Tadašnji lider Srba, danas ratni zločinac Radovan Karadžić na sjednici u Skupštini Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine, najavio je rat i izrekao prijetnje tvrdeći da se Muslimani (tadašnje nacionalno ime) u slučaju sukoba ne bi mogli obraniti i da bi ih taj rat mogao odvesti u nestanak.
Ovaj Karadžićev govor često je puštan u sudnicama tribunala kao dokaz o namjerama i planovima Karadžića koji je 28 godina poslije osuđen na doživotnu robiju te presuđen za neke od najmonstruoznijih zločina koje je svijet vidio, a među kojima je i genocid.
On je tada naglašavao da govori u ime srpskog naroda koji, kako je govorio, nikada nije započinjao ratove, ali ih je završavao.
Na toj sjednici tijekom burne rasprave, pored ostalih, Karadžiću je replicirao i nekadašnji član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Nijaz Duraković, poručivši tadašnjem vođi Srba u BiH da se ne treba on kao takav poistovjećivati sa cijelim srpskim narodom.
– Nisam optuživao niti jedan narod, niti to želim. Nemojte se identificirati sa cijelim narodom, makar ste Vi njihov lider i ja to poštujem i uvažavam.
Ako polemiziram s Vama Karadžiću, ne optužujem srpski narod. To mi nije ni na kraj pameti. Niti mislim da ste Vi srpski narod – poručio je Duraković.
Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove izreklo je vođi bosanskih Srba za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i ratnom zločincu Radovanu Karadžiću doživotnu kaznu zatvora.
Žalbeno vijeće proglasilo je Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici.