AMERIČKI je Kongres u utorak 17. svibnja održao prvo javno saslušanje u više od 50 godina na temu neidentificiranih letećih objekata (NLO), koji se od prije nekoliko godina nazivaju “neidentificiranim pojavama u zraku” (UAP).
Izlaganja sudionika i diskusiju različiti su doživjeli različito, no većina stručnjaka slaže se da se očekivalo više.
Neki su kritizirali činjenicu da snimke UAP-a koje su predstavljene pred Kongresom nisu bile dovoljno uvjerljive da bi opravdale postojanje i financiranje ureda koji se njima bavi.
Drugi su upozorili da je fokus organizacije Airborne Object Identification and Management Synchronization Group (AOIMSG) previše usko postavljen na pitanja sigurnosne i vojne prirode, a premalo znanstvene.
Bilo je i stručnjaka koji tvrde da najzanimljiviji materijali nisu predstavljeni, da se i dalje čuvaju od očiju javnosti.
No svi se uglavnom slažu da je saslušanje prvi važan korak prema destigmatizaciji ove teme kojoj se desetljećima nije pristupalo ozbiljno, već uglavnom iz dvije radikalno suprotstavljene pozicije – ili s ismijavanjem ili s mistificiranjem.
NLO-i ne podrazumijevaju vanzemaljce
Kako smo već pisali na Indexu, NLO-i (neidentificirani leteći objekti) su pojave ili objekti koji se nakon pregleda stručnjaka i dalje ne mogu objasniti na konvencionalan način. To ne znači da se automatski radi o letjelicama vanzemaljaca ili o nekim natprirodnim silama, već da trenutno nema znanstvenog objašnjenja za opažanja. U većini slučajeva nakon pomnijih istraživanja NLO-i se razotkrivaju kao prirodni fenomeni, poput kuglastih munja, meteoroloških balona i uređaja, kao strane špijunske letjelice i dronovi ili pak kao dobre fotomontaže.
Iako se u javnosti takva misteriozna viđenja uglavnom nazivaju UFO-ima, odnosno na hrvatskom NLO-ima, suvremeniji izraz, koji se koristi u američkim obrambenim i obavještajnim krugovima, jest “unidentified aerial phenomena (UAP)”, što u prijevodu znači “neidentificirane pojave u zraku”. NLO-i se u ozbiljnim krugovima uglavnom doživljavaju kao tema koja se povezuje s teorijama zavjere o izvanzemaljcima i pop kulturom. No UAP-e, dokumentirana viđenja pojava koje ni vojni ni znanstveni promatrači ne mogu lako identificirati, obavještajna zajednica shvaća vrlo ozbiljno. Termin UAP nastao je upravo kako bi se diskusija o toj temi mogla odmaknuti od stigme UFO-a te kako bi se lakše izbjegavali masovni zahtjevi ufologa za službenim objašnjenjima snimki UFO-a. Stručnjaci smatraju da je destigmatizacija ove teme važna kako ljudi koji su zabilježili UAP-ove ne bi strahovali da će biti ismijani ako prijave svoja iskustva ili snimke. Ona bi tajnim službama trebala omogućiti prikupljanje većih količina materijala koji bi mogli biti važni za nacionalnu sigurnost.
Što se moglo doznati na saslušanju?
Na saslušanju su kao predstavnici Unidentified Aerial Phenomena Task Force (UAPTF), svjedočila dvojica predstavnika tajnih službi – Ronald Moultrie, najviši obavještajni dužnosnik Pentagona, i Scott W. Bray, zamjenik ravnatelja Mornaričke obavještajne službe. Nakon otvorenog dijela, pododbor je također održao zatvoreni, tajni brifing.
Saslušanje je otvorio kongresnik André Carson, predsjednik Obavještajnog odbora za borbu protiv terorizma, protuobavještajne službe i suzbijanje širenja oružja, istaknuvši da je prije više od 50 godina američka vlada okončala projekt Plava knjiga, koji je utjelovio nastojanje da se razumiju i katalogiziraju viđenja objekata u zraku koja se ne mogu odmah objasniti.
U uvodnoj riječi upozorio je da su neidentificirane pojave u zraku potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti i da ih tako treba tretirati.”
“Predugo je stigma povezana s UAP-ima ometala dobru obavještajnu analizu”, rekao je.
“Piloti su izbjegavali prijavljivanje ili su im se smijali. Dužnosnici Ministarstva obrane to su pitanje stavljali u drugi plan ili su ga potpuno trpali pod tepih, bojeći se skeptične zajednice u nacionalnoj sigurnosti. Danas znamo bolje. UAP-i su nerazjašnjeni, to je istina, no oni su stvarni. Treba ih istražiti i ublažiti mnoge prijetnje koje predstavljaju“, rekao je Carson.
Kongresnik Adam Schiff rekao je da se raduje što će čuti s kojim se sve izazovima UAP-ova radna skupina bori te kako se kongresni odbor može pobrinuti da bude sposobna rasvijetliti jedan od najtrajnijih misterija na svijetu.
„Zahvaljujem vam, gospodo, na vašem radu i bit će mi jako zanimljivo čuti što imate za reći. Za mene su, među najfascinantnijim pitanjima ovi fenomeni koje možemo izmjeriti, odnosno oni koje instrumenti pokazuju. Ima tu nešto, to nije ljudsko oko, koje je zbunjeno objektima na nebu. Postoji nešto što je mjerljivo s više instrumenata, a ipak se čini da se kreće u smjerovima koji nisu u skladu s onim što znamo o fizici ili znanosti generalno“, rekao je Schiff.
Opasnost za sigurnost leta i operacija
Jedan od dvojice svjedoka pred kongresnicima, zamjenik ravnatelja pomorske obavještajne službe: Scott W. Bray istaknuo je da su izvještaji o viđenjima česti te da ih je sve više.
„Ovo povećanje u izvješćivanju pripisujemo brojnim čimbenicima, uključujući naš rad na destigmatizaciji izvješćivanja, ali i povećanju broja novih sustava poput kvadrokoptera i bespilotnih zračnih sustava koji se nalaze u našem zračnom prostoru“, rekao je.
„Osnovna pitanja su dvojaka. Kao prvo, upadi neidentificiranih objekata u naše prostore za obuku predstavljaju ozbiljne opasnosti za sigurnost leta. U svakom aspektu pomorskog zrakoplovstva, sigurnost naših zrakoplovnih posada je najvažnija.
Kao drugo, upadi nepoznatih zrakoplova ili objekata predstavljaju potencijalnu prijetnju sigurnosti naših operacija u kojima se naši zrakoplovci treniraju za borbu, tako da su svi upadi koji mogu ugroziti sigurnost naših operacija otkrivanjem naših sposobnosti, naših taktika, tehnika ili postupaka velika briga za mornaricu i Ministarstvo obrane“, dodao je.
Istaknuo je da je njihov glavni cilj bio prebacivanje napora s pristupa zasnovanog na anegdotalnim događajima ili naracijama na rigorozna istraživanja usmjerena na znanost i tehnologiju.
„Ovaj pristup vođen podacima zahtijeva unos iz širokog spektra izvora. U ranim je fazama radna skupina radila na standardizaciji mehanizama i procesa izvješćivanja kako bi osoblju što je više moguće olakšala prijavljivanje bilo kakvog angažmana, tako da smo dobili široki raspon izvješćivanja koji nam je bio potreban.
Također smo, u izravnom kontaktu s našim pomorskim zrakoplovcima, uložili znatne napore u izgradnju odnosa koji bi pomogli destigmatizirati izvješćivanja o viđenjima ili susretima. Radili smo i s vodstvom pomorskog zrakoplovstva kako bismo osigurali dodatnu opremu za snimanje svih susreta. Posade mornarice i zrakoplovstva sada imaju procedure definirane korak po korak potrebne za izvješćivanje o UAP-ima u kokpitima i u postupcima izvještaja nakon leta.
Izravni rezultat tih napora je povećano izvješćivanje s povećanim mogućnostima fokusiranja brojnih senzora na bilo koji objekt. Poruka je sada jasna. Ako vidite nešto, morate to prijaviti i ta poruka je prihvaćena“, pojasnio je.
Dva primjera
Predstavljajući izazove s kojima se suočavaju, Bray je objasnio da svako zapažanje može biti kratkotrajno ili dulje, da može biti zabilježeno ili ne te da se može promatrati pomoću jednog ili više sredstava.
„Ukratko, rijetko postoji jednostavan odgovor. Na primjer, dopustite mi da podijelim s vama prvi video koji imamo danas ovdje, a koji prikazuje promatranje u stvarnom vremenu“, rekao je Bray i potom pustio snimku napravljenu iz kokpita aviona.
„To je bilo to. To je, u mnogim slučajevima sve što izvješće može sadržavati. A u mnogim drugim slučajevima imamo daleko manje od ovoga… Ova često ograničena količina visokokvalitetnih podataka i izvješćivanja ometa našu mogućnost donošenja čvrstih zaključaka o prirodi ili namjeri UAP-a“, rekao je Bray.
Istaknuo je da je baza podataka AOIMSG-a od objavljivanja preliminarnih izvješća narasla na oko 400 izvješća, što pokazuje da je stigma smanjena.
Ustvrdio je da je AOIMSG također napredovao u rješavanju prirode ograničenog broja UAP-a.
„Za primjer dopustite mi da vam pokažem još jedan video i sliku snimljenu s godinama razmaka u različitim područjima (dolje). U ovom videu, osoblje američke mornarice snimilo je prije nekoliko godina u blizini obale Sjedinjenih Država nešto što se čini kao trokut koji treperi. To je zabilježeno dok je brod američke mornarice promatrao niz malih bespilotnih zračnih sustava u tom području. Što je najvažnije, video je snimljen refleksnom kamerom kroz naočale za noćno gledanje. Oni su nekoliko godina ostali neriješeni. Nekoliko godina kasnije, i to na drugoj obali osoblje američke mornarice opet je, u roju bespilotnih zračnih sustava, i opet kroz naočale za noćno gledanje i SLR kameru, zabilježilo ovu sliku. No ovaj put, druga sredstva američke mornarice također su promatrala bespilotne zračne sustave u blizini. I sada smo razumno uvjereni da su ti trokuti povezani s bespilotnim zračnim sustavima u tom području.
Trokutasti izgled rezultat je prolaska svjetlosti kroz naočale za noćno gledanje, a zatim snimanja SLR kamerom. Ne želim sugerirati da je sve što promatramo prepoznatljivo, ali ovo je izvrstan primjer kako je potrebno mnogo truda da bismo razumjeli ono što vidimo u primjerima koje smo u mogućnosti prikupiti“, pojasnio je Bray.
Ustvrdio je kako se na kraju najčešće pokaže da su UAP-ovi neki prirodni, atmosferski fenomeni, meteorološki baloni ili neka nova tehnologija. No istaknuo je da postoji mnogo neobjašnjivih incidenata koji zahtijevaju više proučavanja.
Transparentnost, ali ne potpuna
Obojica dužnosnika, i Bray i Ronald Moultrie, izjavila su da su predana transparentnosti.
“Naš cilj nije potencijalno nešto prikriti”, rekao je Moultrie.
No, istaknuli su da nisu skloni potpunoj otvorenosti, već prije ravnoteži između transparentnosti i onoga što je Moultrie nazvao “očuvanjem borbene prednosti”. Vojska ne želi objavljivati snimke koji ukazuju na performanse i mogućnosti senzora na njihovim letjelicama i drugim borbenim sustavima.
Diskusija koja se vodila nakon izlaganja pokazala je da brojnim kongresnicima nije bilo jasno što su uopće vidjeli, kako su snimke nastale i sl.
Neki su pitali za određene slučajeve UAP-a i materijale koji nisu predstavljeni tijekom prezentacije, no nisu dobili tražene odgovore.
Posebno se to odnosi na pitanje o slučaju poznatom kao Wilson-Davis memo iz 2002. o kojem će riječi biti kasnije u ovom tekstu.
Kritike na račun saslušanja
Predstavljeni primjeri i odgovori nisu impresionirali sve koji prate NLO-e iz različitih razloga.
Robert Sheaffer, vodeći skeptik među istraživačima NLO-a, rekao je za Space.com da nije puno očekivao od saslušanja te da stoga nije bio ni razočaran.
“Puno vremena potrošeno je na impresioniranje i obećanja, no vrlo malo na pojedinosti”, rekao je Sheaffer istaknuvši da se tijekom saslušanja mnogo pričalo o “senzorima” i “bazama podataka”, dok su “dokazi koji su izneseni bili krajnje smiješni”.
Ukazao je na činjenicu da je objekt u prvoj snimci bio toliko teško uočljiv da je video trebalo više puta reproducirati da bi se išta moglo razaznati. Kada je konačno kadar zaustavljen, pokazalo se da je to samo mali okrugli predmet bez detalja.
“Ovo je vrlo vjerojatno bio samo balon pokraj kojeg je zrakoplov proletio velikom brzinom”, rekao je Sheaffer. “Oni to pokazuju kao jedan od svojih najboljih dokaza, a mi se ne bismo trebali smijati?” upitao je.
Potjera za divljom guskom?
Sheaffer je kritizirao i drugi primjer – video koji prikazuje “predmete u obliku trokuta” snimljene kroz uređaj za noćno gledanje.
“Umiruje to što se čini da razumiju da sami objekti nisu nužno bili trokutastog oblika. Ovo je artefakt sustava kamera”, rekao je.
“No prije više od godinu dana uvjerljivo je pokazano da se ‘nepoznati objekti’ savršeno poklapaju s planetom Jupiterom i zvijezdama u zviježđu Škorpiona. Dakle, ovi ‘stručnjaci’ očito znaju manje o tim vojnim videosnimkama od civilnih analitičara.”
Saslušanje je pružilo novi izgovor za trošenje novca poreznih obveznika na lov na divlje guske, rekao je Sheaffer.
“Trebamo više senzora! Trebamo više baza podataka! Trebamo više osoblja! A budući da će nam guska uvijek ostati nedohvatljiva, istražiteljski vlak s umakom imat će dugu vožnju”, zaključio je.
Ufolozi nisu uvjereni
Ufolozi, sudionici ranijih programa praćenja NLO-a, a osobito teoretičari zavjera, imaju puno razloga za nezadovoljstvo saslušanjem. Naime, sama činjenica da su u njegovom otvorenom dijelu predstavljeni neuvjerljivi UAP-i, da su izostali jasni odgovori na brojna pitanja te da je postojao i zatvoreni, tajni dio, za mnoge je povod za nagađanja da su oni pravi susreti i zapisi ponovo sakriveni od očiju javnosti.
Kritičar ureda UAPTF Luis Elizondo, bivši voditelj istraživanja NLO-a iz redova vojske koji je pomogao potaknuti novi interes dužnosnika za ovu temu, zabrinut je da će naglasak na obavještajnim podacima smanjiti transparentnost i odgovornost.
U jednom razgovoru, objavljenom na YouTube kanalu (dolje), on je ustvrdio da su mnogi njegovi poznanici iz Kongresa i kolege s kojima je radio na programu istraživanja NLO-a frustrirani saslušanjem.
Pozdravio je činjenicu da je razina svjedočenja od vremena projekta Plava knjiga do prošlotjednog kongresnog saslušanja značajno podignuta jer su u ovom potonjem sudjelovali najviši dužnosnici tajnih službi.
„Prije svega to je prvo saslušanje u više od pola stoljeća u kojem su viši dužnosnici naše vlade svjedočili pred Kongresom… Dok su u vrijeme projekta Plava knjiga svjedočili viši pripadnici zračnih snaga, sada su svjedočili viši dužnosnici ministarstva obrane, što znači da imamo drugu, još višu razinu u kojoj najviši dužnosnici u aparatu nacionalne sigurnosti svjedoče o NLO-ima“, istaknuo je.
„A, što su oni rekli? Da su stvarni, da predstavljaju pitanje od značaja za nacionalnu sigurnost i da ne znaju što su… No, često je još važnije ono što ljudi ne kažu“, rekao je Elizondo izrazivši uvjerenje da je ovo tek prvo u nizu saslušanja koja će slijediti.
Istaknuo je da kongresnici koji su prisustvovali na saslušanju nisu neinformirani niti su budale.
„Oni su dobili brifinge, oni točno znaju što se zbiva i razgovarali su o tome s poznavateljima situacije te s bivšim pripadnicima vojske i sadašnjim pripadnicima vojske. Oni su postavljali jako dobra, vrlo precizna pitanja. Međutim, odgovori na ta pitanja bila su jako zatajna. Slažem se s vama da je tu bilo jako puno birokracije i političkih obzira. Bilo je tu i puno kontradikcija. Ja sam ih sve zapisao“, rekao je Elizondo.
Kao posebno interesantan primjer istaknuo je pitanje kongresnika Mikea Gallaghera o dokumentu nazvanom Wilson-Davis memo iz 2002. Taj dokument procurio je u javnost 2019., a u njemu je navodno zabilježen povjerljivi razgovor tadašnjeg direktora Obrambene obavještajne agencije admirala Thomasa Wilsona s astrofizičarom Ericom Davisom.
U njemu se spominje cijeli labirint vladinih programa skrivenih od najviših dužnosnika i nadzornih odbora Kongresa, o materijalima preostalih od srušenih NLO-a i nastojanjima da se iskoristi vanzemaljska tehnologija.
Ovaj dokument pokrenuo je žestoke rasprave među ufolozima. Njegova vjerodostojnost nikada nije potvrđena, štoviše, Wilson je navodno porekao da se susret uopće dogodio. Brojni stručnjaci za nacionalnu sigurnost i istraživači također su ga odbacili kao prijevaru.
Gallagher je prilikom postavljanja pitanja izjavio da ne tvrdi da je dokument vjerodostojan, no podsjetio je da se u njemu spominju interakcije UAP-a s osjetljivim vojnim objektima koje su nadlijetali.
„Nisu to bili samo poligoni, nego i neki objekti u kojima se nalaze naše strateške nuklearne snage. Jedan takav incident navodno se dogodio u zračnoj bazi Malmstrom u kojem je 10 naših nuklearnih ICBM-a (interkontinentalnih balističkih projektila op.a.) postalo neoperativno. U isto vrijeme iznad glava je uočena svjetleća crvena kugla. Ne komentiram točnost ovoga. Samo vas pitam jeste li toga svjesni“, rekao je Gallagher.
Bray i Moultrie su izjavili da nemaju pojma o ovom događaju.
Elizondo smatra da je to neprihvatljivo te je postavio pitanje kako je moguće da se ignorira sve što se događalo od Plave knjige do danas i na što su onda utrošeni silni novci poreznih obveznika koji su se godinama izdvajali za programe praćenja NLO-a. Posebno neprihvatljivo mu je da nitko nije našao za shodno da dvojicu svjedoka iz redova tajnih službi obavijesti o postojanju dokumenta prema kojemu su bila ugrožena nuklearna oružja.
Elizondo je svjedocima također zamjerio što nisu predstavili materijale veće kvalitete ustvrdivši da zna da oni postoje jer ih je i sam istraživao. Postavio je i pitanje kako je dvoje ljudi koji čine UAPTF u relativno kratkom vremenu istražilo 400 slučajeva UAP-a.
Transparentnost važna za destigmatizaciju
Iz polemika koje je pobudilo saslušanje može se zaključiti da ono nije pomoglo da se ublaži percepcija kako tajne službe nastoje sakriti neka svjedočanstva o NLO-ima. Ono bi eventualno moglo pomoći da se UAP-i destigmatiziraju, što bi trebalo olakšati njihovo prijavljivanje i pristup tajnih službi većim količinama podataka koji bi mogli biti važni za sigurnost SAD-a.
No, nameće se pitanje hoće li UAPTF dobiti potporu javnosti za svoje zahtjeve da se promatranja i istrage bolje organiziraju i financiraju ako saslušanja, barem njihov otvoreni dio, ostanu na ovoj razini.