Nikad, ali apsolutno nikad u ljudskoj povijesti nismo imali bržu ekspanziju Overtonovog prozora, odnosno legitimaciju ideja koje su nekoć bile nezamislive.
Do prije doslovce 10 godina – ne 1000, ne 100, nego 10, d-e-s-e-t – gotovo svi demokrati u Americi su zastupali opće poznate stavove; uzmimo za primjer jednog Baracka Obamu. Prije doslovce 10 godina, bio je protiv istospolnih brakova, u borbi protiv ilegalne imigracije se hvalio kako je “stavio više čizama na granicu” te je čak bio i protiv socijalizma tvrdivši kako nije pravi socijalist kako ga mnogi nazivaju, već svoje reforme temelji “na tržištu”. Tog čovjeka su nazivali “progresivnim herojem”.
U roku deset godina, samo deset neznačajnih godina, i Clintonica i Obama i Biden i Pelosi i apsolutno svi establishmentski demokrati su drastično promijenili svoje stavove; odjednom su postali veliki borci za LGBT prava, skoro pa se zalažu i za otvorene granice, a društvena atmosfera se promijenila do te mjere da se danas demokrati boje reći kako nisu socijalisti jer bi reakcija glasača bila burna i nazivali bi ih “korporatističkim plaćenicima”, “reakcionarima” i sl. I to sve u 10 godina!
Danas se pred nama otvara novi Overtonov prozor; živimo u doba u kojem razjarene rulje uglavnom Afro-Amerikanaca pale i pljačkaju američke gradove, da bi političari te nerede i pobune nazivali “miroljubivim protestima”, a za onaj navodno nasilni dio okrivljavali “bjelačke nacionaliste”.
Bojim se i pomisliti gdje ćemo biti za sljedećih 10 godina, a kamoli 100. Overtonov prozor se pretvara u prekomjerno progresivistički kotač koji nema kočnicu, i što je se brže okreće, to svijet postaje apsurdniji.
autor: Nikola Markovich
Overtonov prozor je termin kojim se opisuje raspon ideja – prvenstveno političkih – o kojima javnostsmatra prihvatljivim raspravljati.
Termin je nastao prema imenu američkog autora Josepha Overtona, koji je u svojim radovima 1990.-ih godina prezentirao koncept koji objašnjava kako političari neće promovirati ideje koje zbilja smatraju ispravnima, nego one koje je javnost spremna prihvatiti. Koncept je zadobio šire prihvaćanje nakon Overtonove smrti 2003. godine.[1]
Stupanj javnog prihvaćanja određene ideje Overton iskazuje u više stupnjeva:
-
Nezamislivo
-
Radikalno
-
Prihvatljivo
-
Razumno
-
Popularno
-
Zadano
Kada se u nastojanju za postizanje nekog političkog cilja ustanovi da je ideja u javnosti neprihvatljiva, može se pristupiti aktivnostima radi pomicanja Overtonovog prozora.[2] Pomicanje prozora ideja prihvatljivih u javnom diskursu može se postići javnim zagovaranjem vrlo radikalnih ideja, kako bi manje radikalne – ali još uvijek neprihvaćene – ideje bile prepoznate kao umjerene, te, s vremenom, posve prihvatljive.[3] Kada se u javnosti prostor pomakne tako da obuhvati do jučer neprihvatljive ideje, istodobno će neke od ranije prihvatljivih ideja – postati sada neprihvatljivima.[4]
Ovakvo shvaćanje prihvatljivosti ideja može se naći kod dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Miltona Friedmana, koji je svoju vlastitu misiju na polju ekonomije opisao riječima: “Ovo je, prema mojem mišljenju, naša osnovna zadaća: razviti alternative danas prihvaćenim pravilima, te ih držati živima i raspoloživima dok politički nemoguće ne postane politički neizbježnim.”[5]
Kao primjer pomicanja Overtonovog prozora, navode se primjer legalizacije Istospolnog braka, koji je u nekoliko desetljeća napredovao od nemoguće, neprihvatljive i čak smiješne ideje, do razine propisa u mnogim zemljama.[6] U Sjedinjenim Američkim Državama, i protivnici i pobornici predsjednika Donalda Trumpa govore kako je on svojim političkim djelovajem “razbio Overtonov prozor”.[7] [8]
Neki autori kritiziraju osnovnu postavku Overtonovog prostora, te opažaju da zadnjih godina raspon ideja prihvatljivih u javnom diskursu (zapadnih demokratskih) raste, iznoseći ocjenu kako uvođenjem radikalnijih ideja na lijevoj i desnoj strani političkog spektra zadnjih godina nije nastalo pomicanje “prozora” politički prihvatljivoga (i politički neprihvatljivoga) ni ulijevo ni udesno.[9]>