Nakon snimke nadzorne kamere pojavila se nova snimka na kojoj se čuje kako pretučeni Slaven Blažević moli dvojicu policajaca da ga ne udaraju pored žene i djeteta koji spavaju odmah u prostoriji do ulaza u zgradu u stanu koji se nalazi u prizemlju.
Naime Blažević je na znak policije da se zaustavi, odbio to učiniti, što je i sam priznao u policiji. Naprosto je to ljudska reakcija u doba Covid patrola. Čovjeku se nije plaćalo 500 KM neustavnih kazni za koje je Ustavni sud utvrdio da su protuzakonite. No policija ih i dalje naplaćuje vodeći se onom da će jedan dio kažnjenih, odbiti žalbe i platiti kazne.
Blažević je, svjestan da je u blizini zgrade pobjegao prema zgradi. Kad je stigao skoro do ulaza mogao je i ući, ali je stao jer nije želio da izazove komešanje i galamu pred zgradom nakon što uđe.
Na videu od ranije vidi se da on staje i kreće u razgovor s policijom. Niti je nasilan niti prijeti.
Nakon toga kreće nasilje policije i brutalno udaranje istog. Scene koje smo navikli gledati u divljim građanskim društvima poput američkog.
Potpuno lišavanje čovjeka svakog njegovog prava. Od strane državnih službenika. Država te pendreči ne poštujući vlastite zakone koje je donijela kao legalna sila. Država ukratko u tim trenucima krši zakon. Postaje nelegalna sila. I dok to čine, dok nas udaraju po rebrima, mi ih plaćamo.
U tom svemu ironično je da je arhanđel Mihael iliti Mikael, po Islamu, anđeo pravednik, “njihov zaštitnik”.
Ovo nije policija. Ovo nisu Mihaelovi anđeli. Ovo su kamatari i razbijači koji su nekim koruptivnim putovima završili u policiji.
Pitamo drugi dan: Tko je čovjek? Tko je odgovorna osoba koja je procijelnila da je jazavcima mjesto u polciji?
Ovaj čin nasilja nije prvi koji čini mostarska policija. Ranije je bilo još videa i još zgražanja. Ljude su znali do gola skinuti u stanici i potom ih udarati. Kao da je Mostar logor.
U biti, Mostar je izgleda logor.