Tada je general Halilović naime ustvrdio da je tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović pravodobno izviješten o zločinima počinjenim nad zarobljenicima i hrvatskim civilima sjevernog dijela Hercegovine, ali da nikada nije zapovjedio pokretanja istrage.
Štoviše, odlukom glavnog zapovjednika Armije BiH generala Rasima Delića, pojedini počinitelji navedenih zločina su promaknuti u više činove i neometano nastavili daljnju karijeru u Armiji BiH. Sefer Halilović je svoje tvrdnje objavio i u knjizi ‘Lukava strategija’, te naveo i koje su postrojbe Armije BiH i pod čijim zapovjedništvom počinile zločine.
Po pisanju medija iz tih godina zločine su počinili pripadnici odreda “El Mudžahid”, koji je djelovao u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH. Mudžahedini, pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo ‘Naš put je džihad’, bile su posebno okrutne u postupanju prema zarobljenim vojnicima i civilima i poznati su po ritualnom odsijecanju glava, kao što to i danas čine pripadnici ISIL-a i sličnih islamskih terorističkih organizacija.
Po izvršenju ovog pokolja, general Vehbija Karić izdao je naredbu Zulfikaru Ališpagi – Zuki da se blokira cijelo područje Grabovice kako se ne bi saznalo za učinjeno zlodjelo, na način da se postave punktovi ispred i iza Grabovice, da se ne može saznati ništa o masakru, ni policija, ni UNPROFOR, ni mediji, tako da nitko nije mogao ući u Grabovicu. Zločin se pokušalo sakriti bacanjem leševa u Neretvu, tako da je hrvatskoj strani pri jednoj razmjeni predano samo 11 tijela.
I danas na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine s promijenjenim identitetom još uvijek živi između 200 i 300 mudžahedina, tj. bin Ladenovih sljedbenika koji su tijekom rata pristigli u BiH uglavnom iz islamskih zemalja na što su upozoravala i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, Sebastian Kurz i Miloš Zeman te neki drugi zapadni političari.
Za razliku od generala HVO-a i političara iz HRHB, koji su za zločine nad bošnjačkim stanovništvom osuđeni po zapovjednoj odgovornosti, nitko od bošnjačkih političara i visokih časnika Armije BiH nije osuđen za ratne zločine nad Hrvatima.
Trenutno u Grabovici ne živi niti jedan Hrvat, dok su sve kuće opljačkane ili spaljene. Ona je jedini školski primjer genocida u BIH. Skupa s ljudima poubijali su čak i životinje koje su zatekli oko hrvatskih kuća.
U kući Dragana Mandića smještena je vojarna tzv. A RBiH, a u kući njegova brata Franje smješten je mekteb – islamski vjerski objekt za potrebe postrojbe tzv. A RBiH, dok je u kući trećeg brata smještena vojna ambulanta.
Groblja koja su pripadala Hrvatima Grabovice devastirana su tako da je većina nadgrobnih spomenika srušena, a u nekoliko slučajeva otvarani su stari grobovi i vađene kosti koje su bacane u Neretvu.