Hercegovački tajkun Marijan Primorac, vlasnik kompanije Primorka iz Širokog Brijega, na najboljem je putu da dodatno poveća svoje golemo poslovno carstvo koje, prema neslužbenim procjenama Slobodne Bosne, vrijedi oko 120 milijuna KM.
Otkako je u svibnju 2014. na poziciju direktora Aluminija postavio Nikicu Ljubića (nećaka svoje supruge), Primorac je za nepunu godinu dana uspio preuzeti potpunu kontrolu nad najvećom mostarskom tvornicom. Prije pet mjeseci Slobodna Bosna je objavili da su tvrtke u vlasništvu Marijana Primorca ranije Aluminiju isporučivale plin i petrol koks, ali je poslovna suradnja, usporedno s jačanjem njegovog utjecaja na članove Uprave tvornice, značajno proširena.
Poduzetni je širokobriješki biznismen postao posrednik u nabavci glinice iz tvornice Birač u Zvorniku i švicarskog Glencora, a potom i „suhih uložaka”, koje kupuje od Aluminijskog kombinata u Podgorici. Istodobno su mjesečne fakture Aluminija prema Primorčevim tvrtkama sa pet milijuna KM narasle na gotovo 15 milijuna maraka, procjenjuje list.
Milijunski ugovori bez odobrenja Nadzornog odbora
Sudeći, međutim, prema posljednjim informacijama, Marijan Primorac ne planira stati samo na nabavci ključnih sirovina, unatoč monopolskom statusu u Aluminiju koji je osigurao u posljednjih godinu dana. Najnoviju je poslovnu šansu taj hercegovački veletrgovac cigaretama (dugogodišnji zastupnik Tvornice duhana Rovinj za BiH), kako stoje stvari, prepoznao u (pre)prodaji struje, a nakon što je menadžment Aluminija u ljeto prošle godine, bez suglasnosti članova Nadzornog odbora, dogovorio kupovinu električne energije od firme ProEnergy d.o.o. Mostar, tvrtke- kćerke istoimene zagrebačke kompanije.
No, sve su prilike da je taj poslovni aranžman predstavljao samo „probni balon”, budući da je Marijan Primorac nedavno isposlovao da Primorka od 1. siječnja dobije sve potrebne dozvole i licence za opskrbu električnom energijom.
Prema neslužbenim podacima, iz izvora bliskih menadžmentu mostarske tvornice, računi Aluminija su i dalje blokirani, jer je prošle godine na naplatu pristiglo 50 milijuna KM kratkoročnih kredita. I iako Uprava kompanije bankama još nije ponudila plan reprograma, odnosno otplate duga, obveze prema tvrtkama u vlasništvu Marijana Primorca i njegovih poslovnih partnera se uredno izmiruju. Socijalni su mir novi vlasnici Aluminija, opet, kupili redovnim plaćama radnicima, ali se doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje ne uplaćuju.
Također, suprotno friziranim financijskim izvješćima, nije smanjen ni akumulirani gubitak iz prethodnih godina, u iznosu od 154 milijuna, iako stanje na svjetskom tržištu posljednjih mjeseci itekako pogoduje poslovanju Aluminija.
„Prodajna cijena po toni aluminija povećana je za 300 američkih dolara, što bi na godišnoj razini trebalo osigurati više od 66 milijuna KM prihoda. Zbog rasta tečaja američkog dolara moguće su dodatne uštede u iznosu preko 98 milijuna maraka, te još oko 14 milijuna KM godišnje na cijeni struje. Zahvaljujući efektima višeg tečaja dolara, veće premije i jeftinije struje, prihodi bi trebali porasti za oko 180 milijuna KM godišnje ili 15 milijuna maraka mjesečno. Kada bi se, uz to, ugovori s dobavljačima sveli u realne okvire, uštede bi bile još i veće. Odavno situacija u aluminijskoj industriji nije bila bolja, ali se bojim da će, sve dok benefite koriste samo Marijan Primorac i njegovi poslovni partneri, mostarski Aluminij ostati na infuziji”, objašnjava sugovornik Slobodne Bosne, koji je zamolio da ostane neimenovan, zbog straha da bi mogao ostati bez posla.
Podsjetimo da je novo poslovodstvo od svibnja prošle godine podijelilo otkaze svim zaposlenicima koji su „prokazani” kao bliski suradnici bivših članova Uprave.
Okršaj širokobrijeških tajkuna
Kontroverzni hercegovački tajkun Marijan Primorac u poslovni je aranžman s Aluminijem ušao 2013., u vrijeme direktorskog mandata Ive Bradvice. Koristeći vješto tešku financijsku situaciju u kojoj se mostarska kompanija nalazila Primorac je, navodno ponajviše zahvaljujući svojoj galantnosti, začas „stekao povjerenje” pojedinih članova Uprave, koji su ga predstavljali kao spasitelja poduzeća.
Vrlo brzo preuzima strateške ugovore i nameće se kao ključni dobavljač najvažnijih sirovina, bez kojih nema proizvodnja aluminija. Visoka zarada koja mu je takvim aranžmanima omogućena, dovest će Primorca u situaciju da kao njihov poslovni partner menadžmentu Aluminija posuđuje 2,5 milijuna KM za isplatu plaća radnicima.
Pojasnimo kako je 2013., i pored milijunskih dubioza, direktor Bradvica mjesečno zarađivao 14.000 KM, ostali članovi Uprave između osam i deset tisuća maraka.
U studenom 2013., nakon što je Aluminij, prema svim poslovnim pokazateljima, već bio pred bankrotom, Ivo Bradvica podnosi ostavku i uz izdašnu otpremnimu – isplaćeno mu je preko 160.000 KM, napušta tvornicu.
Privremeno ga zamjenuje Vjekoslav Domljan, ali se žurno raspisuje natječaj za novog direktora, na koji se prijavljuju kandidati bliski ili Marijanu Primorcu, ili federalnom ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerku Ivankoviću Lijanoviću. Pojasnimo i kako je ministar Lijanović, jednako kao i njegov susjed sa Širokog Brijega, imao neskrivene ambicije da preuzme nadzor nad Aluminijem, ali se pokazalo da je Primorac, ipak, bio „ozbiljniji igrač”.
I iako se vlasnik Primorke u to vrijeme silno trudio da na poziciju direktora instalira Davora Šimića, nedostatak političke podrške SDP-a, odnosno federalnog premijera Nermina Nikšića, presudit će da u siječnju prošle godine članovi Komisije izaberu Željka Kordića.
Novi je direktor, još za trajanja natječajne procedure, spremio elaborat o stanju u poduzeću, koji je predstavio Komisiji, odmah po pruzimanju direktorske funkcije napravio je plan restruktuiranja Aluminija, ali i analizirao ugovore s dobavljačima.
Prvi konkretan potez Željka Kordića bilo je rezanje nerealno visokih plaća, potom je povećao prodajnu cijenu aluminija, ali i naložio revidiranje svih štetnih ugovora s dobavljačima, procjenjujući kako će i u tom segmentu biti ostvarena ušteda od najmanje 40 milijuna KM godišnje. No, takav će mu redosljed poteza donijeti brojne neprijatelje, pa je poslije svega dva mjeseca Željko Kordić podnio ostavku, navodno i zbog ozbiljnih fizičkih prijetnji upućenih i njemu i njegovog obitelji.
Kordića je, posve očekivano, zamijenio Nikica Ljubić, dotadašnji šef Sektora komercijalnih poslova u Aluminiju, s tim da je presudnu ulogu u njegovoj promociji imao predsjednik Nadzornog odbora Mehmed Jahić, koji se već bio dobrano zbližio s Ljubićevim „mentorom” Primorcem.
Direktor bira članove Nadzornog odbora
Nikica Ljubić je najprije imenovan za vršitelja dužnosti, a koncem svibnja 2014., poslije formalno provedene procedure, izabran je za direktora poduzeća u naredne četiri godine. No, kako se za razliku od svog prethodnika Nikica Ljubić prioritetno pozabavio kadrovskim pitanjima, najprije je za člana Uprave, zaduženog za ekonomsko-financijske poslove, postavio Tomislava Lovrića, do tada menadžera u kompaniji Primorka.
Potom je uz pomoć Marijana Primorca na izrežiranoj Skupštini društva, koja je održana u studenom prošle godine, Nikica Ljubić imenovan i za predstavnika tzv. malih dioničara, i tako postao prvi direktor kompanije koji je izravno sudjelujovao u izboru članova Nadzornog odbora.
Istodobno se Marijan Primorac potrudio da, pored sarajevskog profesora Mehmeda Jahića i predstavnika malih dioničara, u novi Nadzorni odbor koji je imenovan koncem prošle godine, postavi i svog prijatelja Ivicu Galića, nekadašnjeg šefa Carinarnice u Mostaru. Stoga ne treba čuditi što su članovi Nadzornog odbora dopustili menadžmentu poduzeća da, unatoč lošim rezultatima, posluje posve autonomno, da nikome ne polaže račune, pa čak i kada je posrijedi zaključivanje ugovora višemilijunske vrijednosti, koji se dogovaraju bez javnih tendera i bez odobrenja Nadzornog odbora.
Financijski sunovrat
Financijski sunovrat Aluminija započeo je 2009., negativni je trend poslovanja nastavljen i naredne godine, ali je tada gubitak pokriven iz rezerve akumulirane dobiti. U 2011. mostarska tvornica je poslovala pozitivno, jer je te godine demontirana stara elektoliza. I mada se računalo kako demontirana tvornica vrijedi najmanje 25 milijuna KM, na koncu se ispostavilo da su proizvodni pogoni prodati kao staro željezo, za pet-šest milijuna maraka?! Godinu dana kasnije Aluminij iskazuje gubitak od 66 milijuna KM, a 2013., kada je između poslovodstva kompanije i federalne Vlade konačno dogovorena vlasnička struktura, čak 85 milijuna maraka. U to je vrijeme za predsjednika Nadzornog odbora imenovan profesor sarajevskog Ekonomskog fakulteta Mirko Puljić, njegov kolega Mehmed Jahić je bio član, dok je još jedan sveučilišni profesor- Vjekoslav Domljan bio pomoćnik direktora Ive Bradvice. Premda su u Upravi i Nadzornom odboru Aluminija sjedila tri doktora ekonomskih nauka, kompanija je ipak od Ekonomskog fakulteta u Splitu naručila eksternu analizu poslovanja, koja je plaćena 80.000 KM. Nakon što je, međutim, rezultate analize prezentirao Ivo Bradvica, skupo plaćena studija se svela na zaključak da je skupa struja glavni razlog lošeg poslovanja, odnosno, da bi Aluminij ostvario dobit da je, umjesto u Mostaru, izgrađen u Nevesinju.
Ljubićeva (Aluminijeva) strana priče
Na ovu priču reagirali su iz Alumija priopćenjem, u kojem pak, nisu ponuđeni odogovri na glavno pitanje – upravlja li Marijan Pirmorac Aluminijem.
“S obzirom na nekoliko izrazito nekorektnih insinuacija o stanju u Aluminiju, čak i izravnih optužbi za teže oblike nesavjesnoga poslovanja na račun članova Uprave Društva, objavljenih u nekim medijima, u prvomu redu u Slobodnoj Bosni, javnosti iznosimo rezime stanja u najvećemu bh. izvozniku, nakon zaključenja prvoga ovogodišnjeg tromjesečja, s usporedbom sa stanjem u kojemu je postojeća uprava zatekla poduzeće, preuzimanjem dužnosti krajem mjeseca travnja (v.d.) odnosno svibnja (imenovanje na četverogodišnje mandatno razdoblje) prošle godine. Pokazatelji koji slijede izvacima su iz opsežnijega izvješća koje je direktor Aluminija Nikica Ljubić poslao novoimenovanomu predsjedniku Vlade FBiH Fadilu Novaliću, kao i novomu ministru energetike, rudarstva i industrije u Vladi FBiH Reufu Bajroviću, kako bi ih upoznao s točnim podacima o stanju i poslovanju poduzeća u kojemu entitetska vlada baštini 44% vlasničkoga udjela”, stoji u reagiranju Uprave Aluminija.
Dodaje se kako je sadašnja Uprava preuzela Aluminij u katastrofalnomu stanju, na rubu pokretanja stečaja odnosno krajnje likvidacije poduzeća. Nagomilana dugovanja prema dobavljačima, prije svega prema Elektroprivredi HZHB, bila su veća od 230 milijuna KM. Došlo je do blokade Aluminijevih računa kod svih banaka, što je onemogućilo plaćanje tekućih obveza, a EPHZHB zaprijetila je potpunim prekidom isporuke električne energije zbog desetomjesečnoga izostanka plaćanja računa. Nadalje, Aluminij je zaostajao s uplatom dvaju plaća djelatnicima i s uplatom triju mjesečnih doprinosa na plaće, nije mogao naručivati niti osnovne sirovine za proizvodnju, a zbog dugogodišnjih zanemarivanja redovitih remonta ćelija i opreme poduzeću je prijetila havarija.
“Dolaskom ovoga upravljačkog saziva na čelo Aluminija, postigli smo dogovor o reprogramiranju dugovanja prema EPHZHB, nakon čega smo krenuli s otplatom dijela dugovanja, uredno izmirujući tekuće račune za utrošenu električnu energiju. Pristupili smo restrukturiranju svih zatečenih dugovanja, uspješno stabilizirali rad cjelokupne tvornice i vratili tehničke parametre u normalne okvire, a svojim smo sredstvima remontirali 26 elektrolitičkih ćelija, dvije ljevaoničke peći i drugu opremu, zaustavivši tako trend gubitka, čak i blago povećavši proizvodnju tekućega metala”, ističe direktor Aluminija Nikica Ljubić.
Naglasio je i to kako danas plaće i doprinose izmiruju redovito, kako su popravili značajno narušene međuljudske odnose, smirili nepotrebne tenzije, osigurali postojanost u opskrbi tvornice sirovinama i, što je posebno bitno, napravili internu reviziju svih ugovora s dobavljačima i s otkupljivačima te pristupili povećanju premija kupcima i snižavanju nabavnih cijena osnovnih sirovina, prije svega električne energije.
“Ishode novougovorenih uvjeta počeli smo osjećati postupno od druge polovice prošle godine, a najbolje su vidljivi usporednim prikazom operativne dobiti za prva dva mjeseca poslovanja u 2014. i u 2015. godini. Naime, riječ je o 25 milijuna KM boljega financijskog ishoda u 2015. godini”, poručio je Ljubić putem službenog priopćenja za javnost.