Poštovana gospođo Kordić ovo na slici je Edina. Edina govori bosanski jezik i uređuje novinsku agenciju Patrija što bi kao trebao biti patriotski portal. Edina je bila glasnogovornica SBB-a pa se nešto okrenula protiv njih. Sad uglavnom objavljuje DF tekstove i napada nekadašnju stranku SBB.
Ja sam Ivan. I moj materinji jezik je hrvatski.
Poznati su mi vaši stavovi o tome kako mi svi govorimo istim jezikom, nekako sam sa simpatijama i vjerovao u te tvrdnje. No zadnjih dana sam se u to potpuno razuvjerio pa Vas želim informirati zašto. Kroz ovaj primjer koji se meni događa. I na taj način možda doprinjeti vašem znanstvenom istraživanju.
Trenutno je znate aktualan slučaj mog imenovanja, ideološkog linča koji prati to imenovanje te blokade preuzimanja pozicije generalnog konzula u Čikagu. “Patriotskiji” dio naše domovine koji priča bosanskim jezikom iz nekih čudnih patriotskih pobuda, veseli se činjenici da strana ambasada blokira odluku države.
Shodno tome moja drugarica Edina Latif, urednica Patria.ba news agencije u vlasništvu kontroverznog Bakira Alispahića čovjeka s američke crne liste, objavila je tekst pod naslovom “Diplomatski skandal – Ivan Šušnjar se u Čikagu predstavljao kao konzul iako to nije”.
_______piše: Ivan Šušnjar l poskok.info
Budući da Edinu Latif imam već dugo vremena na Facebooku kao prijatelja, i znam da nije loša osoba, drugovi smo, i često je komplimentiram kako dobro izgleda za svoje godine, krenem ja s njom tako u prijateljski razgovor da joj pojasnim kako u neznanju širi neistine.
Pita mene Edina gdje sam sad. Kažem vratio sam se, bio u Washingtonu, pa u Čikagu i da sam sada u Zagrebu. Nakon toga Edina napiše novi tekst u kojem tvrdi da sam ja još uvijek u Čikagu.
Dakle, gđo Kordić, na bosanskom jeziku Zagreb se, vidite, kaže jednostavno Čikago.
Potom Edina pita koliko je državu koštao moj put u SAD. Ja kažem ni marke. Država mi ga nije platila. Dodam kako sam državi uštedio lijepe pare jer ne konzumiram plaću generalnog konzula, budući da sam zbog uzaludnog sudskog progona na koji je država pritiv mene bacila silne pare, aplikaciju predao tek krajem godine.
Edina poslije tog razgovora piše novu vijest u kojoj se pita tko to plaća moj put, i koliko će državu koštati taj moj boravak tamo.
Dakle ono što je na hrvatskom jeziku negacija, to je na bosanskom potvrda. Ako na hrvatskom kažete “država mi nije platila put” novinarka koja se služi bosanskim razumjet će da to znači “država mi jest platila put”.
Pita me potom Edina kako to da mi je MVP dalo putni nalog. Ja kažem meni MVP nije dalo putni nalog, nego je da stvar bude gora neka tajna “patriotska ruka” u Lagumdžijinom MVP-u “slučajno zaboravila” da mi proslijedi službeni poziv od američkog Kongresa. Koji je dostavljen svima u BIH koji su službeno pozvani osim meni. Naime ja nisam ni znao da sam pozvan na Kongres dok me gospoda iz Kongresa poslije toga nisu direktno zvrcnuli i pitali me zašto se ne očitujem na poziv te da sam poziv već trebao dobiti preko MVP-a. Potom su mi iz Kongresa ponovno uručili poziv na moju adresu.
Nakon što sam joj to sve kazao, posebno ovaj jako zanimljivi dio o misterioznom nestanku papira u MVP, Edina napiše tek sljedeće: “Zašto je MVP izdao Šušnjaru putni nalog?”.
Dakle, gđo Kordić, iz ovog dijaloga jasno je da je sve ono šta sam ja kazao gospođi Latif na hrvatskom jeziku, na bosanskom jeziku potpuno neshvaćeno.
Pojasnim Edini kako je MVP institucija puna doušnika ove ili one stranke, kako tamo svatko radi protiv svakoga i kako država ne može na noge s ovakvim sistemom, kažem joj kako je povreda zakona i poslovnika da se diplomatska imenovanja iz MVP šalju u medije prije objave agremana, kako je suludo da mi netko u MVP blokira službene pozive od Vlade i Kongresa SAD-a, i kako tu ima posla za Tužiteljstvo BIH, (članak 177. KZ FBIH povreda ravnopravnosti građanina) no Edina Latif smatrala je da se o tome ne treba napisati ni riječi.
Što je ok. To je valjda na strani patriotizma. I obrane ugleda domovine.
Iako Bosnu i Hercegovinu potresa krupan diplomatski skandal u slučaju Zijada Hadžijahića koji je korištenjem simboličke moći uposlenika SAD ambasade uspio postaviti suprugu Nermanu na mjesto veleposlanice u Sloveniji, Edina Latif, valjda po nalogu direktora želi skrenuti pozornost s tog slučaja, izmišljanjem diplomatskih skandala u slučaju Šušnjar. Nema Zije, nema Nermane, al eto ima Šušnjara. Nerkez Arifhodžić, najveći diplomatski skandal u povijesti BIH diplomacije još uvijek nije optužen. Što će reći da on i Komšić imaju svoga Ziju.
Nermana Hadžijahić, supruga Zijadova, ex konzulica u Italia, vrhunska poznavateljka milanske modne scene, imenovao je muž, uposlenik u SAD ambasadi, obećanjem da će pritisnuti Tužiteljstvo BIH i blokirati istragu protiv Radončića. Ambasada SAD-a kazala da će reagirati priopćenjem. Do danas nema priopćenja je li oni u Najdražoj ambasadi kontroliraju Tužiteljstvo BIH ili ne.
Latifova i Alispahić iako neće protiv MVP-a ne prezaju od toga da optuže i St. Department kako me je uopće smio pozvati tamo. Sram da ih bude!
Što ne čudi. Jer taj Alispahić, Edinin direktor bio je na američkoj crnoj listi. Pa kako je SAD ocrnjivao njega sada on ocrnjuje njih.
Kažem Edini, zašto si ne postaviš pitanje, kako je moguće da sam Kongresu i State Departmentu “honorable guest” , kako stoji u pozivu, kako je moguće da je USA-u poželjno da kao takav sjedim 50 metara od predsjednika Obame i s njime doručkujem, no eto istovremeno nisam poželjan USA ambasadi niti mogu proći birokratske barikade iste?
Pitam Edinu zašto, kao istraživačka novinarka ne postavi pitanje za koga radi sarajevska ambasada, za sarajevsku čaršiju ili za američku državu, ili možda za Ziju?
No ništa me nije razumjela kaže i da je boli glava, i da mora ići piti kafu s limunom.
Vidite gđo Kordić kako su naši jezici različiti.
Očito je moj boravak tamo, naročito na konferenciji o terorizmu na Balkanu naljutilo Patriu s crne liste. Pa treba postaviti pitanje zašto Patriji smeta da se u SAD-u govori o terorizmu na Balkanu? Zašto mene nitko iz MVP nije instruirao da ako me nešto pitaju za terorizam u BIH da ja moram rezolutno reći Jok! Kod nas ti jarane toga nema. Bio tek jedan Mevlid, hipster, malo pucao po ambasadi, sad se dao u filmaše i to je to. Zašto mi nitko nije rekao da je to službeni stav BIH?
Trebaju li se Edini Latif i Bakiru Alispahiću, ispričati američki senatori što su uopće organizirali konferenciju o terorizmu na Balkanu? Trebam li ja zamoliti pismeno St. Department i prijatelje iz Kongresa koje sam tamo upoznao da upute pismenu ispriku gospođi Latif i gospodinu Alispahiću i cijeloj patriotskoj Bosni koja je ustala protiv mene?
Što zapravo povezuje Patriju i terorizam hoće li nam netko od njih dvoje odgovoriti? Može i na bosanskom.
Bakir Alispahić #divanjedandečko #vlasnikPatrije #USAblacklist #isvaštajošnešto
Elem, kažem ja dalje Edini da sam tamo, negirala SAD ambasada egzekvaturu ili ne, pozvan kao nositelj imenovanja generalnog konzula, što još uvijek jesam, i da sam se kao takav isključivo i mogao predstavljati, ne kao netko tko je potvrđen na toj funkciji.
Edina potom napiše da sam se ja predstavljao kao generalni konzul u Čikagu.
Dakle vidite gđo Kordić, ako na hrvatskom kažete imenovan sam na neku funkciju no nisam je preuzeo, na bosanskom to znači “preuzeo sam tu funkciju”.
Potom me je pitala što je s mojim agremanom. Kažem da konzuli ne čekaju agreman nego egzekvaturu. I da je još nisam dobio. Edina potom napiše “Ivan Šušnjar je skandalozan jer nije dobio agreman”.
Dakle na bosanskom se vidite gđo Kordić, egzekvatura kaže agreman.
U svakom slučaju Edina je danas ponovno zvala kaže Ambasadu SAD-a pa su joj, kako tvrdi, iz Ureda za javnost, SAD Ambasade kazali da ja nisam niti ću dobiti potvrdu od te ambasade da mogu preuzeti svoju građansku dužnost na teritoriju BIH u SAD-u.
Iako sam ja njoj to već potvrdio ona ide zvati ambasadu. Što je znak da ona mene opet ni riječi nije razumjela.
Iako je zapravo diplomatski skandal upravo to, da ambasada odaje podatke o službenim diplomatskim protokolima koji su u praksi tajni, i to dijeli s lokalnim BH medijima, pa tako i s medijem čiji je vlasnik bio na američkoj crnoj listi.
To naprosto nije praksa ozbiljnih diplomatskih predstavništava. To čine neozbiljna diplomatska predstavništva.
No pravi diplomatski skandal leži u činjenici da strana ambasada negira odluku Države BIH i na teritoriji iste te države se time hvali.
BIH bi, da je suverena zemlja, trebala odgovoriti diplomatskim protumjerama, što naravno neće, jer nije suverena. Ako kažete da BIH nije suverena država napast će Vas upravo dežurni patrioti koji se upravo vesele udaru na njenu suverenost.
Onome tko je BH patriot, trebala bi zasmetati ta odluka bez obzira koliko mene mrzio ili ne. Zašto? Zato što su ponižene BIH institucije. Pokazana je nepotrebna sila. Zbog čega? Pozicija generalnog konzula inače nebitno je, drugorazredno diplomatsko mjesto koje se u pravilu nikada ne blokira niti ide na neke naročite provjere. Pa je taj diplomatski šovinizam utoliko veći.
U diplomaciju u SAD su prije mene odavde odlazili raznorazni agenti AID-a, šverceri oružjem, ljudi sumnjive ratne prošlosti, no nikada se protiv nekog u BIH nije digla tolika hajka i provela ovakva ideološka fetva, kao da će mojim odlaskom u SAD kompletna propaganda bošnjačkih NGO organizacija po SAD-u biti preko noći raskrinkana. Tako da sam stvarno počeo više cjeniti sebe, i osjećam se nekako moćno. Bez zezancije.
Sve ja to lijepo pojasnim Edini, ali uzalud. Ni “P” od patriotizma na Patriji. Štoviše nakon što sam joj sve to lijepo pojasnio Edina Latif me, mrtva hladna pita je li mogu ja njoj to poslati u obliku izjave na memorandumu generalnog konzula.
Tada sam shvatio da je vrag odnija šalu, i da moj jezik i jezik Edine Latif poptuno različit gđo Kordić.
Iako sam joj nekoliko puta ponovio da ja nisam preuzeo tu funkciju ona me na kraju razgovora traži izjavu na memorandumu. To je kao da kažeš “Hej Edina ja ti nisam doktor!”, a ona kaže “Dobro, bolan, možeš li mi sada udariti pečat na recept?!”
Vidite gđo Kordić, kako različitim jezicima mi pričamo i koliko je velika potreba uspostave kanala na hrvatskom jeziku u BIH. Ma koliko Vas vaši drugovi iz Sarajeva uvjeravali suprotno.
Ispričao sam Edini da je meni javljeno posredno iz SAD amabasade u Sarajevu kako će me blokirati. I to upravo dok sam doručkovavao s njihovim predsjednikom Obamom. Pa kad su to čuli bilo im malo neugodno. Obama je održao jedan fantastičan govor, u kojem je nekoliko puta citirao navode iz Novog Zavjeta. Govorio je o nadi koju nam Bog daje u borbi protiv straha. A par tisuća ljudi s poštovanjem ga je slušalo. Njega američkog predsjednika. Meni je to bio šok. Pitao sam se kako bi Obama prošao kod nas. Koliko bi trebalo da ga dežurni moralisti nazovu klerofašistom? Dizdarevići, Kukići, Žbalićke. Ljudi onog režima. Ljudi ovog režima. Ljudi režima. “Veliki prijatelji” najdraže ambasade.
Meni je, dakle poznat razlog zbog kojeg mi SAD ambasada u Sarajevu uskraćuje egzekvaturu za SAD, ali sam istovremeno zamoljen da taj razlog javno ne objavljujem. Ne znam čega se to stide javno iznijeti. Doduše i mene bi bilo malo stid da sam na njihovom mjestu. No činjenica je eto da SAD ambasada drži do svojih diplomatskih procedura kada trebam štititi ja njih no ne ni onda kada oni trebaju štiti mene.
Jer danas čitam kako Edina Latif tvrdi kako su joj se odgovorili iz ambasade. Ostaje pitanje koji sad Zijo je to javio Edini? Tko je nova krtica? Latifova to neće da kaže.
Ovim putem, molim ambasadu, ukoliko ona doista ima posebno uspostavljene diplomatske odnose s Edinom Latif, da preko nje slobodno objavi javnosti koji je to razlog zbog kojeg me blokiraju tako da i ja s njim mogu ići javno.
Taj razlog smatram smiješnim i protivnim svim američkim principima demokracije o kojem bih trebao informirati i sam St. Deparment i prijatelje iz Kongresa koje sam tamo upoznao.
Taj razlog odbijanja je ujedno dokaz da od obećanja koje je Njena ekselencija iznijela, kada je došla u našu zemlju, nema ništa. Veleposlanica Cormack je tada kazala da će po cijeloj BIH zastupati ideale Abrahama Lincolna. Pozivanje na Lincolna zvučalo je kao svjetlo na kraju tunela, kao konačna kapitulacija Moonove politike u BIH. Jer Lincoln je bio borac za pravdu, za slobodu, na strani malobrojnijih i slabijih. Zagovarao je jednakopravnost. Ukinuo ropstvo. Borio se za poreznu jednakost federalnih država. Moon je štitio velike. Velike igrače krupnog kapitala i velike nacionalne projekte u BIH.
Lincoln je na kraju i ubijen, jer se borio da oni koji su bili označeni kao ljudi krive boje kože postanu ravnopravni.
Stoga je ovo “ne damo ti egzekvaturu” jako daleko od Linkolnovih principa na koje su se pozivali.
Blokiran sam jer sam to što jesam. Građanin države u kojoj imaš obveze ali ne i prava. Građanska prava. Jer si pripadnik malobrojnijih, koji kritiziraš silu brojnijih. I nešto što si smatrao nepravdom. Recimo Platformu.
Pisao si protiv nas!? Koristio si Freedom of Speech!? I ti bi takav u USA?!
Nakon cijele ove priče u zraku ostaje tek par pitanja koja ja Edini ne smijem postaviti, jer se bojim da ih neće razumijeti:
Koji Zijo iz ambasade je utjecao na Veleposlanstvo da blokira moju egzekvaturu. Osim Zije za imenovanja gospođa po Sloveniji na kojem šalteru sjedi Zijo za blokade diplomata po Hercegovini?
Kada će nam ambasada konačno priopćiti imaju li ili nemaju utjecaj na “nezavisno” Tužiteljstvo BIH?
Kako da im vjerujemo da će predvoditi borbu protiv korupcije kada su na sudovima za korupciju i danas njihovi ministri koje su prije 4 godine ugurali na vlast?
Je li BIH država ako joj borbu protiv korupcije predvodi strana ambasada?
Koja Zijo je 4 godine štitio Lijanovića od kaznenog procesuiranja?
I na kraju da zaključim.
Svi oni koji misle da su mojim zaustavljanjem odlaska na ovu funkciju pobjedili varaju se. Pobjedila je destruktivna politika sarajevskog unitarizma. Pobjeda destruktivnog nije pobjeda nego poraz za BiH.
Osam punih godina Sarajevo je majoriziralo i kroz uzurpaciju hrvatske kvote diplomacije u BIH. Hrvati zbog toga nisu pisali protestna pisma. Nemamo pojma što je o hrvatskom pitanju i budućnosti BIH po Italiji govorio Nerkez Arifhodžić ili po SAD-u od Komšića postavljena Jadranka Negodić. Koje su plaćali i Hrvati iz BIH.
Nakon osam godina, Hrvati u BIH konačno sami postavljaju svoju diplomaciju i Sarajevo, točnije jedan njegov destruktivni dio, ponovno ima obraza kadrovirati iako je svjesno koliko je takav potez loš za nekakvu integraciju BIH društva.
Jedini sam nestranački kadar u cijeloj BH diplomaciji. Od imenovanja sam pod konstantnim ideološkim linčom. Emir Suljagić koji je protiv mene vodio javni linč, danas izbjegava primiti tužbu koju mu uručuje moj odvjetnik i živi od novaca BH građana kroz institut bijelog hljeba. Protiv njega “nezavisno” državno tužiteljstvo ne diže optužnice.
U ovih osam mjeseci mogao sam sjesti na BH proračun i uzimati lijepe novce. No eto nisam.
Nerkez Arifhodžić, nakon što se najeo novaca iz hrvatske kvote BH diplomacije, ovih dana hoda po Italiji gdje mu ručkove plaća RH veleposlanstvo. Malo mu hrvatskih para iz BiH pa mu dobro dođu i proračunski novci iz RH.
To Vam je draga gospođo Kordić, ukratko jedna priča o govoru naroda slovinskoga u BIH. O našem suštinskom nerazumijevanju na navodno istovjetnim jezicima. Volio bi da vas ovaj slučaj malo korigira u vašim budućim lingvističkim stajalištima.
Jer vidite, Edina Latif i ja inače bez problema komuniciramo. Problem je tek samo u tome što se apsolutno ništa ne razumijemo.