Dana 19. veljače portal Poskok.info objavio je reakciju D. Pavičića na tekst objavljen 13. veljače pod nazivom – „Doprinos istini“ ili mučenje istine?
Budući da sam potpisnik navedenoga teksta osjećam dužnost odgovoriti na njegovu reakciju. Zbog privatnih obaveza ne stigoh ranije odgovoriti.
Nepotpisani autor. Potpisani gosp. Pavičić izražavate žaljenje zato što se Petar Stanić nije potpisao na tekst – a jeste. Tko je članak pročitao do kraja mogao je vidjeti potpis. Ili ne vjerujete u taj potpis? Ispod vaše reakcije jedan od čitatelja portala lijepo vam je napisao odgovor čiji dio prenosim:
„Ako jedan novinar konotira sakrivanje autora iza svoga objavljenog nepotpisanog teksta, postoje samo dva odgovora:a/ Ili nije dovoljno kvalificiran novinar (jer se to uči na faxu jurnalistike),b/ Ili je kvalificiran, ali svjesno podmeće autoru teksta floskulu “sakrivanja iza teksta”.“
U kojem se odgovoru pronalazite?
Pamflet. Hoćete reći da sam napisao uvredljiv sadržaj? Ako da, molim Vas za citat iz mojega teksta. Ili u članku pronalazite cilj javnog diskreditiranja? Djelujete javno. Pišete javno. Govorite javno. Sve što je napisano u mome članku napisano je iz vaših javnih nastupa ili djela, a kao odgovor na vaša djela ili nastupe korištene su činjenice iz autentičnih crkvenih dokumenata. Stoga, nije li riječ o pamfletu sebe samoga?
Hercegovački slučaj. Pravdate se da niste govorili o hercegovačkom slučaju „niti riječi“. Vjerujem, kad bi se koji školarac pravdao izostankom sa školskog sata jačinom vašeg pravdanja da bi razrednik u rubriku upisao – neopravdan. Zašto mislim tako? Niste morali ni govoriti o hercegovačkom slučaju, ali svojim prisustvom ste podržali težak nered. Između ostalog, prvo mučenje istine usmjereno je na autora teksta, a ne na Vas. A u vezi Vas su postavljena pitanja na koja uopće niste odgovorili. Stoga ih ponavljam:
„Je li moguće da to D. Pavičić ne zna? Ili zna pa namjerno ide protiv očite istine! I stvara dodatan kaos u ionako teškom neredu?“
Te dodajem još jedno pitanje: ako znate da su vlč. Stanko Pavlović i vlč. Ante Šaravanja izbačeni iz franjevačkog reda od nadležnih poglavara, zašto niste reagirali na napisane neistine u članku od grude.com gdje se oni spominju kao „fratri“? Ipak se spominjete u istim rečenicama.
Rat franjevaca i petrovaca. Nikada nije dobro generalizirati pa tako ni u ovome slučaju. Nijedan rat ne donosi dobro, radilo se o obiteljskome „ratu“, državnom, svjetskom, ali i onom crkvenom. Da „rat“ ne donosi dobro uvidjeli su i mnogi oci franjevci pa su mirno predali župe kako je odredila Sveta Stolica i normalno nastavili pastoralno djelovati na drugim župama koje su dodijeljene franjevcima na pastoralnu brigu. Nažalost, nekolicina je ostala u ratu sa svojom poslušnošću, pa taj rat proširili i na mjesnu i na opću Crkvu.
Odaziv na knjige o Međugorju gdje god vas pozovu. Pišete gdje ste sve predstavljali svoju knjigu, ali i gdje bi je sve predstavili – SDP, džamija, sinagoga, protestantska crkva… Jednostavno ste rekli – „gdje god me pozovu“.
Da i đavao pozove na predstavljanje bi li bilo odaziva?
Korektnost pristupa u vašoj knjizi. Dok druge kvalificirate kao nekorektne pristupnike sebi dajete kvalifikaciju korektnosti. Istina je da ste u knjizi objavili osporavanje prvih sedam dana biskupa u miru mons. Ratka Perića.
No, hajdemo pogledati i drugu stranu istine. U svojoj knjizi „Međugorje – prvih sedam dana“ sadržaj od 14 do 256 stranice ispunjen je tekstovima samih „vidjelaca“, njihovih svjedočanstava i drugih zagovaratelja autentičnosti međugorskog fenomena. Dakle, barem 242 stranice jedne strane. A s druge strane, osporavanje biskupa Perića svega na 8 stranica.
Dakle, 242 stranice jedne strane, naspram 8 stranica druge strane. I govorite o korektnosti? O poštivanju novinarskog pravila „druge strane“? Nije nam ta činjenica promaknula, ali kao što vi kažete: „šteta“ – šteta, jer nije bilo podjednako i jedne i druge strane.
No, bilo korektnosti ili ne bilo, i dalje ostaje pitanje na koja ne dajete odgovor kao autor knjige. Zašto o međugorskim „vidiocima“ pišete kao o čuvarima ovaca a ne skrivenim pušačima?
Otvorenost za kavu i druženje. Živimo u suvremenom vremenu, vremenu različitih druženja i ispijanja kava. I razumijem Vašu otvorenost tome. No, nadam se da ćete u budućnosti biti jednako otvoreni za mir u hercegovačkom slučaju i istinu u međugorskom fenomenu.
Srdačan pozdrav,
wpDiscuz
