Kad me trener Marković uvodio u igru umjesto Stinčića, bilo je 5-2 za Velež i navijači su vikali “Ostavite ih obojicu!” A nakon tog poraza Marković je htio otići, bili smo uzdrmani, sjeća se Tomislav Ivković
Danas je prošlo 40 godina od jednog od najvećih poraza u Dinamovoj povijesti. OK, nije bila riječ o nekom službenom susretu, već su Zagrepčani gostovali na ‘Februarskom turniru’ u Mostaru. Sudjelovali su još domaći Velež, Partizan i Sarajevo, a Dinamo je u prvom dvoboju od Veleža poražen čak s 9-2.
Da, nismo pogriješili, 9. 2. 1980. godine, ‘modri’ su od Mostaraca ‘pregaženi’ sa simboličnih 9-2.
– Sjećam li se kakve utakmice od prije 40 godina? Uh, pa kada je to bilo, to vam se sigurno dobro sjeća Marko Mlinarić, on čudesno pamti sve te datume – poručio je Tomislav Ivković, kojeg smo onda podsjetili na taj ogled s Veležom.
– A sjećam se, kako ne? Samo se teško ovako na prvu sjetiti nekom specifičnog datuma prije 40 godina. Mi smo bili na pripremama, mislim u Dubrovniku, pa poslije toga stigli u Mostar. Bio je to legendarni turnir, još su igrali Partizan i Sarajevo. Joj, kak su nas oni tad razbili, mi smo bili u takvom šoku da smo se čak sami sebi smijali. Ali, baš ništa nam nije bilo smiješno. Čak se sjećam kako Velimir Zajec tada nije igrao jer je bio u vojsci, a trener Vlatko Marković je htio odstupiti poslije te utakmice, no na kraju nije.
Ivković se prisjeća nekih scena s te utakmice…
– To je bila čudesna momčad Veleža s Okukom, Skočajićem, Sliškovićem…, poveli su 3-0, a mi smo smanjili na 3-2, pa još u prvom dijelu imali nekoliko dobrih prigoda. Velež je u nastavku zabio četvrti i peti gol, a onda je naš trener Vlatko Marković ubacio mene na gol, do tada je branio Stinčić. I tada sam doživio jedan od najzanimljivijih trenutaka u karijeri, baš onu pravu lucidnost Mostaraca.
Što se dogodilo?
– Ulazio sam u igru, mislim si ‘pa gdje sada, što ja tu mogu promijeniti kod 5-2’, a pune tribine počnu skandirati ‘ostajte obojica’. Baš sam se tome nasmijao, ali ne zadugo jer nas je Velež nastavio ‘trpati’. Ne sjećam se baš svih golova, ali znam da su nas cijelo vrijeme kontrirali. Ma bilo je kao na traci, bila je to baš prava senzacija. Taj nas je poraz uzdrmao, ali smo onda sljedeće godine osvojili Kup.
S te utakmice postoje razne anegdote, prema jednoj se Baka Slišković prije sedmoga gola Veleža kladio sa sucem Maksimovićem u 100 tadašnjih maraka kako će zabiti izravno iz slobodnjaka, što mu je onda i uspjelo. A prema drugoj su se poslije utakmice Zlatko Kranjčar i Marko Mlinarić požalili Blažu Sliškoviću kako nisu mogli biti pravi jer su se dan ranije napili, na što im je legendarni Baka odgovorio ‘a što mislite da smo mi bili u kazalištu’?!
– Haha, ne sjećam se ja baš tih stvari, pa čak niti tog gola Bake Sliškovića iz slobodnjaka. Pa znate da su Mostarci svjetski prvaci u anegdotama! Mi smo večer prije utakmice proveli u hotelu u Čitluku, bila je prava domaća atmosfera, ali ni blizu nekakvog pijančevanja. Velež nas je jednostavno ‘razbio’, mi smo im čestitali. Uh, kakvu smo mi tada momčad imali, tu su bili Stinčić, Kranjčar, Deverić, Janjanin, Bonić, Mlinarić… strašno kakva ekipa. Ali, eto dogodio nam se i takav poraz – završio je Ivković.
Velež – Dinamo 9-2
Gledatelja: 18.000
Strijelci: Slišković 4, Skočajić 4, Okuka / Kranjčar, Deverić
Velež: Marić, Ćutuk, Dž. Hadžiabdić, Vukićević (Jakirović), Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, Slato, Ledić, Skočajić, Kalajdžić.
Dinamo: Stinčić (Ivković), Hadžić, Tucak, Mustedanagić (Devčić), Kurleta, Bošnjak, (Marić), Kranjčar, Bručić, Deverić, Janjanin, (Bonić), Mlinarić.