Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske trebao bi dopustiti Hrvatima izvan Republike Hrvatske , svima, pa tako i biciklistima, pravo na izučavanje vlastite prošlosti.
Umjesto što financira onu lažnu.
Naime u tekstu se navodi sljedeće:
Franjevci su širili prosvjetu i kulturu i bili su jedini učitelji i začetnici prvih književnih i znanstvenih djela te čuvari kulturno-povijesne baštine.
Nisu. Ovo je jedna velika laž. A u tekstu ćemo pojasniti zašto.
Širili su zapravo kulturu ropstva i neustanaka. Zbog njjihovog pristupa ropstvo se u našim krajevima zadržalo daleko duže nego u Dalmaciji i Slavoniji. Gdje su upravo svećenici , fratri i petrovci , podizali narod na ustanke.
Znaju li biciklisti tko je bio požeški junak Fra Luka Imbrišimović ili liški ustanik Don Marko Mesić?
Naši su , za razliku od slavonskih i ličkih svećenika šurovali s Osmanlijama. Zbog tog se turska vlast u Bosni jako učvrstila. I smatrala se stabilnom.
Osmanlije su na njih jako i danas ponosne, smatraju ih zaslužnim misionarima koji su puno pridonijeli širenju ideje islama u Europu i realno nema Franjevaca koji su stradali od samih Osmanlija. Turčin je ubio kapetana Gradaščevića, katolike bi znao usred mise poubijati, no ne pamti se da je Franjevca ubio.
Ali to nije kontroverza ovog teksta.
Franjevci , one najslavnije među sobom, one rijetke franjevačke nikad proglašene blaženike, za nas istinske junake posuli su pepelom zaborava.
U čast tih ljudi, pripadnika đakovačke ustaničke škole, a ne bosanske podaničke, u čast naših franjevaca hercegovskih i bosanskih, inspiriranih junaštvom Fra Luke Sokola Imbrišimovića, dakle u čast Fra Lovre Kalaure (Livno), Fra Bone Drežnjaka (Rama, Tomislav, – Vir kraj Posušja), Fra Stjepana Krešića (Duvno), Fra Nikole Čuturića (Posušje) , vojnika najvećeg među njima Don Ivana Musića Ljubušanina, netijaka Fra Anđela Kraljevića (Široki Brijeg), sive eminencije Hercegovskog ustanka njegovoj ulozi u oblikovanju don Ivana Vojvode Musića se ni slova nije napisalo. Još manje o njegovom mudrom upravljanju ustankom prema sjeveru. Kada je usmjeravao vojsku s oslobođenih područja u žarišta sukoba te savjetovao kuda da se ne ide da se ne upadne u ruke Austrijancima koji su ustanike zarobljavali ako bi greškom prešli granicu. A sve samo kako bi Beč, prema tajnom dogovoru, pomogao Turcima.
Dakle uprvo zbog ovih sedam naših Fra anđela slobode, pišemo ovaj ljuti reakcijski tekst na ovaj glupi promotivni tekst o pedalanju, koji sufinancira Državni Plenkijev ured za oglupljivajnje BH Hrvata izvan Hrvatske.
Činjenice su sljedeće:
- Fra Bono Drežnjak, najveći franjevački sin, g. Milas vjerojatno nikad čuo za njeg nije, koji je jedno vrijeme tijekom ustanka, zapovjedao s preko 300 ljudi ustanika, i držao slobodne ogromne prostore Duvna, Livna, Rame, sve do austrijske okupacije, danas je potpuno zaboravljen. Nema niti jedne ulice. O njemu državni ured ne radi konferencije niti se tiskaju knjige njemu u čast.
- Fra Lovro Kalaura doduše tu i tamo je spomenut , i održane su neke konferencije, ali ne u kontekstu njegovog ustaništva i borbe za slobodu, zbog čega je i pogubljen. Nikad mučenikom u vjeri proglašen.
- O don Ivanu Musiću , vođi ustanka, najvećem Hrvatu s kraja 19 stoljeća u RH je gotovo zabranjeno govoriti. Ured se nije zadao u to, politika Zagreba je milkenje Turaka po pupi i šutnja o Handžar diviziji u Sisku, te nepodizanje optužnica protiv Dudakovića i ekipe.
Stoga je Ivan Musić u RH praktički nepoznata osoba. A najveći Hrvat moderne povijesti koji je Dalmaciji osigurao da iznad apartmanskih naselja nema kalifat u pozadini. Stoga u BiH ima malu bistu u Stocu, u Ljubuškom malu uličicu koja je jedva asfaltirana i ako njihov kukavički bog da i sila zagrebačko bečka, narod će ga nekako zaboraviti. - O Stjepanu Krešiću i Nikoli Čuturiću gotovo se ništa ne piše i ne zna.
Naši fratri pogotovo oni odvažniji, neka se odluče, tko je njima uzor? Zvizdović ili đakovačka škola franjevaštva iz koje su i sami potekli.
I neka nam kažu rade li za donacije RH Vlade ili za svoj narod. Jer na kraju krajeva ne jačaju oni u Hercegovini zbog djelovanja bosanske provincije nego u borbi protiv nje, vođeni idejama đakovačke škole, idejama slobode. Ona đakovačka škola, na kraju i širi svoj utjecaj u Hercegovačku proviniciju. Nikako bosanska.
Pitamo se, uz svo to sjećanje o svakom fratru, o kojem oni pedantno pišu knjižicve, kako je moguće da su baš najveći i najhrabriji među Franjevcima zaboravljeni. Oni za koje se s pravom može reći da su bili paradgime slobode i dostojanstva a ne trpljenja i ropstva? Istovremeno kako je moguće da oni najbjedniji dobivaju spomenike i ulice? Anđeo Zvizdović npr.
Pred njegov spomenik fra bosanska daidž mafija dovest će ovih dana bicikliste i pojašnjavati im koliko je “njegovo bijedništvo bilo važno za opstanak našeg naroda”
A mladi i neuki će to prihvatiti. I nažalost neoosmanska propaganda bit će prebačena i u mlade katoličke mozgove 21 . stoljeća. Pa zar vam nije bilo dosta 4 stoljeća širenja te ideje?
Idemo redom u analizu objavljenog teksta:
Franciscana je jedinstvena biciklistička ruta koja sudionike vodi kroz franjevačke samostane u Bosni i Hercegovini i s njima povezanu kulturno-povijesnu baštinu, priopćili su organizatori. Udruga za promociju biciklizma HerzegovinaBike u sklopu svojih aktivnosti i projekata razvoj i promocije Hercegovine kao cikloturističke destinacije, organizira četvrti po redu biciklistički događaj “Franciskana”, koji sudionike vodi kroz franjevačke samostane u Bosni i Hercegovini i s njima povezanu kulturno-povijesnu baštinu. Biciklistički događaj je rekreativno-promotivnog karaktera, a počinje u četvrtak, 31. kolovoza, sa startom u Širokom Brijegu i ciljem u Mostaru. Franciscana je jedinstvena biciklistička ruta koja sudionike vodi kroz franjevačke samostane u Bosni i Hercegovini i s njima povezanu kulturno-povijesnu baštinu, priopćili su organizatori. Franjevci su na prostorima Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Slavonije prisutni još od 12. stoljeća.
Zanimiljivo je da se ovdje ne spominje sljedeće. Prisutni su od kada je vladar Nemanjić Dragutin, pisao papi. Točnije on ih je doveo u Bosnu. U područje Bijeljine. I oni se od tada spuštaju prema jugu. Prisutni su od doba Inkvizicije kada dolaze zamijeniti dominikance na koje se kralhj Dragutin Nemanjić žalio da sporo iskorjenjuju patarene. Dominikanci uskoro nestaju u BIH. O progonu Dominikanaca malo se zna i malo piše. Kao i o rušenju isusovačkog samostana povrh Neuma. Sve redomo zanimljivi podaci. No govore nam o tome da netko nije trpio konkurenciju. Pored inkvizicijskog dušobrižništva s kojim dolaze samo 60-ak godina nakon smrti nenasilnog Sv. Fra, Fnjeranjevci su kažu širili prosvjetu i kulturu i bili su jedini učitelji i začetnici prvih književnih i znanstvenih djela te čuvari kulturno-povijesne baštine.
O kojoj kulturno povijesnoj zaštiti i kojoj pobogu prosvjeti oni govore kad se ni sami nisu mogli školovati u prvim stoljećima turske invazije i u uvjetima kalifata pod kojima je svako stvaralaštvo i umjetnost zapadne tradicije bila proglašavana grijehom. Pobogu crkve nismo smjeli graditi, pokažite nam temelje tih crkava ako jesmo, nepismenost je bila opća, glad , neimaština, ubojstva na svakom koraku i očuvanje prava na život bilo je jedino dozvoljeno “umjetničko” djelovanje.
Kad smo kod širenja pismenosti i književnosti znaju li biciklisti da je prva tiskara otvorena tek pred slom Osmanskog carstva u rujnu 1872 godine (19 stoljeće). Franjevci ju otvaraju na jedvite jade, i kroz teške muke.
Kalifat je naime tiskarski stroj smatrao djelom Sotone. Taj stav je i koštao Osmansko carstvo poptpune propasti. Sve to događa se 20 godina nakon što je propao isti pokušaj otvaranje tiskare u Bosni. Pravoslavni svećenici koji su otvorili još ranije tiskaru u Istočnoj Bosni, u Foči taj čin platili su sječom glave. Franjevci (Kraljević i Milićević) tiskaru otvaraju za svoje potrrebe a ne narodne potrebe, jer narod knjige i ne treba jer je krajem 19 stoljeća gotovo potpuno nepismen. Prema tome o kojem djelovanju mi govorimo?
U to doba većina i samih svećenika nema pristojno otiskan molitvenik a znaju čitati eventualno bosančicu.
Broj nepismenih bio je među samim franjevcima ogroman i većina su stoljećima mise učili napamet preko starijih svećenika i tako ih vodili . Nepismenost se počela iskorjenjivati tek poslije drugog svjetskog rata, pismenost je do kraja tog rata bila privilegija bogatih , što je omogućilo Hitleru i Italiji laganu manipulaciju našim ljudima, apsurdno je da to mnogi pismeni franjevci danas ne vide, a govoriti kako su franjevci svoje radove pokušavali doturiti do nepismenog naroda je laž. Pa dolaskom prvih novina u samom Mostaru većina i muslimanskog stanovništva bila je potpuno nepismena, a na važnosti bi dobivao pismen čovjek, obično netko iz begovske obitelji, koji bi znao pročitati što piše.
Dakle dragi biciklisti , pustite propagandu. Ne postoji kulturna i povijesna baština našeg naroda tijekom kalifata! Sve je uništeno. Mi smo narod potpuno izbrisane povijesti i kulture sjećanja. Ne postoje zapisi o ovom ili onom svjetovnom događaju. Franjevci su uglavnom pisali o sebi samima. Sam Ivab Franjo Jukić , koji se izjašnjavao kao Bošnjak, putujući kroz Hercegovinu čudi se stećcima, i pita okolni narod što je to. A narod mu odgovara “grobovi Grka”. Možda da su sami bili pismeni možda bi tragajući tada za još živim sjećanjem, da su to zapisali, možda bismo imali točnije odgovore što je i od koga je Daorson, od kada su stećci i tko je gradine pravio.
Sve što imamo je ono što je preneseno s koljena na koljeno. U slabom i tanašnom narodnom sjećanju. Koje je nestajalo kako je nestajao i narod. Poput recimo legende o Divi Grabovčevoj. Zanima li vas možda o pedala bojno, tko je lažima kudio i tu priču o Divi tvrdeći da su ju ubila braća jer je zalegla s Turičinom, a sve kako se narod od Livna do Nahije ne bi digao na ustanak? Nemojte da i to pišemo. Zgadit ćemo vam misiju.
Franjevci su držali naš narod u pokornosti i ropstvu, kao što su to činili židovski vračevi tijekom egipatskog ropstva. U suradnji s Faraonom. Sve dok se Mojsiju po predanju nije ukazao sam Jahve.
Franjevci su spašavali svoj život trgovinom utjecajem, ok, poštujemo, ali nemojte onda od sebe raditi junake tamo gdje junaci niste bili. Recimo pravo prve bračne noći, jel biciklisti ikada misle o tome, kada se ono primjenjivalo i nad kime? Nad onim koji bi pozivao na ustanak, a koji bi se brzo planirao ženiti. Begovima bi bilo dojavljeno kad se taj ženi i njemu bi se dokidala čast konzumiranjem tog prava. No što mislite tko je begu dojavljivao gdje živi ustanik koji okuplja narod? I koliko bi taj naroda skupio nakon što bi ga Turčin tim činom osramotio?
Dakle naša, ranija, srednjovjekovna kulturna i povijesna baština tijekom Osmanske okupacije nas i naše zemlje poptuno je do razine prašine uništena i dokrajčena. Nema u nas ni reneseanse ni baroka ni gotike ni rokokoa, ma koliko vas fratri učili drugačije. Nema ni prosvjetiteljskog pokreta, niti reformacije niti protureformacije. Zato smo tu di jesmo.
I zato pušimo i ovu propagandu, kojoj doista nema mjesta.
Turci su nam omogućili tek da sačuvamo tijelo naše posljednjeg kralja i to tako što smo na jednoj strani brda mogli štovati tijelo a na drugoj glavu. Od njegove kože načinili su doboše s kojima su bubnjali po Jajcu. To nam je sva ostavština dragi biciklisti. Jer posle ISIL-a nema ostavštine. Mogli ste to vidjeti i posljednjih godina na TV-u. Ili nakon herojskog djela suboraca Željka Komšića nad WTC-om.
Franjevci su mirno promatrali prekucavanje crkvi u džamije, islamizaciju našeg naroda, držali su narod u pokornosti a zauzvat su im Osmanlije jamčile sigurnost. Njima. ,ne narodu. Posve dovoljmo da progledaš.
Ukratko potisali su Ugovor s vladarom koji se zakleo u borbi protiv Krista i Vatikana. Taj ugovor danas veličaju. Odnosno mi ne znamo niti za jednog koji se ustaje danas javno protiv Ahdname. A Isus, kojeg navodno vole više od nas odbio je ponudu u pustinji, kada mu je Nečastivi ponudio svu moć ovog svijeta ako mu se ničice pokloni. Zvizdović se kalifu, borcu protiv kršćanstva ničice poklonio. i prihvatio ponudu. Ako lažemo razapnite nas. Nađite kakvu Golgotu slobodno.
Za to vrijeme njihovog šurovanja s protukršćanskom vojskom i režimom, narod se desetkovao. I iseljavao. Prema Dubrovniku, Veneciji. Slavoniji a najviše prema vojnoj Krajini gdje je skupa s pravoslavcima branio Hrvatsku. Jedan dio je prešao na pravoslavlje. Ti naši daleki rođaci iz Hrvatske su 1995 otišli kao Srbi. Iako su iz BIH protjerani jer su bili katolici. Takoo kada slavite Oluju znajte da i progon dalekih rođaka slavite. Ili samoodlazak kako vam draže.
Franjevci u BIH i danas ne smiju javno zatražiti povratak franjevačke crkve Sv. Ante u Bihaću, najstarije crkve u BIH koja je preziđana u džamiju i nosi naziv Osvojena. Fetija. U podnožju te džamije leže kosti hrvatskih plemićkih obitelji iz okolice Zrina.
Mirno šute dok bošnjački mediji neke crkve iz 15 stoljeća u Olovu nazivaju najstarijima u BIH. Bio bi red nakon što je HV oslobodio Bihać da se ta crkva vrati Katoličkoj Crkvi kojoj i pripada oduvijek. Bio bi to korektan čin. No avaj.
Molimo stoga bicikliste da ne nasjedaju na franjevačku propagandu o sebi samima i da ne klanjaju pred spomenikom Fra Zvizdoviću u Fojnici. Izdajniku koji se poklonio sultanu dok je Tomašević još bio živ a Katarina pozivala na ustanak. Ne budite slijepi pored očiju.
Dokaz da smo u pravu i da ne mrzimo franjevački red nego ideologiju koju nam prodaju je sljedeći:
Zapitajte se o biciklisti zašto Fratri nigdje nisu zatražili da Fra Bono Drežnjak dobije ulicu ili bude proglašen blaženim. A čovjek je poveo ustanak protiv Osmanlija, stao uz Don Ivana Musića, Žanu Merkus i Mihajla Velikog i potom je od provincije bio kažnjen. Iako ga je narod obožavao. Zašto , što mislite, sjećanja nema na tog najvećeg fratra svih fratara? Kao niti na jednog od njegovih sedam veličanstvenih suboraca fratara od Livna do Ljubuškog. Jer naši fratri iz Završja i Hercegovine nisu bili pod utjecajem fojničke Ahdname i bili su ustanici za slobodu. Zašto se naše provincije danas stide te braće?
“Kao što smo već kazali cilj projekta je razviti tematsku biciklističku rutu koja će uvezivati sve franjevačke samostane i s njima povezane muzeje u Bosni i Hercegovini i kroz koju će se na jedinstven način vrednovati kulturno-povijesna baština Hrvata u BiH. Kroz naše ranije događaje smo obilazili u uvezivali franjevačke samostane i muzeje u Hercegovini, a sada idemo u srce Bosne”, kazao je predsjednik udruge HeregovinaBike Toni Zorić. Istaknuli su kako događaj ciljano nosi svoj tematski naziv “Povratak” jer je poznato je kako su se sredinom 19. stoljeća hercegovački franjevci odvojili od bosanskih franjevaca i došli u Hercegovinu kako bi širili svoju vjeru. “Danas mi upravo iz Širokog krećemo prema Bosni srebrenoj, sve do franjevačkog samostana u Kreševu koji je u to vrijeme bio zadužen za svoju kustodiju – zapadnu Hercegovinu”, dodao je Zorić.
G. Zorić bi trebao znati i ovo kada veliča Kreševo i njegovu kustodiju nad Hercegovinom. Jednom prilikom, fratar iz Kreševa, 16 stoljeće, piše kadiji u Travnik, da su se u Hercegovini pojavili fratri Latini, da su odani Rimu, da su školovani u Rimu, i da ne pridodaju autoriteta kreševskoj provinciji, nego sami po sebi uče narod i da ih valja protjerati. Nakon tog kadija izdaje ferman da se takve fratre ima protjerati. Drugom prilikom Bartul Kašić po naredbi Papinskoj, kao tadašnji Isusovac piše izvještaj nakon svog pohoda u Bosnu. Papu je zanimalo stanje duša u Bosni i može li se slanjem novih misionarskih odreda pomoći vjernicima:
“Ne šalji svećenika u Bosnu jerbo se franjevački kler toliko osilio u svojoj moći, i zagospodario , da bi sve takve radije prodao Turčinu u ropstvo nego s njma vjeru širio i svoju moć dijelio”.
Od nas što se provjetiteljstva tiče toliko. Ugodno pedalanje po propagandnim bespućima povijesti.