Prenosimo pismo koje je papi Franji uputio imam ef. Admir Muhić, a koje je dirnulo sve koji su ga pročitali.
Dragi Franjo!
U početku moga pisma tebi oprosti što ti se obraćam prvo sa TI, a potom što ti navodim samo ime bez titule koju obnašaš. Time želim približiti sebe tebi, a i tebe sebi, odnosno nama. Bez obzira što nismo istog svjetonazora, iste nacije, istog govornog područja, smatram nas oba pronositeljima Božijeg svjetla na zemlji, i ne samo to nego korisnim članovima ljudskog roda, ljudskosti, čovječanstva.
Iako po islamu nema svetosti u ljudima osim života, ne pišem ti ovako ovdje zbog toga koliko zbog bliskosti koju s tobom osjećam u ovim trenutcima kada se priprema tvoja posjeta mojoj domovini Bosni i Hercegovini i njenoj prijestolnici Sarajevu. Želim ti uputiti riječi mira i blagostanja Selamu’alejkum te izraziti dobrodošlicu i iskazati riječi zahvale što si baš Bosnu i Hercegovinu izabrao za svoju posjetu iako, moram priznati, ima puno atraktivnijih zemalja u ovom trenutku. No, hvala ti zbog toga! Zasigurno će iz Sarajeva tvoje poruke mira i povjerenja dodatno ohrabriti ove narode i da će se one naći u svjetskim medijima što je i svojevrsna reklama Bosne i Hercegovine. Namjerno kažem “ove narode” a ne nacionalnosti jer pod “ove narode” mislim na narode Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. U Bosni je narod jedan, a tri nacionalnosti. Tvoja posjeta ima i međunacionalni karakter. Usudio bih se reći i veći međunacionalni od međuvjerskog jer, ono oko čega još uvijek mi vodimo rasprave tiču se pitanja čija je Bosna i Hercegovina, a s obzirom da u njoj žive tri i više nacionalnosti ona nije ničija. Ona je svačija podjednako, onoliko koliko je smatraju svojom. Ona je i tvoja jer ćeš joj svojom posjetom doprinijeti ugledom u svijetu više nego ijedan domaći političar u zadnjoj deceniji. To se odnosi i na istočne komšije i zapadne susjede. Ohrabrit ćeš ove narode u poimanju, značenju, značaju i vrijednosti Bosne i Hercegovine. Hvala ti na tome!
Prije nekoliko dana Bosnu i Hercegovinu posjetio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i uputio je dobre poruke. Doduše, njegova posjeta i njegove poruke nisu izazvali ovoliku pozornost ni kod bošnjačkog naroda kao najbrojnijeg u BiH, ali tebi se svakako pored katolika i pravoslavaca raduju i muslimani, odnosno, pored Hrvata i Srba raduju se i Bošnjaci. Možda čak i najviše. Zašto? Zato što ćeš ojačati državnost BiH i dati joj najveću pozornost ovog vikenda u svijetu, zato što mi Bošnjaci najviše slušamo “one druge” koji ne dolaze iz našeg vjerskog miljea, zato što ćeš ti kao državnik posjetiti bosanskohercegovačku prijestolnicu Sarajevo, a ne Mostar i Banja Luku iako bi i to bilo poželjno ovoga trenutka. Zato što u trenutku tvog dolaska u BiH zasigurno neće ni jedan bosanskohercegovački državljanin moći otići u Siriji jer će sigurnosne mjere biti na nivou kao i sve državne agencije i državni aparati što će raditi svoj posao iako to nije praksa tih struktura, nažalost. To bi volio da ostane tako i poslije tebe da BiH ne bude na listi onih čiji određeni broj državljana podržavaju “islamsku državu”. Barem u ovim danima tvoga dočeka neće niko moći otići tamo. Hvala ti! Volio bih da možeš posjetiti Srebrenicu i Prijedor i da vidiš mezarja i grobnice gdje je izvršen genocid nad Bošnjacima. Volio bih da upoznaš majku Havu Tatarević iz Prijedora i da se susretneš s njom i da vidiš njene oči kojoj su u ratu ubili šest (6) sinova i muža, a ona i dalje živi. Tada bi, dragi Franjo, vidio sav prošli i budući svijet, svih njenih sedam (ubijenih) svjetova. Ali znam da nećeš moći. Hvala ti i na tome što čitaš (slušaš prevoditelja) ovih mojih riječi za koje se nadam da će doći do tebe. Čvrsto vjerujem u to. U ovim trenucima bosanskohercegovački mediji bruje o tome kako će Sarajevo biti sigurno za tvoju posjetu namjerno prikazujući snajperiste na određenim kotama i šta će se sve moći, a šta neće na mjestima kuda budeš prolazio. Od svih tvojih poruka koje s tobom dolaze i berićeta koji će s tobom doći naši mediji bolesno prikazuju tvoju sigurnost. Možda misle da je BiH nesigurna pa zbog toga da uvjere javnost u suprotno. Ona je sigurna i prije i za vrijeme tvoje posjete i poslije tebe jer u njoj svakodnevno žive ljudi. Ako se tako mjere sigurnosti moraju razvijati onda ne moraju mediji za to znati i na njih ukazivati. Neki računaju koliko će tvoja posjeta koštati porezne obaveznike, šta ćemo svi od toga imati, koliko će se potrošiti na tebe. Oni na znaju da Bosna i Hercegovina s tobom samo dobiva, a nikako da gubi, ne znaju da tebi ni jedan političar iz BiH ne može politi na ruke, oni pišu da se ima šta čitati, a ne zbog poruka koje ti šalješ. Znam da dijeliš moje mišljenje i znam za tvoju jednostavnost u koju sam se više puta uvjerio kroz tvoje stavove i poruke koje se prije nisu mogle čuti, a koje se ne sviđaju svakome, nažalost.
Drago mi je da ćeš svojom posjetom zanijekati ono što dušmani serviraju javnosti, a to je kao da je BiH militantna-džihadistička platforma u srcu Evrope. To mi je izuzetno drago jer ih svojom posjetom uveliko demantiraš. Tvoje poruke nekada (počesto) imaju karakter islamske poruke i sadržine jer je u pitanju ljudska poruka, jednostavnost, skromnost, suosjećanje. Jednostavno fasciniraš i plijeniš jednostavnošću i skromnošću, odišeš blagošću i daješ nadu ucviljenom, zapostavljenom, izgubljenom, bolesnom. Kratko rečeno, prilaziš čovjeku ljudski, pružaš ruku ljudima kao čovjek. Ovo ti ne piše katolik, ne piše sljedbenik tvoje vjere, a sljedbenik sam tvojih poruka koje nailaze na moje aplaudiranje.
Ja sam musliman, Bošnjak, po zanimanju imam, pronositelj Božijeg svjetla na zemlji kao i ti. Doduše sada u Hrvatskoj, a Bosnu i Hercegovinu mogu, takoreći, i rukom dotaknuti jer sam na samoj granici, u Maljevcu, ‘centru svijeta’ kako mi ovdje volimo reći. Pričao mi je naš muftija zagrebački dr. Aziz ef. Hasanović kada je bio kod tebe na audijenciji za tvoju obazrivost, jednostavnost, skromnost. Toliko ga je tvoje interesovanje dotaklo da je s biranim riječima opisivao susret s tobom u Vatikanu. Kaže da nikada u životu nije susreo osobu s toliko usmjerene pažnje na slušatelja i na ono što govori kao što je primijetio kod tebe. Rekao si mu: “Ovdje svako dolazi da nešto traži, a Vi dolazite s konkretnim rješenjem.” To se odnosilo na primjer kako je Hrvatska riješila pitanje muslimana i da smo mi kao Islamska zajednica u Hrvatskoj model i Europi i svijetu pa i islamskim zemljama s kršćanskom manjinom. Hvala ti na tim riječima upućenim mom muftiji!
Na stadionu Koševo slušat će te tvoji vjernici, ali i oni koji ne vjeruju nikako, slušat će te i vjernici drugih konfesija, slušat će te političari, privrednici, djeca. Svi će usmjeriti pažnju na tebe i na tvoje riječi, poruke očekujući ohrabrenje i nadu u prosperitet države, njenih građana, u budućnost. Ti si moralni autoritet kršćana u svijetu pa tako i katolika u BiH koji te iznimno cijene i poštuju, posebno fratri koji su stub bosanskohercegovačke državnosti. Priznajem da imam malo doze i ljubomore jer mi muslimani nemamo halifu, nemamo “svoga papu” koji bi nas obilazio i posjećivao. Za to krivicu vidim u muslimanskom narodu jer nemamo konsenzus. A kako bi bilo divno da Bosna i Hercegovina ugosti i pokaže pijetet halifi. Ali, nažalost, mi ga nemamo. Ali isto tako, imamo mi tebe jer te smatramo isto našim istinskim prijateljem koji razumije život nas muslimana danas u svijetu kada se gaze vrijednosti islama i skrnave svetosti kao što su Kur’an, poslanik Muhamed a.s., džamije, životi muslimana. Znam da dižeš glas protiv toga. Hvala ti prijatelju naš!
S obzirim da volim pisanu riječ i da volim skladati poeziju, u petak, na mubarek dan kod nas muslimana, koji najavljuje tvoju posjetu Sarajevu, napisat ću pjesmu o tebi za tebe i javno je objaviti. Neka moja pjesma posvećena tebi bude jedan mali kamenčić u mozaiku mira i pomirenja kojeg zagovaraš i kojeg ćeš svjedočiti u Bosni i Hercegovini, a koji nam ovog trenutka svima treba kao nasušna potreba kroz prosperitet svih njenih građana. Nemam namjeru nametati se niti podilaziti (“Lekum dinukum velijedin.” /لكم دينكم و لي دين/ ili “Vama vaša, a nama naša vjera.” – Kur’an) nego želim istinski ti poželjeti dobrodošlicu i uputiti riječi hvale od srca.
Dragi Franjo, pratit ću na televiziji tvoju posjetu Sarajevu i nadam se da ćeš ostaviti dubok trag na “naše narode”, da ćeš biti zadovoljan sarajevskim ićramom, a svesrdno ti upućujem dobrodošlicu u Bosnu i Hercegovinu.
Bujrum Papa Franjo!
Admir Muhić
wpDiscuz