom Reisu u Sarajevu ili pričama o džematovanju Sandžaklja i ostalih Bošnjaka, za koji rad je od bolesno nasmijane načelnice Benjamine Karić Londrc još i ‘nagrađen’ zlatnikom Sarajeva prošle godine prilikom njene ekskurzije u New York. Za iste ‘zasluge’ koje prepoznaje i Vijeće kongresa Bošnjaka.

Samo ova dva lika, Ramić, Krcić i web sraona Bošnjaci.net leglo nacionalizma i islamizama dovoljan su razlog da Bursaćeva plaketa pojeftini do neslućenih razmjera.

Tim više i prije što su Bošnjaci.net i njihov kolumnista Mahmutović samozvani pisac više puta prijavljivani bh Tužilaštvu za širenje mržnje i nacionalizma te za ugrožavanje slobode čak i od strane tv N1.

Zbog tekstova o brojanju krvnih zrnaca sudija i tužilaca Srba u predmetima protiv ‘gazija Bošnjaka, gdje su pored slika stavljali i adresu ovih javnih službenika, da ih se lakše nađe. Isto tako kao i unazad deset godina, rade i dalje sa istim žarom, tako da je nagrada stigla u prave ruke.

Kako Bursać svoju plaketu i eventualnu nagradu nije odbio niti javno reagovao, to znači samo jedno.

Omililo mu se da ga vole Bošnjaci, podlegao je taštini nagrade, slavi i ovom podmićivanju bratstva i jedinstva na perfidan način, čime se svrstao među ove ‘osviještene Bošnjake’ i njihovu agendu.

Stao je u isti saff Alije Izetbegovića.

Zato, zbogom ‘Pulitzer-u.