U časopiu Musavat, broj 2 iz 1907. godine objavljen je tekst:
“Predaja duhana.
Lanjske godine otkupni uredi duhana u Mostaru i Ljubuškom nijesu se obazirali na naše mubarek dane Bajrami-šerifa, nego su redovno radili kao i da nije nikakova svetkovina, a Muslimani koji nijesu pristupili otkupnom uredu izgubili su svoj godišnji hak. – Ovo nije pravo, nego očita nezakonitost koja otvoreno udara po svetinji naše vjere i po našim bitnim materialnim interesima, pa stoga odlučno tražimo da se ta nepravda ove godine ne ponovi”.
I prije austrougarske okupacije duhan je bio raširen po cijeloj Hercegovini, a fra Petar Bakula 1865. godine piše da u Brotnju (današnja opština Čitluk) gotovo svaka kuća uzgaja duhan. Tako je bilo i u ostalim područjima južne Hercegovine.
Valja napomenuti da je velike zasluge za širenje duhana u Hercegovini imao Ali-paša Rizvanbegović. Za njegove vladavine „kukuruz, krumpir i duhan morao je svako gojiti, bilo milom bilo silom, gdje je god to klima dopuštala“.
Austrougarska je vlast odmah zapazila visok kvalitet hercegovačkog duhana i stoga je vlastima bio cilj proizvesti što više kvalitetnog duhana. Istovremeno su dovedeni stručnjaci iz ostalih dijelova monarhije da rade na unapređenju proizvodnje. Bio je to početak stručnog rada u duhanu uglavnom kroz duhansku pokusnu službu i jaku kontrolu kvalieta. Godine 1875. Hercegovina je proizvela 150.000 oka duhana (oko 200.000 kg). Već 1888. godine, samo Tvornica duhana u Mostaru je proizvela 277.300 kg duhana za pušenje i nevjerovatnih 6, 127. 000 komada cigareta, koje su ručno motale vrijedne radnice, jednu po jednu. Te iste godine, Hercegovina je proizvela 3,100. 000 kg duhana, što predstavlja povećanje od nevjerovatnih 1 500 posto. Ove brojeve navodimo kako bi se uočio značaj i unapređenje proizvodnje u to doba.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
wpDiscuz