Odlikaš Božo zamalo je krenuo prastričevim stopama

Božo Petrov je prije studija medicine u Mostaru završio Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, koju je sve četiri godine pohađao kao sjemeništarac u sklopu franjevačkog samostana Gospe Sinjske.
Prema sjećanjima drugih gimnazijalaca iz toga vremena, od sjemeništaraca iz generacije Bože Petrova najmanje dvojica danas su franjevci. To su fra Domagoj Volarević, domagistar bogoslova u Franjevačkom klerikatu u Splitu, i fra Marko Domazet Lošo, dušobrižnik u Frankfurtu.
– Sjećam se Bože Petrova iako sam bio dvije godine stariji od njega. Kad je on pošao u prvi razred naše Franjevačke klasične gimnazije, ja sam bio učenik trećeg razreda. Zajedno smo bili i u sjemeništu. Kako je on bio mlađi, nismo bili u istoj ekipi, ali sjećam ga se kao bistrog i korektnog momka – kaže Ante Čarić iz Brnaza.
– Božo Petrov je gimnazijska generacija godinu poslije mene. Znam da je bio odličan učenik, volio je društvo i bio je vrlo korektan u ponašanju – sjeća se Hrvoje Markulin, danas ravnatelj sinjske OŠ Ivana Lovrića i predsjednik Gradske organizacije HDZ-a Sinj.
Iako je bio sjemeništarac, Božo Petrov nije odabrao duhovno zvanje. A i da jest, ne bi bio prvi svećenik iz svoje loze.
Naime, brat djeda Bože Petrova bio je fra Stanko Petrov, franjevac koji je ostavio dubok trag u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja u kojoj je, uz ostalo, bio i provincijal. Fra Stanko se poslije završenog studija teologije zaredio 1910. godine, da bi nakon tri godine otišao u Švicarsku te je u Friborgu 1917. stekao doktorat filologije. Najveći dio svojeg plodnog vijeka proveo je kao profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju.