Published On: Wed, Oct 14th, 2020

Otkriveno da ljudi navodno u sebi imaju gen za regeneraciju očiju

Novo otkriće znanstvenika govori o tome da i ljudi imaju mogućnost regeneracije oka, poput nekih vrsta riba i guštera, ali da se taj gen tijekom razvoja čovjeka, negdje usput ”ugasio”.

Ozljede oka, točnije oštećenja šarenice, vodeći su uzroci sljepoće kod ljudi u cijelom svijetu, s obzirom na to da je osjetni organ vida izuzetno složen, sa svojim širokim nizom stanica štapića i konusa, koji detektiranu svjetlost unose i koji tako unose podatke o svjetlu u naš središnji živčani sustav.

Zbog toga je tkivo šarenice nemoguće obnoviti na isti način kao što bismo to učinili i s drugim oštećenim tkivom, poput kože ili kostiju.

Međutim, neke vrste zebri imaju mogućnost obnavljanja stanica šarenice oka, a budući da ljudi sa zebrama dijele 70 posto istih gena, uključujući i onaj koji im daje sposobnost regeneracije vidnog osjetnog tkiva, to ukazuje na mogućnost da i ljudi imaju mogućnost regeneracije šarenice oka.

Prema neuro-znanstveniku sa Sveučilišta Johns Hopkins Sethu Blackshawu, ta je sposobnost zapravo zadana postavka za mnoge životinje, no ljudi su je izgubili negdje tijekom svog razvoja.

“Naše ukupno istraživanje ukazuje na to da potencijal za regeneraciju postoji kod svih sisavaca, uključujući ljude, ali da je tu regeneracijsku sposobnost onemogućilo nešto tijekom razvoja ljudi”, objasnio je Blackshaw.

Za vrijeme rasta čovjeka u maternici, šarenica se formira kao produžetak vanjskog dijela mozga i središnjeg živčanog sustava, koji seže do stražnjeg dijela naših očiju.

Unutar šarenice, Müllerove stanice djeluju kao kućne pomoćnice i čuvarice naših očiju, čisteći neurotransmitere i razne krhotine unutar oka, istovremeno pokrećući imunološki odgovor po potrebi.

Kod određenih životinja, poput riba i gmazova, ove Müllerove stanice također regeneriraju neurone koji prenose primljene svjetlosne signale iz očiju u mozak na obradu.

Neuro-znanstvenik Thanh Hoang i njegov tim iz Johns Hopkinsa ispitivali su gene pronađene u stanicama ribe zebrice, pilića i miševa, nakon čega su promatrali kako te tri vrste reagiraju na ozljede šarenice.

Kao što se očekivalo, geni su aktivirali imunološki odgovor kako bi pomogli očistiti oštećeno tkivo i kako bi se mogli boriti s nadolazećom infekcijom. Međutim, u stanicama sisavaca kod miševa mreža tada potiskuje gene prije nego što se počnu transformirati u stanice za regeneraciju, kao što to čine u drugim vrstama koje nisu sisavci.

Baveći se osnovnim mehanizmom koji upravlja stanicama, znanstvenici su uspjeli ”uvjeriti” stanice na započinjanje obnove šarenice kod odraslih miševa. Znanstvenici sumnjaju da bi gubitak ove regeneracijske sposobnosti mogao nastati kao određena vrsta razvojnog kompromisa, zbog kojeg su se sisavci mogli bolje boriti protiv parazita i ostalih nametnika, ali po cijenu naprednijih sposobnosti regeneracije tkiva.

“Znamo da određeni virusi, bakterije, pa čak i paraziti mogu zaraziti mozak. Moglo bi biti pogubno ako bi se zaraženim moždanim stanicama omogućio rast , jer bi tako širile infekciju kroz živčani sustav”, rekao je Blackshaw.

Još smo uvijek daleko od faze u kojoj će ljudi moći regenerirati oštećene složene senzorne organe poput oka, ali ovakvo istraživanje otvara sasvim nove mogućnosti za buduća istraživanja i može pružiti malo svjetla na kraju tunela za teška oboljenja oka, kao što je sljepoća oka uzrokovana ozljedom.