Published On: Fri, Aug 11th, 2017

OLUJA SMETA I ONIMA KOJIMA JE DONIJELA MIR: Je li moguće da neki iz Sarajeva žale što građani Bihaća nisu dočekali Mladića?

18623814_303

Činjenica je da su snage HV-a i HVO-a, uz pomoć Armije BiH, odgovorne za sprječavanje genocida u Bihaću. Ozbiljni vojni analitičari, predstavnici međunarodne zajednice i dobronamjerni ljudi iz tog vremena upoznati su s tom činjenicom. Primjerice, Peter Galbraith izjavio je:

‘Tjedan dana nakon pada Srebrenice bosanski Srbi su pokrenuli napad na Bihać, enklavu u zapadnoj BiH u kojoj je bilo četiri puta više stanovnika nego u Srebrenici. Da je Mladić u Bihaću napravio isto što i u Srebrenici, broj ubijenih bi prešao 40.000. Kad su nam Hrvati rekli da su voljni pokrenuti vojnu operaciju da spase Bihać (i da vrate hrvatski teritorij koji drže Srbi), nismo se protivili’.

Ipak, nekima to nije jasno.

Neke političke elite u Bošnjaka Bošnjake žele podijeliti i po tom pitanju. Tako, recimo, dio Bošnjaka porijeklom iz Podrinja, nastanjen u Sarajevu, i s odmorom na Jadranu gotovo ljubomorno ne prihvaća tu činjenicu. Zbog čega? Možda zbog izdaje od samog Sarajeva? Nije li logičnije da upravo netko iz Podrinja, uputi pitanje političkom Sarajevu, kako je moguće da je Zagreb pomogao Bihaću a Sarajevo čak ni Podrinju? A kamo li Bihaću.

Sarajevo  naime ništa nije učinilo da Podrinje postane sastavni dio Federacije. Silajdžić i Izetbegović nisu se pobunili protiv toga da Srebrenica i drugi gradovi u RS-u uđu u sastav RS-a.

Naprotiv, na neke prijedloge o ulasku dijelova Istočne Bosne u FBiH Sarajevo se naprosto oglušilo. O tome je čak i Krešimir Zubak pisao i govorio tvrdeći da je Podrinje bošnjačka Posavina. Izdan teritorij. Koji u Daytonu vodstvo Bošnjaka nije zanimao.

Jedna od najvećih žrtava srebreničke tragedije Emir Suljagić ne misli tako. Prema njemu je zdravorazumska činjenica o deblokadi Bihaća ‘istorijski falsifikat i uvreda žrtvama Srebrenice’. Jer valjda je uvreda što su u Bihaću ostali živi. I što je Bihać Sarajevu bio važan, a Srebrenica nije, pa ni za vrijeme Daytona.

Nadalje, prema njemu radi se o ‘floskuli o deblokadi Bihaća’. Jer, mogla je Armija sama. Vjerojatno onako kako je oslobađala Posavinu i Podrinje. Čudna je to konstatacija. Jer do 1995. Armija BiH nije imala niti jednu jedinu veću stratešku oslobodilačku pobjedu protiv  VRS-a. Kamo sreće da jest. No nije. Mogla je to samo kad je HV uskakao.

Lako je primijetiti taj šovinizam, laži i svakodnevnu propagandu kojom političko Sarajevo bombardira nedužne ljude. A onda krenu optužbe ad hominem kad ponestane argumenata, kako često biva kod predstavnika najboljeg nacionalizma.

Nastavlja pjesnik iz Podrinja šovinistički prema subraći iz Cazinske krajine. ‘I ovaj, naš mir, stanje koje traje od kraja 1995. godine do danas, temelji se na skoro potpunom nestanku i jednih i drugih: jednih u srpskoj genocidnoj operaciji u julu 1995., koja je bila kulminacija tri godine istrebljenja; drugih u najvećem činu nasilnog progona stanovništva nakon Drugog svjetskog rata koji je počinila današnja hrvatska država’.

I dok su nakon Oluje stradala 44 civila, u Srebrenici je mučki pobijeno preko 8000 muškaraca. I 44 i 8000 su rezultat procjena i rizika. Oluja je bila veliki rizik, ali je Hrvatska oslobođena, a uz to 40.000 stanovnika Bihaća ostalo živo. U Srebrenici takav rizik nije uzet u obzir, nažalost.

Zato je Cazinska krajina zahvalna HV-u. Istočna Bosna nije. Posljedica ovakvog dugotrajnog igranja s emocijama u Bošnjaka od strane njihovih elita stvorila je danas podijeljeni sentiment jednih prema drugima. Je li moguće da  dok Cazinska krajina oko Bihaća zahvaljuje i ide na Thompsonov koncert u Slunju, Istočna Bosna bi da HV nije ušao u Bihać, ‘zato što Petom korpusu nije trebalo da ga spašava HV’ dok bi staro Sarajevo najardije da Bošnjaci iz Istočne Bosne i Sandžaka nisu naselili Sarajevo. Istovremeno sve oko Sarajeva, Tuzla, Zenica, sve manje vole isto to Sarajevo.

Ova šizofrena situacija pokazuje svu pogubljenost među bošnjačkom političkom elitom koja je u želji da stvori zid između Bošnjaka i ostala dva naroda, napravila zidove među vlastitim narodom. Onim narodom koji sanja da ode na “mrsko ustaško” more bar na deset dana. Tamo gdje je njegova politička kasta već mjesec i pol.

P.I. l Poskok.info