Ovo je pokazatelj di smo i šta smo

O Andiju Milasu mnogi već znate sve. To je maleni borac koji se ne predaje. Međutim, otac Sanje Milas i djed od malog Andija je također jedan toliko fin čovjek, iz one stare garde gospode kad je čovjek bio prije svega čovjek. Prilazi mi i pruža jednu iskaznicu dok skroz potiho govori – „Uzmite, možda Vam i ovo može malo pomoći..nikad ovo nisam nikome pokazao, niti išta na osnovu toga tražio..ali jednostavno ne mogu gledati patnju svog djeteta i unuka, da se moraju moliti ljudima samo za lijekove…
Na iskaznici prelijepa žena. Sanjina pokojna majka Ana. Medicinska sestra koja je provela sve dane rata na liniji i u Mostaru, s brojnim pohvalnicama, s izuzetnom hrabrošću. Nikad ništa nije dobila, ni ona, ni njena obitelj za sve te dane. Ovo je još jedna priča o herojima rata, s koje god strane dolazili, i odnosu institucija i nas samih prema njima.

 
U zemlji u kojoj se vojnim mirovinama gađaju kao s krumpirima, u kojoj netko lagano prima i po dvije-tri, s platnih lista dvije do tri zemlje, a da je rat vidio samo na televiziji. Potez Sanjinog oca je potez čovjeka koji je čitav život živio onako kako je moralom propisano i tom putanjom je doveden pred zid. Priča je to o brojnim našim očevima, onim bastionima poštenja i ponosa, koji se nikad nisu busali u junačka prsa i tražili štele za svoju djecu i njihovu budućnost. Priča je to onog čovjeka koji poseže za najzadnjim iz granica najdubljeg ljudskog stida samo da bi pomogao svom djetetu i unuku kojeg toliko voli.
Andiju ne može pomoći operacija, nema neki konkretan iznos da se oko njega vrte priče, medijski senzacionalizmi i „selebritiji“, oko njega su samo mali ljudi. Andi živi najkritičniju godinu svog života i trebaju mu samo lijekovi. Mjesečno na njih troši oko 1200KM. Topamax mu treba.  Zovite Sanju na 063 443 585. Zovite broj za pomoć  092 890 828. Samo nemojte, molim vas nemojte, okretati glavu. Možemo mu bar 365 dana učiniti dostojnim djeteta.
 
 
M.Mlinarević-Sopta l poskok.info