Tonino Picula, SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu, kritizirao je u razgovoru za tportal potpredsjednicu Europske komisije i europsku povjerenicu za pravosuđe Viviane Reding, koja se u govoru na novogodišnjem prijemu nizozemskog teleoperatera KPN zauzela za transformaciju Europske unije u Sjedinjene države Europe
Povjerenica Reding navela je da će kampanja s navedenim ciljem biti ‘najbolje oružje protiv euroskeptika’ na predstojećim europskim izborima u svibnju. Založila se za Sjedinjene države Europe s Europskom komisijom kao vladom, te s dva doma – Europskim parlamentom i Senatom država članica. Naglasila je da su izbori za Europski parlament važniji od nacionalnih izbora u državama članicama EU-a, te poručila biračima da bi njihov ‘prosvjedni glas’ za euroskeptike – kako desne, tako i lijeve – bio čisti gubitak, s obzirom da ključne odluke u Europskoj uniji donose stranke centra.
Kako komentirate inicijativu povjerenice Reding za stvaranje Sjedinjenih država Europe?
Nije me iznenadila opća ambicioznost tog govora, kojim je gospođa Reding prvenstveno istaknula vlastite pretenzije. Nije tajna da ona gaji ambiciju postati idućom predsjednicom Europske komisije. To je, naravno, nesporno i legitimno. U pravu je i kada govori o svim oprekama s kojima se danas suočavaju građani EU-a uoči izbora – to je doista točno jer građani će se morati opredijeliti između političkih ponuda koje se međusobno isključuju. Problem toga govora, međutim, vidim u tome da što ona predlaže ‘copy/paste’ američkog modela, jer je upitno koliko takav model može pomoći EU-u da izađe iz koncepcijske krize koja je originalno i nastala u zemlji koju gospođa Reding želi oponašati. To je jedan od paradoksa u govoru.
Sporno je i to što kao povjerenica u Barrosovoj Komisiji govori o pet godina teške krize, kao da je sama bila negdje izvan te priče. Nigdje ni riječi o suodgovornosti – ona naglašava odgovornost nekih drugih, pri čemu osobito ističe nacionane vlade za sporost u primjeni odličnih odluka EK-a. To naprosto izaziva podozrenje. U svakom slučaju, da bi građani prihvatili njezinu tezu da su europski izbori važniji od nacionalnih, mora se, kao prvo, stvoriti kod ljudi osjećaj dublje pripadnosti Europi, a kao drugo – treba se odreći politike neravnomjernog plaćanja cijene za izlazak iz krize. Jug Europe daleko je više stradao nego neki drugi dijelovi kontinenta, a upravo je neolibreralna politika Barrosove vlade bila razlog za produbljavanje krize. Gospođa Reding nije bila kritična prema tome ni sada, a još manje je bila prije pet godina.
Kako bi se uopće mogao provesti njezin prijedlog?
To je vrlo ambiciozan prijedlog, koji traži potpunu promjenu postojećih EU struktura, ali i odnosa među državama članicama. Gospođa Reding nudi recepturu preslikavanja američkih institucija, ali je sama pritom duboko kontradiktorna. Zalaže se za Sjedinjene Države Europe, dok u istom govoru kaže da izbori u svibnju nisu o tome treba li nam više ili manje Europe, već o tome kako najbolje iskoristiti EU kakva je danas. Pa to je prvorazredna proturječnost! Kriza se, pored svega ostalog i rasplamsala zato što su europske financijske institucije reflektirale način poslovanja američkih banaka, koje su svijet uvele u krizu svojim hazarderstvom i odsutnošću svake kontrole. Možda je tako postupila zato što je govorila pred predstavnicima biznisa.
Slažete li se s kritikama da bi se EU tim prijedlogom transformirala u superdržavu, dodatno minorizirajući uloge nacionalnih vlada i parlamenata?
Upravo zato što gospođa Reding pripada konzervativnoj političkoj opciji koja se nije u krizi, da budem blag, snalazila, njezin prijedlog za izlazak iz krize duboko je proturječan. Manjak rezultata sadašnje Komisije kompenzira viškom vlastite ambicioznosti. Očekivati da institucije nacionalne države u Europskoj uniji ustuknu pred ovako zamišljenim mehanizmima sasvim je nerealno. Postoji potreba da Europa bolje funkcionira, bez ikakve sumnje, ali ne na način koji vlastitu nesposobnost rješavanja problema kompenzira megaprojektima s ruba stvarnosti.
Sudeći po anketama, euroskeptici imaju velike šanse za trijumf na euroizborima. Hoćete li i vi, kako je to već najavio predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, u kampanji koristiti stogodišnjicu Prvog svjetskog rata kako bi upozorili da ekstremna desnica i populističke antieuropske stranke mogu dovesti do novog rata u Europi?
Nisam siguran da će radikalna desnica ostvariti trijumf. Vjerojatno će na dobitku biti i radikalna desnica kao i radikalna ljevica, a značajniju podršku vjerojatno će izgubiti neke zelene ili liberalne koncepcije. Nije nemoguće da i velike mainstream političke grupacije zabilježe stagnaciju pa i poraze. Međutim, i Europska ekonomska zajednica, preteča Europske unije, nastala je kao povijesni odgovor na jednu drugu krizu, u poratnom razdoblju nakon ruševina Drugog svjetskog rata. Dakle, podsjećanje na rat je opravdano, jer EU zapravo i jest pozitivan, transgeneracijski i transideološki odgovor upravo na periodično ratno pustošenje Europe. Mi danas moramo spominjati razloge i komemorirati žrtve rata, ali građanima puno više trebamo govoriti o tome kako izaći iz krize 2014. godine, ne plašeći ih razlozima sukoba iz 1914. Tu se vidi primarna odgovornost današnje politike.
Hoće li SDP u istom sastavu ići na izbore za Europski parlament?
O tome treba razgovarati prvenstveno u stranci, što ćemo učiniti uskoro.
wpDiscuz