Jedan od skribomana GS-a, bošnjačke ekstremno hegemonističke stranke u autorskom članku za portal Vijesti.ba napisao je kako je u petak, 17. veljače 2017. godine, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA formirao “Bošnjačku autonomnu oblast”, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
Tog je, naime, dana Izetbegović okupio bošnjačke stranke i udruge u Gradskoj vijećnici, u sarajevu, kako bi se konsultirao oko davanja podrške agentu BiH pred Haškim sudom, Sakibu Softiću, kojem je još prije 7 godina istekao mandat, da podnese zahtijev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Haagu protiv Srbije po optužbi BiH za agresiju i genocid.
-Dominantno bošnjačka politička volja prvi put u povjesti ove zemlje napustila je institucije i donijela odluku, navodno u ime Bošnjaka i ‘patriota’, da pokrene zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz veljače 2007., u sporu između BiH i Srbije, napisao je Suljagić, primjećujući kako tijelo koje je donijelo tu “odluku” ne postoji u Ustavu i Izbornom Zakonu.
-Nema nikakav legitimitet niti legalitet. Riječ je o skupini izabranoj nasumice i navrat-nanos i sakupljenoj u Vijećnici u svrhe podjele odgovornosti, točnije skrivanja odgovornosti za deset godina javašluka koji graniči s veleizdajom. To su pitanja koja se tiču suštine legitimiteta i ako hoćete legaliteta, pravne osobe, države Bosne i Hercegovine, pojašnjava Suljagić.
Izetbegovićev postupak on uspoređuje s postupcima čelnika SDS-a kada su pred početak rata proglašavali srpske autonomne oblasti u BiH.
-Ono što su Izetbegović i njegova klika uradili u petak se po posljedicama puno ne razlikuje od ono što su 1991. godine radili Radovan Bjelica i Mirko Šarović, na Romaniji i Sarajevu ili Radoslav Brđanin u Krajini, Rajko Dukić u sjeveroistočnoj Bosni. Riječ je je uspostavi paralelnih mehanizama odlučivanja. U petak je i službeno započeo proces koji je Daniel Conversi, opisujući raspad bivše Jugoslavije, opisao kao „secesija iz centra“, primjećuje Suljagić.
-Nemoj mo se zavaravati. Bakir Izetbegović ovo nije uradio samo da bi podijelio odgovornost. To je samo jedan, vjerojatno manje bitan aspekt otvorenog podrivanja institucija BiH. On, jasno je, istinski vjeruje u to da Bošnjaci „ne trebaju biti na istom satu za struju“ s Hrvatima i Srbima, Ostalima i dosad je uradio sve što je naumio u tom smislu.
No, pod priključkom “na isti sat za struju” Suljagić ne podrazumjeva ravnopravnost, već suprotno, da Bošnjaci troše, a Hrvati plaćaju. On Bakira ne optužuje što je djelovao izvaninstitucionalno, već što nije osigurao da u Predsjedništvu na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva ne sjedi bošnjačka marioneta, koja bi slijedila bošnjačku političku volju i davala joj legalitet i legitimitet državnih odluka, pa i u slučaju zahtijeva za revizijom presude protiv Srbije. On optužuje Izetbegovića kako je Čoviću “isporučio sve- ekonomski temelj nove Herceg-Bosne i sljedeći korak je, zaključuje Suljagić, da mu kroz parlament isporuči i drugu, odnosno treću izbornu jedinicu”.
Suljagić navodi kako za izvanistitucionalno donošenje odluke, kako kaže- na minderu- ne bi bilo potrebe da je SDA “učinila sve da na mjesto člana Predsjedništva iz reda Hrvata dovede nekoga kao Dragan Čović”, zanemarujući da su Čovića izabrali Hrvati, a njegovog prethodnika Komšića “doveli Bošnjaci”, pa zaključuje:
-Da se danas na Čovićevom mjestu nalazi Hrvat građanskih uvjerenja, da ne kažem iz političke stranke građanske orijentacije, odluku o pokretanju revizije bi bilo moguće donijeti u skladu s Ustavom i kroz institucije države BiH. Valjda zato Izetbegović hoće da tu mogućnost zauvijek osujeti dajući Čoviću izbornu jedinicu koja će jamčiti da zauvijek HDZ-ov kandidat bude član Predsjedništva. I zato odluku o reviziji presude nije bilo moguće donijeti kroz institucije. Jer, da podsjetim, Sakib Softić je prvobitno dobio ovlaštenja agenta od Predsjedništva BiH u čijem su sastavu bili Beriz Belkić, Jozo Križanović i Živko Radišić, podsjeća Suljagić.
Podsjetimo, Jozu Križanovića, iz Suljagićeve bivše stranke SDP-a, svojevremeno je na poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH nametnula međunarodna zajednica, odnosno OHR, smjenivši prethodno legitimnog predstavnika Hrvata Antu Jelavića.
Ovaj Suljagićev tekst jasno pokazuje kako on, a slično misle i ostali radikalni bošnjački političari Bosnu i Hercegovinu doživljavaju ne kao državu tri ravnopravna naroda, već kao vlastitu državu u kojoj će oni birati sebi podobne i lojane Hrvate i Srbe, koji će provoditi njihove odluke i stvarati privid multietničnosti. Upravo na takav način Milošević je srušio Jugoslaviju. Dobro je da pored ovih radikala koji nalikuju na Yobbik kod Bošnjaka jačaju umjerene nacionalne partije koje su za suživot sa Srbima i Hrvatima, i da Suljagić koji bi sutra dragovoljno donirao tuđu krv, polako postaje prošlost. Dajte mu hljeba da ne talasa.
HMS l Poskok.info