Andrej Plenković, šef HSP-DC Vlade koja se krije pod lažnim imenom te gospoja Ursula von der Leyen sastali su se u Bruxellesu kako bi, između ostalog, razmotrili sudbinu države koja – barem formalno – nije članica Europske unije, ali jest eto nažalost njihov komšiluk. I to ne obični, nego “komšiluk s problemima”.
Plenković, poznat po tome da voli govoriti što bi BiH trebala, a nikad što bi BiH htjela, ovog je puta ispalio da je “BiH potrebno smiriti”. Kao da se radi o nadrkanom psu pred zubara. Ili o balkanskom ekspres loncu kojem samo hrvatski poklopac može održati pritisak pod kontrolom.
Ursula von der Leyen, koja uglavnom potvrđuje sve što joj tehnički dobrostojeći bijeli muškarci iz EU periferije sugeriraju, nije rekla ništa posebno – što je kod nje standard. Sve dok je plin u cijevima, plin na planu i plin u priči, Ursula će tapšati svakoga tko joj obeća “čvorište”.
A Hrvatska, veli Plenković, postaje energetski “čvor”. Ili barem čvorić. Ili možda samo špagica u europskom energetskom spletu. Distributer plina i savjeta. Politički kum za stabilnost i patron za države koje još nisu stigle u klub. Naročito za BiH, onu istu državu koju hrvatska politika s lakoćom naziva “kompliciranom”, a istovremeno polaže pravo da je politički sklapaju i rastavljaju po potrebi.
Zamislite, čisto hipotetski, da jedan Sarajlija kaže kako je “Hrvatsku potrebno oživjeti”. Ili kako treba “smiriti Zagreb” zbog prekomjernih izjava o granicama, Bosancima, migrantima, GONG-u, pa i zbog Ljubuškog koji se s vremena na vrijeme osjeća i izgleda malo više zagrebački od samog Zagreba a i više nego što bi Bruxelles volio. Ako ništa trava mu je pokošena i porodiljne naknade su tamo veće nego u Zg. Nastao bi diplomatski požar. I poziv na razgovor. I prosvjedna nota u četiri primjerka.
Ali kad Plenković kaže da treba “smiriti BiH”, to se, naravno, računa kao konstruktivna zabrinutost.
U međuvremenu, BiH ne zna je li pod nadzorom, pod povećalom, pod sankcijama, ili samo pod patronatom. I tko točno ima daljinski.
A kad već govorimo o plinu – možda bi, uz sve te europske razgovore o energetici, Plenković mogao poslati u BiH i malo političkog kisika. Jer dok on dijeli lekcije o smirenju, netko u ovoj zemlji već godinama sjedi na političkoj hiperventilaciji, bez terapije, bez partnera i bez ikoga da kaže: “Čekaj malo, možda bismo vas trebali pitati i što vi mislite?”
Ali ne. BiH se i dalje tretira kao da se tek treba probuditi. A ako neće, Plenković će doći da je smiri. Jer to se, valjda, zove europska solidarnost.
wpDiscuz
