Pakistanski parlamentarni izbori održani u srijedu tek su drugi demokratski prijenos vlasti u zemlji u kojoj je desetljećima vladala vojna hunta i čija je povijest obilježena vojnim pučevima i političkim ubojstvima.
Izbori na kojima je glasalo 106 milijuna birača održani su uz jake mjere sigurnosti nakon napete kampanje koju su obilježili napadi i optužbe za upletanje vojske, a prebrojavanje kasni zbog tehničkih problema. Inače, Pakistanci su birali predstavnike za 849 mjesta u nacionalnim i pokrajinskim skupštinama, za koja se natjecalo 11.000 kandidata.
Pristaše bivše zvijezde kriketa Imrana Khana već slave na ulicama jer djelomični neslužbeni izborni rezultati, koje ne priznaje stranka zatočenog bivšeg premijera Navaza Šarifa, ukazuju na njegovu pobjedu. Šarifove pristaše, naime, već tjednima optužuju moćnu vojsku da pokušava namjestiti pobjedu Khanu koji je predizbornu kampanju temeljio na obećanju kako će iskorijeniti posvemašnju korupciju.
Imran Khan rođen je 1952. godine u paštunskoj obitelji u Lahoreu. Kriketom, koji je u Pakistanu nacionalni sport, počeo se baviti još kao dijete, a njegov talent pridonio je dobivanju stipendije za prestižni Oxford.
Predvodnik pobjede u Svjetskom kupu
Na samom početku studija u Velikoj Britaniji, Khan je uvršten u pakistansku kriket reprezentaciju te je nedugo nakon prvih odigranih utakmica izabran za kapetana nacionalne reprezentacije koju je 1992. godine doveo do pobjede u Svjetskom kupu.
Iste godine Khan napušta aktivno igranje kriketa te se posvećuje humanitarnom radu osnovavši zakladu za borbu protiv raka. No ljubav prema kriketu ne udaljava ga daleko od borilišta pa kao jedan od najboljih igrača kriketa u povijesti postaje cijenjeni sportski komentator za čitav niz azijskih i britanskih listova, poput Guardiana, Independenta i Telegrapha, ali i BBC, koji svoj program emitira na urduu.
Sportska popularnost donosi mu prestižnu titulu UNICEF-ovog ambasadora kojom promiče čitav niz zdravstvenih programa Ujedinjenih naroda u Pakistanu, Bangladešu, Šri Lanki i Tajlandu, a svojom ušteđevinom te prikupljenim donacijama podiže i jedinu pakistansku bolnicu specijaliziranu za liječenje karcinoma.
Kao cijenjeni igrač kriketa, Khan se povezuje i s nekoliko britanskih sveučilišta koji pomažu u osnivanju fakulteta u Pakistanu, a redovito se humanitarno aktivira nakon svake prirodne katastrofe koje svako malo pogode njegovu domovinu. Usporedo s humanitarnom karijerom, Khan se sve više primiče politici te 1996. godine osniva stranku Tehreek-e-Insaf i godinu kasnije bezuspješno pokušava ući u pakistanski parlament.
Mušarafov nerealizirani kadar
Unatoč neuspjehu, Khan ostaje u politici te podržava Perveza Mušarafa u njegovu vojnom puču 1999., vjerujući kako bi general mogao očistiti državu od korupcije, nepotizma i političke mafije. Mušaraf pak koristi Khana kao globalnu zvijezdu te mu nudi premijersko mjesto, ali je kriketaš odbija.
Khan se 2007. ponovno aktivira te se s nekolicinom parlamentarnih zastupnika protivi Mušarafovoj ideji o kandidiranju za predsjednika bez njegove prethodne ostavke na mjestu vrhovnog zapovjednika vojske, što ga dovodi do kućnog pritvora. Khan ostaje u pritvoru tek nekoliko dana te se odlučuje na bijeg. U bijegu provodi tjedan dana i priključuje se studentskoj pobuni na Sveučilištu u Punjabu, ali ga dio studenata povezanih s islamističkom strankom fizički napada i izručuje policiji koja ga vraća u kućni pritvor.
Bivša sportska zvijezda ne miri se s takvom situacijom pa podiže ustanak protiv vlasti i najavljuje kandidaturu na parlamentarnim izborima 2013. godine. Iako bilježi veliku potporu, gubi na izborima, a na vlast dolazi Navaz Šarif.
Tijekom te, ali i netom održane predizborne kampanje Khan je svoj program bazirao na tradicionalnim islamskim vrijednostima, liberalnoj ekonomiji, antimilitarizmu, neovisnom pravosuđu i borbi protiv korupcije i birokratskog aparata, dok mu se s druge strane zamjera populistički pristup rješavanju nagomilanih problema kojih u Pakistanu ne nedostaje.
Redovit gost tabloida
Osim što je u Pakistanu neosporna zvijezda i pristaša tradicionalnih islamskih vrijednosti, Imran Khan je često gost tračerskih rubrika u britanskim tabloidima. Gostovanje na žutim stranicama tamošnjeg tiska zaslužio je svojom reputacijom nepopravljivog plejboja koji u nekoliko navrata odbija priznati očinstvo djeci rođenoj u kratkotrajnim, ali burnim vezama s pripadnicama britanske aristokracije.
Khan uplovljava u prvi brak 1995., kada se ženi dvostruko mlađom Jemimom Goldsmith, novinarkom i producenticom od koje zahtijeva prelazak na islam, a taj brak puca nakon devet godina jer se njegova supruga nikako nije mogla naviknuti na život u Pakistanu.
Ljubavnu sreću Khan potom pokušava naći u vezi s britansko-pakistankom novinarkom Rejam Kan, ali ta veza traje tek nekoliko mjeseci. Konačno, početkom ove godine zvijezda se ženi svojom duhovnom savjetnicom Bushrom Manikom, koja se smatra sivom eminencijom njegove političke karijere u usponu.