Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, posebno je razočarana činjenicom da se u hrvatskoj javnosti tvrdi kako u Haagu više nema optuženih Hrvata: “Ratovali smo za Hrvatsku u HercegBosni, hej! Što je sa južnim bojištem?! Tko štiti leđa Hrvatskoj? HercegBosna! HVO je formiran zato da Srbi preko Kupresa ne krenu na Jadran! Sve je to bilo ugroženo, i naravno da je Hrvatska morala reagirati!
Upitno je kakvu bi Hrvatsku danas imali da nije bilo Herceg Bosne! Ona se apsolutno može opravdati ako se to hoće – rekla je odvjetnica Nika Pinter u interviewu za Novi list. Ona je posebno zamjerila vlastima u Hrvatskoj što su ignorirale slučaj šestorice bivših dužnosnika kojima se sudi u Haagu, ocjenjujući neprihvatljivim takav odnos. Hrvatska šuti. Kao kad noj zabije glavu u pijesak. Optužnica je Hrvatskoj veliki teret. To je infantilno ponašanje – dodala je odvjetnica.
HVO ne može biti okupacijska sila u BiH jer je iz BIH. Dakako da je Zagreb pomagao HVO-u i HVO Zagrebu ali je na isti način pomagao i Armiju BIH. Pa ne bi muslimanske izbjeglice bježale u agresorsku zemlju – rekla je Pinter, opovrgavajući navode o zločinačkom pokretu.
‘Nobilo nema pojma o suđenju vođama Herceg-Bosne’
Osam punih godina nakon podizanja optužnice, konačno bi trebala biti donesena nepravomoćna presuda šestorici najviših dužnosnika Herceg-Bosne. Tereti ih se za ratne zločine tijekom rata u Bosni i Hercegovini, ali i da su bili instrumenti u rukama tadašnje hrvatske državne politike koja je nastojala silom osvojiti dijelove susjedne države
Riječ je o najopsežnijem i najkompleksnijem suđenju u povijesti Haškog suda, prema opsegu optužnice i broju svjedoka’, kažeodvjetnica Nika Pinter koja pred sudom u Haagu zastupa generalaSlobodana Praljka, jednog od šestorice optuženih.
Optužnica protiv bivšeg predsjednika vlade Herceg-Bosne Jadranka Prlića, ministra obrane Brune Stojića, dvojice načelnika Glavnog stožera HVO-a, generala Slobodana Praljka iMilivoja Petkovića, zapovjednika Vojne policije Valentina Ćorića i načelnika odjela za razmjenu zatočenika Berislava Pušića rastegla se na razdoblje od četiri godine rata.
Za Hrvatsku je riječ iznimno bitnom procesu jer se optužnica temelji na udruženom zločinačkom pothvatu kojemu su, kako smatraju u haškom Tužiteljstvu, ideolozi bili u Zagrebu, danas svi odreda pokojni,predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak inačelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko, a cilj je bio pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine te provesti etničko čišćenje Bošnjaka i Srba.
Odvjetnica Vesna Alaburić, koja pred sudom brani generala Milivoja Petkovića, kaže kako je nemoguće prognozirati ishod ovoga procesa. ‘Na predmetu Gotovina – Markač možemo vidjeti kako su dva sudska vijeća na osnovi istih ponuđenih dokaza donijela dvije različite odluke. To je situacija potpune pravne nesigurnosti’, požalila se odvjetnica. Postoji, upozorava Alaburić, arbitrarnost odlučivanja, ali ne na odnosu kriterija svih dokaza koji su izvedeni u procesu.
Braniteljica generala Praljka ima razumijevanja za to što proces donošenja odluke traje tako dugo jer se zbog opsega cijelog predmeta ‘odluka ne može napisati u mjesec dana’.
‘Naravno, kao branitelj očekujem oslobađajući presudu za generala Praljka i to sam tražila i u završnoj riječi. Tijekom suđenja smo se trudili dokazati da nema odgovornosti na strani Slobodana Praljka, ali i Republike Hrvatske, koja se doduše ne spominje u optužnici, ali se spominju nositelji njene politike u ovom hibridu udruženog zločinačkog poduhvata’, kazala je odvjetnica Pinter.
Involviranost Hrvatske u sukob u Bosni i Hercegovini je presuđena u ranijim suđenjima Tihomiru Blaškiću, Mladenu Naletiliću i Dariju Kordiću, objašnjava odvjetnica Alaburić, i te su činjenice unesene u optužnicu protiv šestorke optužene u slučaju Herceg-Bosna.
‘Zaključeno je da je postojao međunarodni karakter suđenja zbog financijske, kadrovske i druge pomoći Hrvatske bosanskim Hrvatima. Također, u ratu su na strani bosanskih Hrvata sudjelovali pripadnici Hrvatske vojske’, navodi ona. Ali sama činjenica da je dokazana nazočnost Hrvatska vojske u Bosni i Hercegovini ne znači da je Hrvatska počinila agresiju na BiH jer ta pomoć ‘nije utjecala na donošenje konkretnih odluka na terenu’. Nije sporno pravo jedne države da pomaže u ratu sunarodnjake iz druge države ili jednu stranu u sukobu, objašnjava.
Slobodan Praljak na Plesu prije puta u Haag
‘Mi smo udruženi zločinački poduhvat pobijali pred sudom, a hoće li sud uvažiti naše argumente, ne znam jer nemam kristalnu kuglu’, kazala nam je odvjetnica Pinter.
Ovdje je riječ je o vrućoj temi koja bi za posljedicu mogla imati proglašavanje Hrvatske agresorom na susjednu državu, ali negativne reperkusije u vidu plaćanja odštete žrtvama takve politike. Odvjetnik Anto Nobilo, koji je u Haagu branio Tihomira Blaškića, u nekoliko intervjua za bosanskohercegovačke medije je izjavio da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Praljkova braniteljica se s njim ne slaže.
‘Za jednog ozbiljnog i dobrog odvjetnika, kakav Anto Nobilo jest, nedopustivo je govoriti o predmetu o kojem ništa ne zna’, poručila mu je Nika Pinter.
Ona objašnjava da je Nobilo radio na slučaju Blaškić krajem devedesetih i nije u rukama imao mnoge dokumente koje danas imaju branitelji optužene šestorke nekadašnjih visokih dužnosnika Herceg-Bosne.
Odvjetnice Alaburić i Pinter slažu se oko činjenice da bi presuda za udruženi zločinački poduhvat mogla imati dalekosežne posljedice za Republiku Hrvatsku, ali se mimoilaze u mišljenju bi li žrtve takve politike, naravno, ako se presudom utvrdi da je postojala krivnja na pojedincima u Zagrebu, mogle tražiti naknadu štete od Hrvatske.
‘Eventualna presuda za zločinački poduhvat imala bi dalekosežne reperkusije na politiku Zagreba prema Bosni i Hercegovini tijekom devedesetih jer bi se utvrdilo da se radi o zločinačkoj politici’, kaže braniteljica Milivoja Petkovića.
Objasnila je da su pred sudom pokušali dokazati da nije postojalo unaprijed osmišljen plan iz Zagreba, već su događanja rezultat konkretnih situacija na terenu. Napominje da nitko od šestorke nije optužen kao neposredni počinitelj zločina, a za pojedine zločine koji su spominjani tijekom suđenja nisu znali ni da su se dogodili.
‘Zločinački poduhvat je oblik pravne odgovornosti. U formalno-pravnom smislu nije optužena Hrvatska. Nije kriva država, nego politika i pojedinci na temelju zaključaka da je politika bila zločinačka’, objašnjava Alaburić i dodaje da je to zatvoren krug.
Nika Pinter, s druge strane, smatra da bi obitelji žrtava i drugi oštećenici u tom slučaju dobili mogućnost tražiti nadoknadu štete od Hrvatske ili preko sudova u Bosni i Hercegovini pa onda putem međunarodne pravne pomoći ili, recimo, grupnim tužbama pred hrvatskim sudovima.
Što se tiče mogućnosti da oslobađajuća presuda pomogne pozitivnom raspletu u slučaju šestorice optuženih Hrvata pred Haškim sudom, Praljkova braniteljica smatra da se ovaj predmet razlikuje odpredmeta Gotovina – Markač jer je riječ o, u tom slučaju, o kratkom razdoblju unutar kojeg su odigrali događaji koji su im se stavljali na teret. Dobro je, navodi ona, što je sud počeo razmišljati o tome što je zapravo zločinački poduhvat.