Postoji jedan duboko ukorijenjen običaj u političkom životu Bosne i Hercegovine, konkretnije u hrvatskobošnjačkoj FBIH a on se zove: ići na noge ambasadorima, kao sumerskim božanstvima i pojašnjavati im, tim višim bićima iz druge galaksije, koliko si uspješno završio zadatak u domaćoj zadaći.
Taj običaj više nije diplomatski gest dobre volje, niti forma poštovanja. To je danas čin koji simbolizira poniženje, gubitak dostojanstva i pristajanje na vlastitu kolonijalnu poziciju. Negledljivost i susramlje.
Godinama su taj obrazac inaugurirali predstavnici Sjedinjenih Američkih Država. Točnije predstavnici poltiike “Yes We Can” iliti u slobodnom prijevodu “Zato jer nam se može” iliti “Nama je sve dopušteno”.
Naročito u mandatu Michaela Murphyja, kriminalca, antidiplomatske psine, neotesanog lajavca, čija je diplomatska karijera više nalikovala švercu krompira u blindiranim limuzinama UD državljana nego ozbiljnom i zakonitom predstavljanju države. (Nadamo se da ga je Trumpov FBI već smjestio na Guantanamo i da se sprema za ispitivanje po sustavu kap po kap)
Dolazilo se kod njega, klimalo se glavom, dobivale su se direktive. A javnosti se to prodavalo kao međunarodna suradnja.
Ali ono što takav čin stvarno jest – to je uspostava hijerarhije moći. To je diplomatski selfie na kojem jedan lokalni lider izgleda kao pijunčić, a ambasador kao njegov ćaća. I tako se ne ponižava samo taj političar. Ponižava se cijeli narod koji ga je birao. Poručuje mu se: niste subjekti. Niste ravnopravni. Niste suvereni. Vi ste domorodci, a ja sam kauboj.
Druga zemlja koja je ušla u ovaj „ritual poniženja“ Hrvata i Bošnjaka je Velika Britanija. Ako se ne varamo ostale zemlje u BIH ne čine ovo preko svojih ambasadora. One idu u goste i političarima u BIH obraćaju se s “Poštovani”.
Otkako je Murphy poslan kući uz tihi zvižduk američkog establišmenta, UK ambasada je pojačala aktivnost poniženja. Ideje novih platformi, dogovori, okrugli stolovi, pozivi na „brze konsultacije“. Sve izgleda kao da je ona preostali krak Soroševe globalne mreže porobljavanja i posljednja utvrda Christiana Schmidta.
U međuvremenu, Tužiteljstvo BiH djeluje kao da mu je netko prerezao optički živac. Ne vide. Ne čuju. Sjede na sedativima. Teško im je otkad nema Murpheya. Lako je Parlamentu. ne mora se misliti, Schmidt umjesto njih nameće zakone. Al kako Tužitelji sada da rade po zakonu kad su navikli po Murpheyu? Nisu sigurni koga smiju procesuirati, kome trebaju zamagliti slučaj, a koga jednostavno pustiti dok prođe kiša. Lako za Dodika, tu su dobili inpute, ali što sa ostalima? I zašto US ne šalje novog, šefa, Tužiteljstva BIH? Neka požure. Jer institucije u BIH moraju bolan funkcionisati.
A političari u BiH?
Umjesto da kažu:
„Ti ćeš doći kod mene. I kamere će te uloviti kako zvoniš na vrata MOJA. Vrata mog ureda. Tako ćeš mi dići cijenu u očima vlastitog naroda i NARODA TVOG.“
, umjesto tog they bow. Pokorno. S potiljkom prema podu i s osmijehom sluganstva.
To nisu protokolarni susreti. To su reminiscencije kolonijalne svijesti. I dok se tako ponašaju, BiH neće krenuti nigdje.
Jer se suverenitet ne gradi tako da ga sam odložiš na stol ambasade.
Ako se pak od njih traži da sastanak u ambasadi ostane tajan i van znanja javnosti e to je tek skandalozno ponašanje. I jedne i druge strane.
I zato poruka za Bošnjake i Hrvate:
Ako jednog dana želite da i vaši narodi budu suvereni, da vas u Europi poštuju, da niste promatrači u vlastitoj zemlji – naučite nešto od Srba.
Ne ideš na noge ambasadoru.
On ide na noge tebi.
Jer on je službenik svoje države.
A ti si – volja svoga naroda. Ti si daleko više od njega makar imao samo 1000 glasova na izborima. On nema glasa jednog koji ga potvrđuje kao političku vrijednost. Ti imaš 100. Ili 300.000. I njegovo je da tebe persira.
Sad ćete Vi nama reć: Šta ste srbofilni četnički portal jebeni poskoci, a Jelena Trivić vazda je kod Britanaca na korekcijama?
Što da vam odgovorimo?
Tko god i dalje vjeruje da je Jelena Trivić Srpkinja, taj je vrhunski provokator Gospoje Logike.
IURKOV /POSKOK/
wpDiscuz
