Prošlo je više od tri mjeseca od osuđujuće haške presude hrvatskoj šestorci iz BiH i tragične smrti generala Slobodana Praljka. Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću i Slobodanu Praljku tom su presudom potvrđene prvostupanjske kazne, te su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.
Ističući da je besramno tvrditi da su Hrvati, u trenutku dok se brane od ofenzive Armije BiH, vršili široko rasprostranjen sistematski napad na muslimansko pučanstvo, odvjetnica generala Praljka Nika Pinter prije nekoliko se tjedana ponovno osvrnula na presudu, u tijeku znanstvenog skupa HAZU „Pouke Haškog tribunala“.
Nedavno je u posebnom interesu medija bila istraga o protestnom samoubojstvu generala Praljka te pismo koje je pronađeno u njegovoj ćeliji, a naslovljeno na odvjetnicu Pinter.
Pinter je otkrila da je u omotnici zapravo bilo pismo za gospođu Praljak, a general ju je je naslovio na odvjetnicu kako bi sigurno došlo do njegove supruge. Komentirajući rezultate istrage Haškog suda, koja nije utvrdila nikakve nepravilnosti u osiguranju niti bilo čiju odgovornost, Pinter je rekla kako joj nije čudno što nisu utvrđeni nikakvi propusti jer da general Praljak vjerojatno ne bi učinio nešto na način da bilo tko drugi snosi ikakvu odgovornost za to.
Narod.hr: Možete li nam za Narod.hr reći koji su rezultati istrage koja je trebala utvrditi detalje o unošenju otrova u sudnicu Haškog suda?
Odvjetnica Nika Pinter: Istraga Haškog suda je obavljena još krajem prosinca i njezini su rezultati objavljeni na njihovim službenim stranicama. Istraga nije utvrdila nikakve nepravilnosti u odnosu na proceduru i UN-ove stražare. Također nije utvrdila ičiju odgovornost, niti način na koji je supstanca bila unesena.
Paralelno se vodi istraga nizozemske policije, koja još traje.
Narod.hr: Neposedno nakon dramatičnih događanja u sudnici, mediji su prenosili izjave nekih očevidaca koji su tvrdili da su vidjeli otrov i prije nego što ga je general ispio. Je li to moguće i kako to da se u tom slučaju nije učinilo ništa da se to spriječi?
Odvjetnica Nika Pinter: Ne vjerujem da je to moguće. Naknadno „svi znaju sve“. Da je bilo tko išta primjetio, ne bi se dogodilo ono što se dogodilo.
Mislim da je u svemu tome bitno da je to bila promišljena odluka, a nikako plod ishitrenosti ili afekta. S obzirom da je to bilo promišljeno, a budući da general nikada ništa nije radio na pola, nije ni ovaj čin napravio tako.
Narod.hr: O samom trenutku generalove smrti postoje različite informacije. Prema službenom priopćenju Haškog suda, general Praljak preminuo je u bolnici nekoliko sati nakon što je popio otrov, no bilo je informacija prema kojima je preminuo u zgradi Suda. Poznavatelji kemije tvrdili su kako je kalijev cijanid, otrov kojega je utvrdila obdukcija, morao prouzročiti trenutnu smrt.
Vi ste se nalazili na mjestu događaja. Želite li nam reći nešto više o tim trenucima? Je li istina da je hitna pomoć došla izrazito kasno?
Odvjetnica Nika Pinter: Ja sam izašla iz sudnice, tako da ne znam što se događalo od trenutka kada je general rekao da je popio otrov. Ne bih o tome htjela nagađati.
Bilo je medicinskog osoblja koje je bilo u Sudu, a hitna pomoć je, istina, došla nešto kasnije.
Što se tiče rezultata obdukcije, osim onoga što se govorilo u medijima, i dalje mi nisu dostupni detaljni službeni podaci. Nizozemska policija još uvijek vrši istragu, a obitelj još uvijek nije dobila obdukcijski zapisnik. Prema tome, ne bih bez obdukcijskog zapisnika i točnih podataka ništa kategorički tvrdila.
Narod.hr: Vaše obraćanje na znanstvenom skupu HAZU posvećenom djelovanju Haškog suda ostavilo je snažan dojam na okupljene. Istaknuli ste kako tijekom procesa nije bilo takvih analiza niti je obrana imala adekvatnu pomoć i podršku. Posebno ste naglasili kako ste, zajedno sa subraniteljicom Jadranka Prlića, Suzanom Tomanović, ukazivali na težinu i opasnost optužnice različitim institucijama te tražili da vam se pruži pomoć.
Možete li nam reći nešto više o tome? Na kakve ste odgovore nailazili?
Odvjetnica Nika Pinter: Nismo nailazili ni na kakve odgovore.
Evo, samo jedan podatak: general Praljak morao je platiti 20 000 kuna da bi kopirao dokumente iz Hrvatskog državnog arhiva (u vrijeme dok još nije postojao Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata). Tu nam je toliko mogla značiti pomoć hrvatske države, da ne moramo plaćati kopije dokumenata koji su bili potrebni za obranu.
A da ne govorim o drugim primjerima…
Financijska sredstva kojima smo raspolagali bila su ograničena. Bilo bi logično da je svaka od obrana, ili barem obrana Petkovića i Praljka, mogla imati vojne vještakekoji bi s raznih aspekata obuhvatili predmet optužnice. Oni su nam mogli pomoći u pitanjima o pravu države da uđe na teritorij druge države s čijeg teritorija se vrše napadi, a u obrani svojeg teritorija, o tome što znači ratište, vojšte, pozadaina i slično… Nismo imali nikoga za crtanje vojnih karata… Jako je puno stvari koje smo mi odvjetnici sami odradili koristeći razne vrste dokumenata i knjiga. Međutim, tu su nam itekako mogli pomoći vještaci i stručne osobe.
Također, mogli su nam pomoći stručnjaci u prikazu povijesti – što je to Banovina koja je bila stavljena na teret u optužnici itd. Nikakav interes se nije pokazivao prema ovom predmetu.
Što je najstrašnije, interes nije pokazan ni nakon prvostupanjske presude. Je li država tada išta učinila?
Nije nam ponudila pomoć da se što prije prevede presuda s francuskog, da nam ostane što više vremena za pisanje žalbe. Nije nam ponudila tumača za jezike da provjeravaa jesu li prijevodi s hrvatskog na francuski i engleski korektni…
Morate znati da se cijeli postupak vodio po dokumentima koji su pisani na hrvatskom jeziku, a koji su prevođeni. Od 10 000 dokumenata u postupku nije bilo moguće pregledati je li sve prevedeno pravilno.
Mi smo nalazili pogreške i tražili ispravke u prijevodu, no, kada imate tu silnu količinu dokumenata, a istovremeno imate svaki dan raspravu za koju se morate pripremiti, teško je baš svaki dokument provjeriti.
Dakle, da nam je država stavila pomoć na raspolaganje- mi bismo znali što bismo tražili.
No, obrana je bila potpuno prepuštena sama sebi.
Izvor: narod.hr
wpDiscuz