On je najčuvanija HDZ-ova tajna – Plenkijev vunderkind

Vitak je kao afganistanski hrt, mlad, visok, modrook, obrazovan, uvijek elegantno odjeven. Karlo Ressler dobro izgleda i drži se sjene – ovo drugo je pouzdan znak političke pameti. Da je njegov poočim Vladimir Šeks bio tako samozatajan, sad bi bio politički živ i vukao konce iz sjene, no Šeks se gurao na pozornicu, razmetao, preuveličavao svoj značaj – Plenkoviću je nevjerojatno digao tlak hvalisanjem da je baš on autor ideje o zamjeni Mosta HNS-om – čime je svima dodijao, pa se netko obaviješten dosjetio da se njegovo kodno ime provlači kroz desetke stranica dosjea Zlatka Bagarića, pa se Šeks politički samoubio vlastitim egom.

U tom smislu njegov neslavni kraj nalikuje kao jaje jajetu na kraj njegova najvažnijeg antagonista Stjepana Mesića, koji je poput njega bio zdravstveno trajno nespoban za mirovinu, pa se umjesto čuvanja unuka izložio ubojitoj arhivskoj vatri, koja ga je na kraju i spržila. Vladimir Šeks ni sad ne može preboljeti umirovljenje, pa koristi svaku priliku da se promovira, makar i u društvu davno otpisanih desničarskih ridikula. Time samo uvećava razmjere štete koju je počinio sam sebi, a u HDZ-u ne žele dopustiti da kolateralna žrtva toga egotripa bude njegov posinak, po logici – očevi jedoše kiselo grožđe, djeci trnu zubi.

Ressler je ovih dana imenovan koordinatorom izrade HDZ-ova programa za europske izbore, član je Povjerenstva za Statut HDZ-a i savjetnik premijeru Andreju Plenkoviću. Plenki ga je malo pogurao i na kontinentalnom planu pa je Karlo nedavno izabran i za podpredsjednika mladeži Europske pučke stranke. Zbog sijaseta stranačkih funkcija sve više se pojavljuje po medijima i sve je očitije oko koga Plenki želi graditi novi HDZ. Gostovanja na televiziji uz rasprave o brojnim temama samo će mu povećavati utjecaj u stranci i ugled u javnosti.

– Suradnici koji rade s Resslerom već godinama naglašavaju da su ocjene o utjecaju Vladimira Šeksa na njegov napredak u stranci i politici preuveličane i zlonamjerno interpretirane – ispričao je svojevremeno izvor Expressa dodajući kako je mladi Ressler autonoman i iznimno obrazovan.

Ressler je, kažu, vrlo konzervativan, pobožan, smjeran – a onda postavljaju potpitanje, “podsjeća li vas to na Vladimira Šeksa”?

MARKO LUKUNIĆ (PIXSELL)

Točan odgovor glasi – nimalo, prije nalikuje na njegovu suprotnost. Šeks je bio komunistički tužitelj, kavanski provokator Udbe, koji je u pijanim stanjima zaboravljao što govori, pa bi kavanski gosti isprovocirali njega umjesto da on isprovocira njih. Kad je Šeks počinio seriju pijanih ispada, morali su ga uhititi jer je ispalo da je svemoguć u rušenju poretka i da mu nitko ništa ne može. To doista ni na koji način ne nalikuje profilu konzervativnog, katoličkog političara nesavladive domoljubne orijentacije. Posinak – tvrde oni koji ga poznaju – nije takav.- I sam pogled na Resslerovu biografiju trebao bi biti dovoljan da eliminira brojne špekulacije. Ressler je pokazao da je u životu sve ostvario zahvaljujući vlastitom predanom radu i sposobnostima – s 27 godina otac je dvoje djece, oženjen za pravnicu Karlu Ressler, magistar prava s prosjekom 4,9, koji je studij završio godinom dana provedenom na Sveučilištu u Sheffieldu, pri kraju je s doktoratom započetim na Sveučilištu u Freiburgu te govori tri strana jezika – govori naš sugovornik.

Ukratko, čovjek je koji je vrlo mlad izgradio vlastiti svjetonazor i prepoznao što su mu životni prioriteti i jedan je od onih koji se danas na hrvatskom tržištu traže

Karlo Ressler u svojoj je biografiji na stranici Europskih pučana napisao da je od 18. godine “engadgement” s “Croatian Democratic Union”, što je neki nepažljivi novinar preveo kao “oženjen od svoje 18. godine”, a to je neistina ako se misli na građanski brak sa suprugom, a ne politički brak sa strankom. No i Ressler i supruga su bliski i prema političkim idejama. Na Facebook profilu Karlove supruge Karle istaknuta je fotografija na kojoj se vidi da je na referendumu o braku glasovala “ZA” (brak muškarca i žene), ali Karla Ressler je aktivna i u udruzi Vigilare. Karlova supruga bila je članica Mladeži HDZ-a, a poznata je i kao aktivistica prolife scene koja okuplja protivnike pobačaja.

Na TradFestu, održanom u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, Karla je sudjelovala na okruglom stolu pod nazivom “Ljudsko dostojanstvo: Pravna situacija, borba za nerođeni život i suprotstavljanje rodnoj ideologiji”, gdje je iskazala vrlo konzervativna uvjerenja, doduše – u odnosu na poljske goste, umjerenija…

“Jedina žena koja se okupljenima obratila u dva dana TradFesta bila je Karla Ressler, magistra prava, čiji je suprug Karlo Ressler savjetnik premijera Plenkovića i posinak Vladimira Šeksa”, izvijestile su Novosti. Upitana što kao žena i majka misli o temama skupa, Ressler je abortus nazvala “nepoželjnim društvenim fenomenom”, na što je oštro reagirao (Poljak) Kwaśniewski. Ponovio je da abortus uvijek treba nazivati pokoljem. U konačnici su se sudionici složili da im je zajednički cilj isti, a sam Kwaśniewski je rekao da “radi njegova ostvarenja moraju biti prepredeniji”. Ova diplomirana pravnica 2015. dala je naslutiti da bi bilo potrebno drugačije zakonski regulirati pitanje pobačaja. Tad je na prolife skupu rekla kako je “iznimno bitno naglasiti važnost zaštite života od začeća do prirodne smrti, ali i otvoriti raspravu o zakonskoj regulativi o abortusu”.

– Nismo politička organizacija i ne želimo da nas politika oblikuje, upravo suprotno, mi želimo oblikovati politiku – rekao je tad Vincent Vice Batarelo.

Karlo Ressler ulazi upravo u politiku, na veliku scenu. Kada je imenovan šefom radne skupine koja će oblikovati Statut HDZ-a nastale su dvojbe nije li time samo prikriven udio Šeksa u pisanju statuta.

Ta opcija zvuči vrlo logično – ako je i jedino moguće, no iz HDZ-a su govorili kako Ressler nije postavljen kao produžena ruka Vladimira Šeksa, nego obrnuto. Jednako je važna vijest da radnu skupinu ne vodi Davor Ivo Stier, koji nije skrivao ambicije da stranku usmjeri u drugom pravcu, a možda i preuzme Plenkovićevu poziciju. Andrej Plenković nije, naravno, ni pomišljao prepustiti Stieru krojenje pravila o kojima će ovisiti njegova politička koža. Nakon Stierove iznenadne demisije, pustio je Stiera da u tišini odžaluje gubitak ministarske pozicije nadajući se da će mu biti povjereno pisanje statuta, a onda hladno priopćio da će statut pisati njegov čovjek.

“Karlo Ressler će biti na čelu radne skupine. Statut želimo modernizirati”, rekao je nakon sjednice predsjedništva i nacionalnog vijeća HDZ-a, što je značilo da se Stier može pozdraviti s idejom da će Plenkoviću izmaknuti statutarno tlo pod nogama.

Prema prijašnjem statutu, predsjednika HDZ-a biraju svi članovi stranke prema načelu “jedan čovjek – jedan glas”. Tomislav Karamarko prvi je izabran prema tom pravilu, no on je bio siguran pobjednik iz tri razloga. Prvi je da nije imao protukandidata. Drugi je da je u vrijeme izbora imao pod kontrolom, preko Milijana Brkića, sve bitne organe i tijela stranke ili barem većinu pa je dobio oko 92.000 glasova. Treći je da su glasove brojili ljudi pod kontrolom pa je iznenađenje bilo isključeno.

Nakon Karamarkova pada Plenković je također biran po načelu “jedan čovjek – jedan glas”. Nije imao protukandidata, a jedina važna stvar bila je da dobije više glasova od Tomislava Karamarka kako bi stekao legitimitet kao novi lider stranke. I, gle čuda, Plenković je dobio 5000 glasova više od prethodnika.

Uz njega je opet bio vjerni Brkić, koji se pobrinuo da sve ide prema zamislima. Davor Ivo Stier predložio je da novi statut definira istodobni izbor ključnih ljudi HDZ-a prema načelu “jedan čovjek – jedan glas”, a ne samo predsjednika. Ta odredba i ranije je postojala u statutu, ali nije primjenjivana. To bi u izbore unijelo moment iznenađenja. Takve bi izbore bilo teško kontrolirati, prijetila bi opasnost od rasula – ako stranka ne bi imala jedan centar koji sve drži pod kontrolom – a ako bi se takav centar i pojavio, izbori bi se opet sveli na farsu. Plenković to ne želi i čini se da u svojim rukama drži alate koji će to i onemogućiti. Prema svemu sudeći, Ressleru je uspjelo izraditi statut kakav odgovara Plenkoviću, što je bio još jedan plus u šefovim očima i jedan korak bliže usponu na veliku pozornicu.

– Da je htio Šeksov utjecaj na izradu Statuta, Plenković ga je jednostavno mogao staviti makar za člana Radne skupine. Plenković ne bi Resslera zadužio da upravlja složenim procesom izmjena statuta HDZ-a da se već nije dokazao kao izvrstan pravnik i da ne dijele istu viziju HDZ-a. Stoga ga je pogrešno i površno promatrati samo kroz prizmu Vladimira Šeksa – naprotiv, Resslerovo imenovanje na čelo Radne skupine je možda dosad i najsnažnija, najizravnija Plenkovićeva poruka početka jedne nove generacije i modernizacije HDZ-a – kazao nam je dobar poznavatelj prilika u stranci.

PATRIK MACEK (PIXSELL)

Svojeg očuha, kažu hadezeovci, Ressler jako poštuje, no kažu da on ima svoj put.

– Netočne su teze o njemu kao tobožnjoj ‘zlatnoj mladeži ili zlatnoj žlici’, jer svi koji su upoznali Resslera mogu svjedočiti da je riječ o vrlo pristojnoj, vrijednoj, skromnoj i samozatajnoj, a opet pristupačnoj osobi, koja ni po jednoj svojoj osobini ne pripada elitizmu ili ‘zlatnoj mladeži’. Ressler je imenovan na čelo Radne skupine zato što mu Plenković vjeruje te cijeni njegova znanja i sposobnosti, a surađuju već dugo i uspješno – zaključuje HDZ-ovac.

Karlo Ressler je radio kao Plenkovićev asistent u Europskom parlamentu, bio u ekipi koja je nosila potpise za sastav Plenkovićeve vlade Kolindi Grabar Kitarović, odradio je vježbeničku praksu u odvjetničkoj kancelariji koju vodi supruga Miroslava Šeparovića. Potpredsjednik je mladeži Europske pučke stranke.

– Ressler je pokazao da je, iako vrlo mlad, u stanju uhvatiti se u koštac s najozbiljnim pitanjima. Dok je Plenković bio u Europskom parlamentu, kao pravnik u njegovu uredu radio je na vrlo zahtjevnim slučajevima i dokumentima, dao je veliki doprinos izradi nekih rezolucija, poput one o Šešelju, BiH, raspravi o izbornom procesu u EU, transparentnosti europskih institucija, a već više od godinu dana je i član Središnjeg izbornog povjerenstva HDZ-a, najvišeg stranačkog tijela koje nadzire pravilnost provedbe izbornih ciklusa. Sve je više praksa u brojnim strankama EPP-a, čak i u zemljama sa znatno većim političkim i demokratskim iskustvima nego u Hrvatskoj, da na istaknutim pozicijama u stranci i državi prigodu dobivaju mladi i obrazovani ljudi – uvjeravaju nas u HDZ-u.

Nkead je bil omanje poznato da je, uz Resslera, i mladi Marko Milić, sin Gorana Milića, osoba od najvećeg povjerenja šefa HDZ-a. Jednog dana vidi se, rekao je svojedobno za Express, kao političar koji je dobre i loše strane te profesije mogao gledati iz prve ruke, kao suradnik Andreja Plenkovića iako ga kad se učlanjivao u stranku nije pozvao. Da uživa premijerovo povjerenje dokazao je kada je preuzeo odgovornu fotelju glasnogovornika Vlade.

Student pete godine prava učlanio se, naime, s 18 godina u HDZ, i to 2011. godine, kad se znalo da ta stranka, obilježena aferama bivšeg šefa Ive Sanadera, silazi s vlasti. Jednako tako ni pozicioniranje Resslera na odgovorne dužnosti u HDZ-u nije nikakav izuzetak, naprotiv, on je jedan od onih koji su budućnost HDZ-a kao moderne stranke desnog centra.

Kako izgleda vizija moderne stranke desnog centra? Hoće li se ona podudarati sa zamislima Željke Markić, Vincenta Batarela i drugih konzervativaca koji dosad nisu imali pristupa definiranju ideologije HDZ-a? To u ovom trenutku nije poznato. Hrvatska politika u zadnjih stotinu godina nikad nije imala jako kršćanski orijentiranu stranku. Ante Starčevićbio je izrazito antiklerikalno raspoložen, no on je nalikovao na smjernog ministranta naspram Stjepana Radića, koji je lansirao doskočicu “popovi-lopovi”, koja bi danas, u vrijeme svećenika koji više vole Mercedese i vile od evanđelja, imala dosta uspjeha. I Antunu i Stjepanu pojam “klera” značio je – kako smo već jednom pisali – neku vrstu psovke.

“Pustite narod kamo hoće. Neka mu pop ne mieša u Vjeru politike, a niti u politiku neka ne mieša Vjere, pa ćemo vidjeti koliko naroda imadu popovi za svoju stranku, a koliko su naroda Vjerom dovukli u druge stranke. Neka i seljaku jednom svane vedar proljetni dan bez laži”, napisao je svojedobno Antun Radić, učen čovjek, popularni pučki prosvjetitelj.

U nastupu u Krašiću, u rujnu 1924., Stjepan Radić je rekao: “Svećenici,odnosno biskupi su učitelji vjere i njih kao takve slušamo u crkvi, pa i izvan crkve. Ali kad vjeru pomiješaju s politikom, i to s ovakvom poganom politikom osvete, krvi, oholosti i proždrljivosti, onda nisu učitelji, nego rušitelji vjere i Crkve”.

U istom je govoru rekao: “Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih”.

O Crkvi ovako, gotovo nikad, nije govorio ni Tito, a HDZ je u biti uskočio na mjesto HSS-a u hrvatskoj političkoj tradiciji postavši – baš kao i stranka braće Radić – stožernom političkom organizacijom hrvatskog naroda. Usput treba dodati da su i drugi najutjecajniji politički pokreti u Hrvatskoj, od ustaškog do komunističkog, manje ili više radikalno zaobilazili Kaptol.

Može li takav zaokret HDZ-a prema demokršćanstvu imati političke šanse? Možda i može, jer je Hrvatska – kao i veći dio Europe – pod sve većim utjecajem Crkve i klerikalnih pokreta. No Plenkoviću je ideologija manje važna od vlasti. On ime velike karijerne ambicije koje može zadovoljiti samo na europskoj – ili svjetskoj pozornici – a za to mora ostati u sedlu.

Kao premijer čija je vlada propala prije kraja mandata, njegove šanse dramatično padaju. On to zna i zato pod svaku cijenu čuva Vladu, makar i uz pomoć Sauche, Glavaša, Vrdoljaka i drugih koji ne uživaju osobitu reputaciju u Hrvatskoj. Čini se da bi se toj većini mogao pridružiti, prema potrebi, i odbjegli mostovac Vlaho Orepić, a HDZ je već u svoju galaksiju uvrstio Ivicu Relkovića, čovjeka koji je činio pola udarne snage Mosta. Time su na desnici raskrčili prostor.Živi zid im nije opasnost – oni nemaju teren, njihova je popularnost nalik na onu Mirele Holy s ORaH-om – i do sljedećih izbora njihov će zenit proći. Uz Davora Bernardića HDZ se ne mora bojati parlamentarnih izbora.

Resslerov konzervativni profil moguća je osnova oko koje će se oblikovati novi konsenzus – zamislivo je da Davor Ivo Stier i članovi povjerenstva za novi statut pristanu na to da stranku i dalje vodi Plenković, ali da ona, zauzvrat, svjetonazorski ode znatno desnije. Kako god bilo, Andreju Plenkoviću ipak preostaje jedan jak argument – on zasad nema ozbiljnog protukandidata koji može dobiti nacionalne izbore i privući u koaliciju s HDZ-om dovoljan broj manjih stranaka. To je dovoljno jamstvo protiv rušenja Vlade i Plenkovića – tko god bi rušio njega, morao bi preuzeti rizik da time ruši i sebe, a takvih kamikaza u našoj politici baš i nema..