Kada Hrvatska lobira u UN-u za konstitutivnost Hrvata u BiH, ona ne lobira – ona sije kamilicu.
A kamilica se, kao što znamo, sije pažljivo, lagano, bez naglih pokreta.
Prvo se tlo pripremi diplomatskim frazama, zatim se sjemenke političke pasivnosti rasporede diplomatskim govorima, a onda se sve lijepo zalije mlakom, nekonfliktnom retorikom.
Rezultat? Umjesto političkog udara, dobiješ blagi čaj.
A kamilica – kakav je to napitak?
- Djeluje umirujuće, da se svi malo smire, da nikome ne padne na pamet podizati glas.
- Ima protuupalna svojstva, što znači da ne liječi ništa, ali smanjuje reakciju na bol.
- Savršena je za one koji ne žele stvarne akcije, nego placebo efekat.
I upravo to je Hrvatska diplomacija u UN-u – placebo politika, gdje se nešto priča, ali nitko ne očekuje da će se išta stvarno promijeniti.
ZAŠTO HRVATSKU GLEDAJU KAO “PUSSIE STATE”
Kada inavizne sile gledaju Hrvatsku i njenu politiku prema Hrvatima u BiH, vide samo jedno – zemlju koja se boji vlastite sjene.
-
Što bi Amerika radila da ima Hrvate u BiH?
- Ubacila bi milijarde dolara u osiguravanje njihovog političkog utjecaja.
- Svaka nepravda prema njima bila bi na naslovnicama CNN-a i tema UN-ovih rezolucija.
- Komšić bi već odavno bio pod sankcijama, a Schmidt bi pričao ono što mu kažu, ili bi bio vraćen u Njemačku.
-
Što bi Rusija radila da ima Hrvate u BiH?
- Poslala bi ih kao vojnu bazu u srce Balkana.
- Republika Srpska bi imala “bratsku” podršku iz Zagreba, a ne samo iz Beograda i Moskve.
-
Što bi Turska radila?
- Komšić bi bio samo fusnota u nekom arhivu.
- Bošnjački političari bi se prema Hrvatima odnosili kao prema braći, jer bi znali da iza njih stoji država spremna reagirati.
Ali Hrvatska? Hrvatska sije kamilicu. I zato je gledaju kao “pussie state” – jer šalje diplomatske note, umjesto da iskoristi realne političke i ekonomske poluge moći.
ZAŠTO OVAJ STAV NIJE SAMO PRIJETNJA HRVATIMA U BIH, NEGO I HRVATSKOJ SAMOJ
Ono što danas radi Plenkovićeva diplomacija nije samo prijetnja Hrvatima u BiH – to je prijetnja Hrvatskoj kao državi.
Jer ako danas Hrvate u BiH mogu pretvoriti u političku manjinu, sutra mogu i Hrvate u Hrvatskoj pretvoriti u geopolitičku fusnotu.
- Ako danas šute na izbor Komšića, sutra će šutjeti na sve jaču bošnjačku kontrolu Jadrana.
- Ako danas ne znaju zaštititi Mostar, sutra neće znati zaštititi Split i Dubrovnik od tuđih interesa.
- Ako ne znaju reći „dosta“ u Sarajevu, neće znati reći „dosta“ ni u Bruxellesu.
Današnja pasivna Hrvatska gubi suverenitet isto kao što ga gube Hrvati u BiH.
I kad ga izgubi, shvatit će da nije nestao preko noći, nego kap po kap – ili još bolje, gutljaj po gutljaj kamilice.
ŠTO BI DANAS REKAO FRANJO TUĐMAN MATI GRANIĆU I NJEGOVIM VAZALIMA U VLADI RH?
Tuđman, da je živ, Granaića i ekipu ne bi ni pogledao.
Samo bi im rekao:
„Jesam li vam rekao da ćemo imati Hrvatsku koja će znati što hoće, ili ćete biti samo upravljači kolonijalnog protektorata?“
I to je razlika između Tuđmana i današnje Hrvatske vlasti:
- On je pravio državu, oni je upravljaju.
- On je znao prepoznati kad je vrijeme za diplomatsku kamilicu, a kad za odlučnu akciju.
Danas bi ih pogledao, klimnuo glavom i rekao:
„Tko sije kamilicu žanje nemoć!“
/POSKOK/