Moskva je ponovo demonstrirala svoje agresivne namjere odbijajući sudjelovanje na drugom mirovnom samitu koji će se održati u studenom 2024. Marija Zaharova, glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova, jasno je dala do znanja da Kremlj nema namjeru sudjelovati u tzv. „Bürgenstock procesu“ te kako taj proces nema nikakve veze s postizanjem mirovnog dogovora.
Zaharova je kritizirala tzv. “Zelenskijevu formulu” mira, smatrajući je neodrživom te isključivo usmjerenom na postavljanje ultimatuma Rusiji da se preda. Istovremeno, naglasila je kako je Moskva spremna na “ozbiljne prijedloge”, ali isključivo one koji uvažavaju situaciju “na terenu” i geopolitičku stvarnost, čime se zapravo pokušava izvršiti pritisak na Kijev za teritorijalne ustupke, što je, prema Levčenku, apsolutno neprihvatljivo za Ukrajinu.
Zelenski je, pozivajući Rusiju na mirovni samit, jasno dao do znanja da Ukrajina želi pravedan mir, a ne beskrajni rat, dok Moskva izbjegava bilo kakav konkretan dogovor i nastavlja svoju agresivnu politiku.
Levčenko naglašava kako je ključna međunarodna podrška Ukrajini, a Putinova Rusija, unatoč tvrdnjama o miroljubivosti, nastavlja prijetiti Kijevu, kao i kršiti međunarodne norme. Zelenski je jasno poručio na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a da Rusija mora biti prisiljena na mir jer je jedini agresor u ovom sukobu. Međutim, Kremlj se odupire svakom pokušaju da bude prisiljen na povlačenje, inzistirajući na ispunjenju svojih imperijalnih ciljeva.
Izjava finskog predsjednika Aleksandra Stuba o isključenju Rusije iz svih tijela UN-a zbog stalnog kršenja Povelje UN-a došla je u pravom trenutku. Rusija, zaključuje Levčenko, ne vidi mir kao plod međunarodnih pravila, već isključivo kroz prizmu sile.
Ukratko: Rusija, ponovno, koristi rat za postizanje teritorijalnih ciljeva. Ukrajina se neće povući ni pred kakvim pritiscima – podrška međunarodne zajednice je ključna. Pitanje je dokle će svijet gledati na kršenje Povelje UN-a bez posljedica za Moskvu.