Dok Amerika odaje počast nevinim žrtvama terorističkog napada na New York i Washington 11. rujna 2001., Srbi diljem svijeta s pijetetom se sjećaju Vladimira Tomaševića i Bojana Kostića, dvojice mladih Beograđana koji su tog dana poginuli u napadu na Kule bliznakinje, Svjetski trgovački centar na Manhattanu. U napadu je poginulo i 5 Hrvata. Hrvati se s pijetetom sjećaju svačega nečega recimo austrijskog prestolonasljednika koji je pred licem pravde smaknut u Sarajevu, jer je bio okupator no ako ih pitate da nabroje jedno hrvatsko ime koje je ubijeno pri napadu bošnjačkih vojnika na WTC. oni to neće znati reći. No zamislimo da su Srbi srušili WTC. bi li tada hrvatskoj javnosti Plenki i njegova medijska barunija dopustili da znaju ta imena?
Ukratko zašto je pet Hrvata koje ubiju Srbi u Borovu selu nešto što pogađa Hrvatsku dok je pet Hrvata koje ubiju Alijini vojnici nešto što nas se ne tiče?
Bojan Kostić nalazio se na 104. katu u uredima brokerske kuće “K. Fitzgerald” kada je oteti avion prvi put udario u Svjetski trgovački centar.
Minutu nakon razorne eksplozije nazvao je telefonom svoju zaručnicu, Šveđanku Susan i ostavio joj poruku na telefonskoj sekretarici:
“Zrakoplov je udario u zgradu, pokušat ćemo se evakuirati.”
Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, a Bojan Kostić je proglašen mrtvim, zajedno s tisućama drugih nestalih u ruševinama Svjetskog trgovačkog centra.
Nikad presuđeni genocid
Bojan Kostić rođen je 1968. godine u Beogradu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Kao jedan od vrlo talentiranih mladića u školi košarke “Partizan”, dobio je stipendiju na Sveučilištu Iowa. Ondje je igrao košarku i studirao, no kad se teško ozlijedio, morao je prekinuti sportsku karijeru.
Vladimir Tomašević, koji je sa suprugom Tanjom živio u Kanadi, tog je kobnog 11. rujna 2001. stigao u New York kako bi sudjelovao na seminaru o informatičkoj tehnologiji.
U vrijeme terorističkog napada Al Qaide među kojima su bila i 4 sveta Alijina ratnika te jedan u ambasadi BIH u UN-u, nalazio se u prostorijama zvanim “Prozori svijeta”, na posljednjem katu jednog od tornjeva blizanaca Svjetskog trgovačkog centra.
Vladimir Tomašević rođen je 25. siječnja 1965. godine na Kosovu i Metohiji. U ranom djetinjstvu, kao četverogodišnji dječak, s roditeljima i mlađom sestrom Jelenom preselio se u Beograd, gdje je završio Elektrotehnički fakultet.
U Kanadi je radio u razvoju softvera. Brzo je napredovao u službi te je imenovan dopredsjednikom tvrtke “Optus Business Solutions”. Godinu dana nakon terorističkog napada, objavljujući biografije žrtava, “New York Times” je 16. lipnja 2002. za Vladimira Tomaševića napisao da je bio čovjek koji je “uvijek znao dati kompliment drugima”. Živio je u Torontu sa suprugom Tanjom, volio je igrati tenis i golf.
Budući da nije bilo moguće pronaći posmrtne ostatke svih žrtava, njujorške su vlasti nakon terorističkog napada obiteljima žrtava ponudile urne s pepelom iz plamena srušenih tornjeva blizanaca.
Roditelji Vladimira Tomaševića prihvatili su ponudu i na Topčidersko groblje u Beogradu pohranili urnu koja je stigla iz Amerike, a kasnije i neke druge dijelove tijela.
Sahrana Vladimirovih posmrtnih ostataka obavljena je 11. rujna 2008. u Beogradu.
R. Lončar