Fraturica, kustos panislamiza, nacionalšovinizma i izetbegovićizma koji za šutnju o ubijanim fratrima Fojnice i opetovane napade na svaku hrvatsku i srpsku politiku u BIH, budaletina koja nikada neće dobiti kaznenu prijavu za govor mržnje kada u prime timeu na Fatih TV cijeli jedan narod, srpski, nazove psihički oboljelim, eto taj lik uživa na instituciji koju u šali zovu Franjevačka teologija u Sarajevu, inače zgrada u kojoj se kuju buduće masovne ubojice svih budućih hrvatskih ustanaka protiv tamnice našeg naroda – OHR-ove BIH.
I on je sada kobiva progledao. Pa napada Komšića i Bakira. On koji je cijelo vrijeme duvao u Komšićevo i Bakirovo dupe. Tvrdeći da tamo gdje živi, tamo gdje se pale židovske zastave na utakmicama, gdje se postavljaju ukrasne Peđe, Marjanovići i Benjamine, gdje se oni po merhametima prebrojavaju, gdje mašu mitraljezima i čiste one vagone iz 1941 kako bi bili spremni za uporabu, jer nikad ne znaš kad će svanuti zora slobode…
U bh. politici svašta se može očekivati, ali ovakvu reakciju na pokušaj Christiana Schmidta da pomogne premošćenje nesporazuma u funkcioniranju bh. društva, nisam očekivao. OHR je ovdje da pomogne BiH na putu europskih integracija i da je otrgne od balkanske uskogrudnosti i pogrešna je svaka radikalna opstrukcija nastojanja OHR-a. Pogotovu sam šokiran nezrelom reakcijom neovisnih probosanskih stranaka i onih koje su se otrgnule od SDA, što ovako zabijaju glave u pijesak i unisono pušu u jedra velikobošnjačke SDA politike i grade sa SDA neki BNS – Bošnjački narodni sabor naspram onome hrvatskome.
DVA NAPREMA JEDAN
Sva ova ujdurma protiv Schmidta nije ništa drugo doli efektna SDA predizborna mobilizacija. SDA je bila izgubila svaki politički rejting među svojim biračima i povijesnu su šansu imali SDP i brojne manje stranke da barem SDA uklone s vlasti i otvore bolju perspektivu BiH, no ovom ujdurmom Bećirović i ostali vratili su šansu SDA da ih opet pobijedi na izborima i da se nadalje zatvori europska perspektiva BiH.
Dajte da se vratimo izvoru ove političke blokade BiH. Ime te blokade je Željko Komšić. Kad se Željko 2006. kandidirao za člana Predsjedništva BiH u ime hrvatskog naroda, doživljen je kao kandidat ljevice i mnogi su Hrvati glasali za njega, kao i ja sam, i nije se toliko postavljalo pitanje što će za njega glasati dio Bošnjaka kao što su ranije glasali za druge hrvatske kandidate.
Međutim, kasnije se Željko prodao SDA, postao je njihov politički privjesak i sustavno ga je birala SDA uz pomoć Islamske zajednice parolom 2 naspram 1. Dakle, iz kuće dva glasa idu za Džaferovića, 1 za Komšića.
Tako je Komšić postao praktički SDA kadar, bh. Hrvati ga nisu mogli doživljavati kao svoga, ogadio je Hrvatima BiH kao domovinu – kako je to svojedobno predvidio Haris Silajdžić. SDA bošnjački nacionalizam je pokazao da samo oni drže BiH svojom domovinom, a Hrvate i Srbe guraju u manjine, da BiH drže domovinom samo Bošnjaka i ostalih naroda koji u njoj žive, dakle, kao što su Hrvatska i Srbija domovine hrvatskog, odnosno srpskog naroda i ostalih koji u njima žive.
Željko Komšić je opravdavao svoju uzurpaciju pozicije hrvatskog člana Predsjedništva BiH sprečavanjem protubosanske politike Dragana Čovića. No, pokazalo se da je hrvatski narod u BiH gurnuo u zagrljaj toj katastrofi hrvatskog naroda BiH Draganu Čoviću.
Time je ugasio svu političku pluralnost Hrvata u BiH, ne samo da je funkcionirao kao predstavnik Bošnjaka nego je prema Hrvatima pokazivao averziju, primjerice, odnosom prema izgradnji Pelješkog mosta – mogao je o tome barem šutjeti. Što je najgore, svojim izborom Željko Komšić je posve poremetio odnose BiH i Hrvatske kao država. Predstavnici Hrvatske nemaju kome doći u Sarajevo kao relevantnim predstavnicima BiH koje Hrvati doživljavaju svojima, osim predstavnika Crkve, pa se vrte po Hercegovini.
A Hrvatska je potencijalno najveći saveznik BiH, osobito u integracijama EU, unatoč nesuvislim ispadima kakve čini Milanović, a savezništvo BiH i Hrvatske može se graditi samo preko Sarajeva. Blokada Sarajeva izručuje politiku Hrvatske Herceg-Bosni.
NAJAVE BEĆIROVIĆA
Ne mislim da je ikakav koncept HDZ-a BiH rješenje problema, ali se politička likvidacija bosanskih Hrvata mora zaustaviti. Evo, ponavljam moj prijedlog od ranije koji držim tradicijom komšijskih odnosa u BiH. Neka Željko Komšić podnese ostavku, a neka se SDA i Islamska zajednica ispričaju što su Hrvatima nametali svoga čovjeka i obećaju da će pozvati Bošnjake da budu korektni i ne biraju Hrvatima predstavnika. To bi srušilo glavni oslonac Draganu Čoviću i dalo šansu probosanskim hrvatskim političarima u BiH.
Gospodin reis Kavazović diže glas za prava bošnjačkog naroda, a trebao je isto tako zaštititi hrvatski narod od Željka Komšića, no nije, nego je Islamska zajednica sudjelovala u tome izboru. Da je Islamska zajednica pozvala bošnjački, uglavnom muslimanski narod, da ne biraju Hrvatima njihova predstavnika, i da se na to ugledala SDA, Željko Komišić ne bi odigrao tako destruktivnu ulogu u BiH, Dragan Čović ne bi mogao mobilizirati uza se toliki hrvatski narod.
Većina stranaka sa sjedištem u Sarajevu govori i o tome kako se predloženim korekcijama onemogućava pravo na povratak. Je li licemjerno govoriti o provođenju Aneksa 7 toliko godina poslije rata, a nauštrb političkih poena i mjesta u parlamentima?
– Točno, to nije samo smiješno, nego je to licemjerno, kao što je licemjerno kamuflirati bošnjačku nacionalističku politiku građanskim načelom.
Šta se moglo promijeniti nakon nedavnog sastanka u Bruxellesu, gdje su lideri tri stranke, SDA, HDZ-a BiH i SNSD-a, Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, razgovarali sa evropskih zvaničnicima, gdje je dogovoreno da će se odmah nakon oktobarskih izbora krenuti u ozbiljne razgovore o promjeni Izbornog zakona BiH?
– Ama iluzorno je očekivati od tih ljudi da će povesti BiH putem mira i pomirenja i u integracije u Europu. Oni žive od sukoba i od dehumaniziranog poniženja svojih naroda viktimizacijom – dakle, praveći od njih žrtve. Ako se imalo pozitivno promijeni društvena klima u BiH, oni gube izbore. Zamislite, oni ne dopuštaju da se usvoje zakoni o javnim nabavkama, o zaustavljanju korupcije i slično. Oni lažu o podršci integracije BiH u Europu, oni pričaju podmukle priče, jer znaju ako imalo BiH krene u Europu, oni ne samo gube nego vjerojatno završavaju po zatvorima poput Sanadera.
Da li ste iznenađeni time što su SAD i Velika Britanija podržale Schmidtov prijedlog?
– Apsolutno ne. Ne samo SAD i Velika Britanija, sva normalna Europa podržava Schmidta, jedino dio onih koji su uvučeni u SDA lobiranje nasjedaju bošnjačkim političkim podvalama, u kojima građanskim načelom kamufliraju svoj nacionalizam i tako ga prodaju naivnim europskim političarima.
Kako komentarišete činjenicu što su na proteste protiv nametanja rješenja visokog predstavnika prvi pozvali SDP i DF?
– Ne čudi me DF, oni su SDA privjesak i Željko Komšić bez SDA odlazi u politički zaborav. No, ne mogu se načuditi SDP-u što se nikako ne može otrgnuti od SDA i što ga SDA tako jeftino probosanskom parolom uvlači pod svoje okrilje i sustavno mu ubija svu političku samostojnost. Najopasniji nacionalizam je nacionalizam najjačeg naroda, to je u BiH bošnjački narod.
PUT DIJALOGA
Samo oni mogu uništiti BiH, kao što je srpski nacionalizam uništio Jugoslaviju. Barem bi to SDP trebao znati i osloboditi ih se kako bi imao realnu šansu biti najjača politička snaga u BiH i povesti BiH iz ovoga nacionalističkog pomračenja uma.
Da li je bilo dovoljno čekanja na domaća rješenja i zašto se malo ko bavi činjenicom da prijedlozi OHR-a sprečavaju blokade formiranja vlasti?
– Europska politika je izabrala put mirnog rješenja problema, put dijaloga i konsenzusa, bez prisila kakve može provesti, primjerice, SAD. Zato su strpljivi i čekaju da mi sami nađemo rješenje, a oni u tome samo pomažu. Ta strpljivost dovodi do neodlučnosti, nemoći i neefikasnosti politike EU. Ovo što Schmidt pokušava učiniti je real-politika, koja polazi od aktualnih činjenica i pokušava malo snažnije intervenirati. Schmidt je očito iskusan i dobar političar i zna što čini, a suprotstavljanje njegovim ponudama je pokazatelj koliko je BiH sa svojim političarima zavijena u političku tminu kazao je Fra Ivo Marković za Oslobođenje.