Tišina je pukla. U Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine – instituciji koja simbolizira posljednju liniju zajedničke pravne vertikale – pao je prvi otkaz. Ljiljana Bošnjak Glizijan, sutkinja Vrhovnog suda Republike Srpske, obavijestila je rukovodstvo da se povlači. Odlazi 31. ožujka.
Ne zato što joj se ne da više. Nego zato što je počelo.
Vlada Republike Srpske najavila je. Dodik pozvao. A prvi član – poslušao. Zakon o “zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH” ulazi u novu fazu – onu koja se više ne odigrava u zakonima, nego u ljudima. U njihovim biografijama. U njihovim javnim funkcijama koje postaju legitimne samo ako ih “prebaciš” u Srpsku. U njihovim otkazima.
Jer, u isto vrijeme kad je u Službenom glasniku RS objavljen pravilnik o izboru prvih članova vlastitog VSTV-a, stiže i uredba o preuzimanju svih pravosudnih kadrova koji imaju prebivalište u Srpskoj. Sudaca. Tužitelja. Članova VSTV-a. Sudske policije. Svi mogu – i trebaju – “preći” u institucije RS-a.
Jedna država, dva pravosuđa.
U slučaju BiH, to nije više teorija raspada. To je scenarij u provedbi. Praktična lekcija iz dezintegacije.
Dok u Sarajevu još traže europske zakone, u Banjoj Luci se kadrovira paralelni pravosudni svemir. Pojedinci imaju “ponudu”. Imaju put bez povratka. Ili postaješ državna izdajica – ili entitetski patriota. Nema sredine.
Ovaj otkaz nije samo čin sutkinje. On je signal. Simbol. Ledolomac.
I nije posljednji.
wpDiscuz
