BIH imala je posebno mjesto u srcu Josipa Broza. Zašto? Tito je , prolazeći kroz Široki, kako tvrdi u ovom videu, doživio da mu prilazi narod, podignutih ruku i govori “Stani Druže Tito mi nismo ono što smo bili”
Jasno je i od ove rečenice, bila ona istinita ili ju je Tito izmislio kako je on doživljavao Široki tog vremena.
Kao potpuno ustaški grad.
Doduše to potvrđuje i sam Rade Glavaš, fratar koji je Kristovo milosrđe zamijenio Hitlerovim nasiljem a ljubav prema bratu čovjeku zamijenio prijetnjama prema bratu Stepincu i služenjem mašineriji masovne smrti.
On u svom osvrtu kada opisuje smrt nekadašnje braće na Širokom kaže doslovce ovo:
“Samo hrvatski državni vrh, i hrvatska državotvorna vlast ima pravo ubiti hrvatskog čovjeka sukladno zakonu koji proizlazi iz hrvatskog državnog prava bla bla bla”
Ova rečenica, u kojoj fratar ne govori kako čovjek ne smije ubijati te je jedino Bogu dozvoljeno da sudi, morala je biti dovoljna našim fratrima današnjice da tog idiota izbace iz procesa beatifikacije. Umjesto tog oni i danas podsjećaju na taj tekst, kao teološki i ljudski posve uredan: iako je trajni spomenik sramote herc franjevačke provinicije. I u kristovsko i u teološkom pogledu općenito.
Fratri današnjice, dakle svi, jer ne vidimo reakciju među njima, izgleda nemaju osnovni dar Duha Svetog, Dar Razuma, dar da razlikuju dobro od zla. Njima ni rečenica jednog od širokobrijeških fratara tog vremena 40-ih koji za Glavaša kaže: “Ne znam što mu se dogodilo da je prešao na stranu Sotone” ne znači ništa. Možda zato što ju je izgovorio Fra Zlatko Sivrić, fratar kojeg nisu kandidirali za bilo kakvu nagradu Vatikana iako je svoj život izložio smrti kako bi spasio svoje sumještane pravoslavce, zarobljene u njemačkom logoru usred Širokog.
Sivrić bi bio svetac, hrvatski Fra Maksimilijan Kolbe,da su ga nacisti tom prilikom ubili. No prosječan herc Framaš pojma nema tko je Kolbe uopće bio, nekako smo uvjereni u to, Ali zato zna tko je bio fra Rade.
Titov režim, da je Sivrić tada ubijem, proglasio bi ga nacionalnim herojem a Crkva u Vatikanu zasigurno mučenikom.
Zbog svoje ljudskosti i činjenice da je u tim vremenima zla bio na Kristovom putu, da je izložio svoj život za drugu dušu, zbog činjenice da je u tim trenucima bio ponos svog naroda i ponos svog franjevačkog reda, zbog svega tog, izgleda da su ga njegova današnja braća prozvala “crvenim fratrom”. Kad si crn i kad ti je duša crna, sve ti je crveno, zeleno, sve je opasno i svatko je pod upitnikom sumnje.
A Fra Zlatko je bio samo pravi ponizni i u trenucima tame, odvažni fratar. Negacija Fra Zvizdovića i Fra Glavaša. Ono što fratar samo i može biti u vremenima rata.
Jednako kao što je to bio i Fra Leo Petrović. Provincijal u Hercegovini koji će tijekom rata spasiti mnoge Srbe i Židove i život Cvitanu Spuževiću a potom biti izbrisan, komunističkim ćeifom, iz prava na postojanje.
Bio je naime negacija njihovog antifašizma. Živi dokaz koji je svojom smrću posvjedočio da titoisti antifašisti nisu.
Jer ono što je Fra Leo činio bio je čisti antifašizam. Stoga oni koji su ga ubili nikako ne mogu biti antifašisti. I logično je da je takav morao biti ubijen. Komunisti su u takvima vidjeli najveću opasnost. U Radićevcima. U demokratama koji nisu prljali ruke ustašizmom a kritični su na komunizam. Komunizam je ubijao nečasne po kazni a velečasne iz straha od njihove veličine.
Fra Leo je ubijen iz straha. Iz bijednog , paničnog, straha komunizma. Ne iz mržnje kako vele neki. Nego iz straha komunista da pored živog Lea, poslije rata, neće moći činiti što su naumili.
Neki će reći, primjerice Markovina, da je on bio prihvatio ideju NDH. Pa šta? Mnogi su je u početku prihvatili. Prihvatio je i Shindler ideju Trećeg Reicha pa je ipak na kraju proglašen pravednikom među narodima. A film o njemu osvojio je cijeli svijet. I Markovini ne pada na pamet napadati ga.
Šaljemo ujedno mahanje provincijalu Grbešu , kad smo već kod Tita, fratara i Širokg. A koji se u kritici Markovine očešao i od nas kao da smo mi ti koji smo ikada kritizirali Fra Lea.
Druže provincijalu, bez zajebancije, iskreno te pitamo, jesi ti dobar u glavu? Ako jesi daj proguglaj “poskok i Fra Leo Petrović” i ako nađeš išta o njemu kod nas osim naših tekstova ponosa i slave na našeg Fra Lea, zazidaj nas odmah i momentalno. Slobodno u grudsku crkvu. Tamo slobodnog zidarstva ne fali.
A ako imaš neke zamjerke na naše druge teze po štetnost fratrizanštine za opstanak našeg naroda, fraturičanstva i frayukultovstva, vrlo rado ćemo sudjelovati u polemikama te nastojati da te uvjerimo da i sam to shvatiš. Da je davno sazrijelo vrijeme za reformu franjevačke zajednice iz političke sekte u Crkveni red.
No ne kroz kulturu češanja kojom si nas poučio, u svom lažnom svjedočanstvu. Grijehu klevete koji fratar ne bi smio činiti. Zvao se on Dado ili Grbeš.
A sada video. Tito tvrdi da su mu se Širokobriježani nakon partizanskog pokolja fratara poklonili usred Širokog:
Kako je moguće da ovaj video do sada nikada nije isplivao?
wpDiscuz
